ULTRAZVUK DOJKE- RAK DOJKE (karcinom dojke)

Rak testisa nastaje u spolnim žlijezdama muškaraca sjemenicima (testisima) koje se nalaze u mošnjama (skrotumu). Sjemenici (testisi) su muške spolne žlijezde u kojima se stvara testosteron (spolni hormon) koji potiče stvaranje i sazrijevanje spermija u testisima koji su neophodni za oplodnju. Rak testisa najčešće se manifestira oteklinom, čvorom, kvržicom u jednom od testisa, koja je najčešće bezbolna (rjeđe bolna), gubitkom seksualne aktivnosti, pojavom krvi u ejakulatu ili simptomima uzrokovanim metastazama raka testisa (bolovima u donjem dijelu leđa ili donjem abdomenu zbog metastaza u limfnim čvorovima uz aortu).

Međutim ukoliko je čvor u testisu, odnosno tumor manji, ili ukoliko se nalazi u središnjem, unutrašnjem dijelu testisa, ne mora biti opipljiv i ne mora izazivati kao takav nikakve simptome, ali ukoliko postoji on je svakako vidljiv ultrazvučnim pregledom. Dakle ponekad oboljeli nemaju nikakve simptome od navedenih i nemaju opipljivu tvorbu, ali ipak imaju tumor testisa.

Na sreću rak testisa je rijedak zloćudni tumor, ali njegova zloćudnost je u tome što zahvaća dječake, mladiće ili mlađe muškarce u dobi najčešće od 15 - 40 -te godine života. U Velikoj Britaniji svake godine se pojavi 1 400 novooboljelih. Karcinom testisa zastupljen je u 1% svih zloćudnih bolesti muškaraca. Za nas liječnike i naše bolesnike je svakako značajno rano otkriti bolest, jer se radi o oboljelim mladim osobama u fertilnoj dobi, gdje se svi tumorski procesi odvijaju brzo, a koji mogu biti, ako se bolest ne otkrije na vrijeme, životno ugroženi.

Često se događa da bolest nije na vrijeme dijagnosticirana jer nema sistematski određenih pregleda aktivnog traženja raka testisa u populaciji koju bolest zahvaća.

Najtočniji i najjednostavni je ultrazvučni pregled muškaraca navedene dobi, zatim pregled mladića i mlađih muškaraca u dobi kada se bolest najčešće javlja, a koji se nalaze u rizičnoj grupi za pojavu raka testisa (npr. kriptorhizam, Klinfelterov sindrom) ili dječaci, mladići ili mlađi muškarci koji imaju bilo koji simptom koji može upućivati na rak testisa kako bi se bolest što ranije otkrila.

Ipak gotovo bez obzira na zloćudnost i raširenost bolesti u trenutku dijagnosticiranja uz prikladnu primjenu operativnog odstranjenja testisa (orhidektomije), kemoterapije i radioterapije danas se postiže izlječenje od 80-100%, prosječno izlječivost bolesti je oko 95% . Postoje podaci o 85% izlječenju kod odmaklog stadija raka testisa određenih histoloških tipova karcinoma testisa, kod postojanja čak udaljenijih metstaza. Seminomi imaju najbolju prognozu Oko 95 % svih zloćudnih tumora testisa potječe iz zametnih stanica.

Rak testisa dijelimo u dvije osnovne grupe: seminomi i neseminomatozni karcinomi zametnih stanica testisa (NSGCT). Seminomi su odgovorni za gotovo polovicu od ukupno oboljelih (40 %). Ostali broj oboljelih ima neki od patohistoloških vrsta neseminomatoznih karcinoma testisa, među kojima je najzastupljeniji teratom.

Postoji dakle nekoliko pato-histološka tipova tumora testisa ali, najčešći su seminomi, a od neseminomatoznih - teratomi. Tipični simptomi zbog kojih se muškarci javljaju liječniku su oteklina ili čvor u testisu koji može biti bezbolan ili umjereno bolan, zatim osjećaj nelagode ili „zatezanja“ u testisu bez opipljivog čvora, promjena boje kože na skrotumu iznad testisa, bolna ejakulacija, krv u ejakulatu.

Dijagnosticira se najlakše ultrazvukom s kolor doplerom (gotovo 100 % sigurnost u dijagnostici) i određivanjem vrijednosti HCG, alfa feto proteina -  AFP i laktat dehidrogenaze - LDH u krvi.

Sve što putem hrane unosimo u organizam, gradi nas i mijenja, a o tome što smo unijeli ovisi naša snaga, naše zdravlje i naš život……Hippocratus

Rečenica koja puno govori i koja bi nam trebala biti misao vodilja kada govorimo ili razmišljamo kako se pravilno hraniti.

Grčki filozof i liječnik Hipokrat zaslužan je za širenje ideje o upotrebi zdravih namirnica, umjesto lijekova. O tome govori njegova poznata izreka: „Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”. Iz brojnih Hipokratovih djela doznajemo kako su i brojni drugi filozofi i liječnici tog doba prepoznali utjecaj hrane na ljudsko tijelo kao Galen, Paracelsus i drugi.

Naši preci pronalazili su i sakupljali hranu u prirodi kako bi preživjeli i tako su stekli stanovite prehrambene navike. Medicinska i nutricionistička znanost u suradnji, sve više otkrivaju veliki utjecaj pravilnog načina života i prehrane na cjelokupno zdravlje stanovništva. Primjenjivanjem savjeta koji to opisuju u životu čovjeka, toliko se poboljšava njegovo zdravstveno stanje, da se ta otkrića nazivaju drugom medicinskom revolucijom. Zdrav način života i prehrane mogu učiniti preduvjete u suzbijanju danas smrtonosnih kroničnih degenerativnih bolesti.

Rak dojke, najčešći je zloćudni tumor u žena. On je na prvom mjestu uzroka smrti od svih zloćudnih bolesti  žena u Hrvatskoj. Upravo zato se toliko govori i piše o ranom otkrivanju raka dojke. Preventivni pregledi dojki  preporučuju se svake godine nakon 30.-te godine života žene, a ukoliko u obitelji postoji pozitivna obiteljska anamneza tj. majka, sestra ili baka, koje su preboljele rak dojke, pregled se preporučuje već nakon 20-te godine života, jer je učestalost ove bolesti u srodnica značajno veća.
Poznato je kako su u Hrvatskoj organizirani preventivni pregledi dojki mamografijom, u okviru Nacionalnog programa prevencija raka dojke. Mamografija je dobra metoda, jer će  potaknuti žene na preventivne preglede dojki i moguće je otkriti karcinom  dojke kod žena, koje ne bi odlazile na preglede dojki. Međutim danas smo svjedoci sve većeg broja oboljelih žena mlađe životne dobi 30-40.-te godine života, za koje nema organiziranih preventivnih pregleda dojki na nacionalnoj razini, a mamografija za ovu dob nije prihvatljiva, jer je dojka u ovoj dobi sačinjena od bujnog žljezdanog tkiva, što onemogućava razlučivanje žarišnih promjena u dojkama, a i zbog rendgenskog zračenja. Danas na sreću, postoje nova tehnološka dostignuća u ultrazvučnoj dijagnostici,  kolor dopler ultrazvuk s programom elastografije (SE-strain elastografija i SWE – Shear Wave Elastography) ili Sonoelastografija posmičnim UZV valovima, uz program Micropure (za otkrivanje patoloških mikrokalcifikata u dojkama i žarišnoj promjeni (čvoru) i MR (Magnetna rezonanca dojki). 
Mjerenjem čvrstoće tumora u dojci (kPa)  ili mjerenjem brzine prolaza UZV valova (m/s) kroz tumorsko tkivo možemo lakše razlikovati dobroćudne od zloćudnih tumora, jer su karcinomi dojki tvrđi od dobroćudnih promjena. Osim  SWE  tumorsko tkivo skenira se novom softverskom metodom Micropure, kojom se detektiraju mikrokacifikati u tkivu dojke, a osobito u čvoru dojke što može biti obilježje malignosti (zloćudne promjene). Elastografija dojke zasniva se na znanstvenim istraživanjima, koja su potvrdila,  da je čvrstoća karcinoma i brzina prolaza ultrazvučnih valova kroz karcinom veća od čvrstoće i brzine prolaza kroz dobroćudne promjene.  Mjerenjem čvrstoće tumorskog tkiva ovom metodom moguće je izbjeći ciljanu punkciju i biopsiju, odnosno utvrditi s velikom sigurnošću je li tumor zloćudna promjena tj.karcinom ili se radi o dobroćudnoj promjeni.
Nakon otkrivenog raka dojke, operacija je najčešće prvi izbor u liječenju, iako to ne mora uvijek biti tako. Naime ukoliko se radi o bolesnici starijoj od 80 godina, ponekad se najprije provodi onkološko liječenje (kemoterapija), koje je ponekad i jedini način liječenja,  zatim kod nekih bolesnica terapija zračenjem kao nadopuna operativnom zahvatu i/ili kemoterapiji, jer to ovisi o vrsti karcinoma dojke, proširenosti bolesti u trenutku otkrivanja bolesti, zatim dobi i drugim bolestima bolesnice. Nakon obavljene operacije dojke, tumorsko tkivo se upućuje  patologu, koji daje konačnu dijagnozu o kakvoj se vrsti karcinoma dojke radi (intraduktalni invazini, lobularni karcinom itd.), zatim koliko postoji tumorskih stanica, koliko su one promijenjene u odnosu na zdravo tkivo, zatim  ima li tumorsko tkivo receptore za hormone estrogen i progesteron,  HER 2 receptore i stadij bolesti tj. proširenost tumora. Patohistološka dijagnoza sa svim dostupnim informacijama o tumoru, vrlo je važna za onkologa, koji će dalje odlučiti o terapiji, koja je bolesnici potrebna nakon operativnog zahvata. Ukoliko je potrebna terapija rendgenskim zračenjem u tim liječnika uključuje i specijalist radioterapeut.
Svakako se odazivajte na preventivne preglede ili same razmišljajte o preventivnim pregledima dojki, informirajte se i kod nadležnog liječnika o Vašim mogućnostima preventivnih pregleda, jer rano otkrivanje raka dojke omogućava izlječenje  bez kemoterapije i zračenja, samo poštednim operativnim zahvatom. U mojoj praksi vidjela sam puno takvih žena oboljelih od raka dojke, koje i danas nakon više od 20 godina žive bez ružnog sjećanja na suočavanje s ovom teškom bolesti, jer u konačnici nije važno samo preživjeti, već je važna i kvaliteta života nakon dijagnoze raka dojke.

Ovakav ultrazvučni pregled se obavlja  na UZV uređajima najviše klase, kakvim se obavljaju pregledi u mojoj ordinaciji  najsuvremenijim Canon-Toshiba Aplio 500 platinum, koji je zamijenio moj prethodni UZV uređaj Toshiba Aplio XG.

Primjena nove metode ultrazvučne dijagnostike dojke - elastografija (SE,SWE) , SMI, Micropure

Softverskim programom čvor koji skeniramo u dojci oboji se  prema boji koja kodira čvrstoću tkiva. Sve jako čvrste  strukture, kakve su karcinomi koje su  kodirane  u ovom uređaju crvenom bojom, a boje su različito kodirane po čvrstoći u svakom drugom UZV uređaju. Bojanje čvora u elastografiji, liječniku omogućava da već prema boji u samom čvoru, može procijeniti  kakve je čvrstoće promatrana žarišna promjena (čvor). Čvor  najčešće nije jednako čvrst i tvrd u svim svojim dijelovima, osobito ako je veći  od 5 mm. Nakon uvida u čvrstoću tkiva čvora, moguće je izmjeriti čvrstoću tkiva u najtvrđem dijelu čvora koje je najsuspektnije za zloćudnu promjenu tkiva čvora. Mjerenje se smatra relevantnim, ukoliko je učinjeno najmanje 5 mjerenja na mjestu najveće čvrstoće čvora. Ultrazvučni uređaj automatski mjeri i obrađuje dobivene podatke  i prikazuje srednju vrijednost čvrstoće u kPa ili brzine prolaska ultrazvučnih valova  (m/s) u čvoru.  Ultrazvučni valovi sporije prolaze kroz mekše i elastičnije tkivo, a brže kroz tvrđe tkivo. Primjenom Youngovog modula elastičnosti može se  uređajem izmjeriti čvrstoća tkiva u kPa i što je ispitivano tkivo čvršće, postoji osnovanija sumnja u zloćudnost promjene. Ujedno uz srednju vrijednost  u kPa i m/s  izračunava se SD (standardna devijacija) koja prema Europskom društvu za ultrazvuk i medicini i biologiji ne smije biti veća od 20, a prema Svjetskom društvu za ultrazvuk u medicini i biologiji od 10, što liječniku omogućava uvid u točnost izvršenog mjerenja ovom metodom SW elastografije. U poslijednjih nekoliko godina temeljem  rezultata znanstvenih istraživanja  Europsko i Svjetsko društvo za ultrazvuk donijeli su okvirne vrijednosti normalnih, graničnih i patoloških čvrstoća tumorskog tkiva u dojci. Osim SWE tkivo dojke ovim kolor dopler uređajem skenira se novom softverskom metodom Micropure, kojim se detektiraju mikrokacifikati u tkivu dojke. Patološki mikrokacifikati  su najčešće u tkivu dojke,  osobito u čvoru dojke znak malignosti (zloćudnih promjena). Doplerskim prikazom posebnim doplerom, koji ima ovaj uređaj koji se odnedavno primjenjuje u ordinaciji, moguće je detektirati najsitnije krvne žilice unutar čvora (SMI- Superb Microvascular flow), što ranijim doplerima Color Doppler, Power Doppler ili ADF nije uvijek  bilo moguće.Na taj način danas ovakvim najsuvremenijim  kolor dopler uređajem koji primjenjujem u ordinaciji temeljem nekoliko kriterija dijagnostike i analize uočene žarišne promjene moguće je vrlo točno razlučiti o kakvoj je promjeni u dojci riječ (cista s gušćim sadržajem, dobroćudna  ili zloćudna promjena u dojci.

Kriteriji analize žarišne promjene u dojci (razlučivanje dobroćudne od zloćudne promjene)

1. Strain elastografija (SE), određivanjem Strain Ratio (SR) , kojim se utvrđuje omjer čvrstoće u čvoru i okolnom masnom tkivu dojke.

2. SWE (shear Wave elastography)-Sonoelastografija posmičnim UZV valovima, mjerenjem čvrstoće tkiva u najčvršće dijelu žarišne lezije, najmanje 5 mjerenja u kPa  ili m/s

3.Određivanje stupnja prokrvljenosti u čvoru metodom SMI (Superb Microvascular Flow)

4. Micropure  softverski program kojim detektiramo prisutnost mikrokalcifikata u čvoru

5.Panoramski prikaz cijele dojke, kojim se topografski može bolje razlučiti pozicija uočenog čvora u tkivu cijele dojke  dojke

Simptomi raka dojke

Simptomi raka dojke u početku nisu prisutni, a kada postoje znaju proći neopaženo kod pacijentica. Mnoge ih mjesecima ignoriraju zbog straha ili neznanja. Probir (pretraživanje, skrining) promjena u dojkama je vrlo važan. Rano otkrivanje raka dojke povećava vjerojatnost uspješnog izlječenja. Danas se u dijagnostici najviše koriste mamografija i ultrazvuk dojki. Ponekad se koristi i MR dojke (magnetska rezonanca dojke), koju smatram boljom pretragom od mamografije zbog neizlaganja štetnom rendgenskom zračenju.  Mamografija koristi rendgenske zrake za dijagnostiku promjena u dojkama i stoga kod višekratnih ponavljajućih pretraga dojki (najčešće svake 2 godine) i kumulativnog (zbrajajućeg) štetnog djelovanja rendgenskih zraka na tkivo dojke može, osobito kod osoba koje nose gen za rak dojke može izazvati rak dojke. Mamografija također nije preporučljiva za pregled dojki u dobi prije menopauze, kao i kod žena koje imaju bogato žljezdano tkivo jer se eventualne promjene u dojkama ne mogu dobro razaznati.

Današnje generacije novih kolor dopler ultrazvučnih uređaja, najviše klase, osobito ponekad u kombinaciji s magnetnom rezonancom (MR) dojki smatram najboljim načinom detekcije raka dojke u najranijoj fazi bolesti.

Mobilna mamografija ima svoje mjesto u dijagnostici raka dojki kod onih žena koje uopće ne odlaze na preventivne preglede dojki, ali smatram da mamografija nije u današnje vrijeme jedini i neprikosnoveni preventivni pregled za dojke, osobito ukoliko se redovito ponavlja svake 2 godine. To bi značilo da će se kod žena koja redovito odlaze na mamografiju od 40-te- godine života do prosječne životne dobi od 76 godina, ozračiti područje dojki oko 17 puta. Ne mogu vjerovati kao liječnik da u toliki broj rendgenskih ozračivanja dojki, a kod nekih žena u puno ranije takvo dijagnostičko rendgensko zračenje kod mnogih žena neće provocirati rak dojke, koštane srži ili pluća.

Rak dojke je nažalost najčešći rak u žena. Nalazi se na uvjerljivo prvom mjestu po učestalosti raka i uzroku smrti u žena od zloćudnih bolesti. Rak dojke ne bira dob. Prije 20-etak i više godina rak dojke se javljao najčešće u dobi nakon 50-te, 60-te godine života. Danas smo svjedoci sve više oboljelih žena u dobi između 30-40 godine godine života. To je dob kada se brojne osobito patološke promjene odvijaju vrlo brzo, za razliku od žena u kasnijoj dobi, dobi nakon 60-te, 70-te ili 80-te godine života. Stoga je upravo u mlađim dobnim skupinama žena, a to je dob nakon 30-te godine života od izuzetne važnosti rana ili pravodobna dijagnostika zloćudnih bolesti dojki. U Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboli oko 24 % žena. To drugim riječima znači, da od 100 žena koje godišnje u Hrvatskoj oboli od raka bilo kojeg mjesta nastanka (dojka, pluća, želudac, crijeva itd.), 24 žene godišnje od njih 100 oboli upravo od raka dojke.To dalje znači da svaka 4. žena koja oboli u Hrvatskoj od bilo kojeg raka oboli od raka dojke.
UltrazvukUltrazvukNa ove dvije ultrazvučne slike snimljene najsuvremenijim kolor dopler uređajem možete vidjeti koiko maleni tumor dojke 3x4 mm, kod bolesnice od 34 godine. (koji je ciljanom punkcijom i kasnijom operacijom dokazan kako se radi o početnom raku dojke), možemo jednostavno vidjeti i otkriti. Ova bolesnica je operirana tako da joj je odstranjen dio dojke uz tumor. Patohistološka slika dojke i stadij karcinoma dojke nije zahtijevala daljnu kemoterapiju, a to znači jako puno za kvalitetu života i izlječenje bolesnice.

Upravo zato liječnici stalo potiču žene na preventivne preglede dojki, koji su od izuzetne važnosti. Zašto? Zato što se u proteklih 30-etak godina nije bitno promijenila strategija liječenja raka dojke, osobito, uznapredovalog, proširenog raka dojki. Mi još uvijek ne znamo koji je točan uzrok, mehanizam nastanka i nemamo potpuno adekvatnu terapiju. Kao i nekad postoji osnovni trijas (tri moguće) metode liječenja koje se mogu primjenjivati samostalno ili u kombinaciji u liječenju raka dojke. To su kirurški (operacija tumora ili dojke), kemoterapija, radioterapija. Uspješnost liječenja i izliječenja ovisi o stadiju i pato - histološkom tipu raka dojke. 

Pogledajte emisiju koju sam uredila i vodila o raku dojke s prof.dr. sc. Fedorom Šantekom, specijalistom onkologije i radioterapije KBC Zagreb i prof.dr.sc. Rado Žic,  specijalistom estetske, plastične i rekonstrukcijske kirurgije KB Dubrava

 

Rak prostate javlja se u 5-7 % muškaraca starijih od 50 godina života. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca. Istraženo je kako 80 % muškaraca iznad 80-te godine života ima karcinom (rak) prostate. Epidemiološka istraživanja pojavnosti raka prostate pokazuju najveću učestalost pojave bolesti u crnaca, a najmanju u pripadnika žute rase. U Europi i Americi pripadnici bijele rase imaju srednji rizik za razvoj bolesti izuzev skandinavaca među kojima je učestalost ove bolesti najzastupljenija u Europi. Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD ili benigna hiperplazija prostate). Najčešći simptomi koji dovode pacijenta liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti mršavljenje, gubitak teka i slabost. Prostata se naziva predstojnom žlijezdom koja obuhvačajući mokraćnu cijev (urethru), ukoliko je promjena u obujmu prostate dovoljno velika, tegobe oboljelog pacijenta očituju se simptomima mokraćnog sustava.

Možete vidjeti emisiju o raku prostate koju sam uredila i vodila s prof.dr.sc.Ognjenom Krausom, urologom.  

Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, a poseban tip bolova su bolovi u donjem dijelu trbuha i/ili oko pupka.

Općenito možemo reći da je bol najčešći uzrok posjete liječniku. Liječničku ordinaciju svakodnevno posjećuju bolesnici koji se tuže na bolove u trbuhu - najčešće prisutne u jednom dijelu trbuha ili u cijeloj trbušnoj šupljini. Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, zatim u donjem dijelu trbuha lijevo, desno ili obostrano, bolove pod desnim ili lijevim rebrenim lukom, bolovi oko pupka, ili desno i/ili lijevo od pupka, zatim na bolove u  slabinskim ložama koji se ponekad šire u donji dio trbuha. 

Općenito se bolovi u trbuhu mogu  podijeliti na bolove u gornjem ili donjem abdomenu, odnosno na bolove u cijeloj trbušnoj šupljini.

Prema lokalizaciji (mjestu boli),  bolovi u trbuhu mogu biti u:

• Gastroenterološkoj regiji (želudac, žučnjak, žučni vodovi, gušterča, jetra, slezena, crijeva)
• Urološkoj regiji (bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur, mokraćna cijev) 
• Genitalnoj regiji (maternica, jajnici, prostata, testisi)

Svi navedeni bolovi mogu se razlikovati po intenzitetu bolova, trajanju i prema pridruženim drugim simptomima. Kada se radi o bolovima u gornjem dijelu trbuha, neki od dodatnih simptoma su  nadutost, osjećaj pečenja u “žličici” (žgaravica), mučnina, “težina” nakon jela, podrigivanje i grčevi u trbuhu. Nije rijetkost ni da bolesnici navode stalno prisutan nagon na povraćanje nakon neke hrane (luka, svježe paprike, krastavaca, graha, svježeg voća, osobito grožđa, krušaka, lubenice, šljiva, kestena, jaja i masnije hrane).

Možete pogledati emisiju o akutnim bolestima gornjeg dijela probavnog trakta koju sam uredila i vodila s dr. sc. Rosanom Troskot, internisticom gastroenterologinjkom KB Sveti Duh u Zagrebu.

Na slici 1. vidljiva je "upala slijepog crijeva"  power dopler ultrazvukom (vidljiva je izrazita prokrvljenost upaljene stjneke "slijepog crijeva"). Na slici 2. vidljiva je upala "slijepog crijeva"; zadebljana stjenka slijepog crijeva sa zarobljenim sadržajem "fekolitom" u slijepom crijevu , u programu elstografije kolor dopler uređajem.

Akutna upala slijepog crijeva dogodi se u trenutku začepljenja lumena crvuljka fekolitima (sadržajem hrane i kaše u crijevu), zbog čega zatim dolazi do upale. Crvuljak je mali, poput prsta rudimentarni izdanak u početku debelog crijeva, koji se nalazi na desnoj donjoj strani trbušne šupljine, iznad desne prepone. On nema u sadašnjoj ljudskoj vrsti nikakvu ulogu u fazi razgradnje ili eliminacije ostataka probavljene hrane u crijevu. Na mjestu gdje fekalne mase začepe lumen crvuljka, dođu bakterije koje inače postoje u crijevu i sudjeluju u razgradnji hrane. Puno puta u našem životu se najvjerojatnije dogodi da fekalne mase uđu u crvuljak, ali one ipak peristaltikom crijeva budu izbačene iz lumena crijeva. Kada se to ne dogodi, dolazi do upale stijenke crijeva i ulasku bakterija koje podržavaju i pogoršavaju upalu, dovodeći do razvoja klasične kliničke slike akutne upale slijepog crijeva.

Osjećaj nedostatka zraka vrlo je neugodan i svaki liječnik, tražeći njegov uzrok, pacijentima treba pristupiti vrlo ozbiljno.

Gotovo svakodnevno u ordinaciju se javljaju pacijenti koji se tuže na osjećaj gušenja u prsima, nedostatak zraka u mirovanju, pri manjem ili većem naporu uz osjećaj stezanja u vratu. Navedenim tegobama nerijetko su pridružene omaglice, vrtoglavice ili ubrzan ritam rada srca, koji može biti povremen ili kontinuiran tijekom cijelog dana i noći. Takvi pacijenti obično su uplašeni jer osjećaju strah od gušenja.

Osjećaj nedostatka zraka vrlo je neugodan i svaki liječnik takvom simptomu svojih pacijenata treba pristupiti vrlo ozbiljno. Kao i uvijek, liječnicima će umnogome pomoći činjenica da imaju dovoljno vremena za razgovor s pacijentom, detaljan klinički pregled i katkad primjenu dijagnostičkih pretraga i testova. Dobivenim rezultatima može se nadopuniti anamneza i pregled te tako olakšati put do dijagnoze i odabira odgovarajućeg liječenja.

Infekcije u mokraćnom sustavu se dijele na infekcije gornjih (upale bubrega i mokraćovoda) i donjih mokraćnih sustava (mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi). Infekcije mokraćnog sustava mogu izazvati bakterije, virusi, gljivice ili paraziti. Uzročnici koji uzrokuju infekciju mogu ući u mokraćni sustav na dva načina.
Najčešći put širenja infekcije i ulaska u mokraćni sustav je preko vanjskog otvora mokraćne cijevi (kod muškaraca na vrhu penisa, a kod žena na otvoru mokraćne cijevi na mjestu gdje se kod žene otvara na stidnicu). Ishod je infekcija koja se širi uzlazno prema mjehuru, mokraćovodima i bubrezima. Drugi put širenja infekcije u mokraćni sustav je rjeđi, kroz krvotok, ravno u bubrege. Žene su sklonije infekcijama donjeg mokraćnog sustava zbog kratke mokraćne cijevi koja se nalazi u blizini završnog debelog crijeva gdje bakterije lakše ulaze u mokraćnu cijev i uzlazno se šire u mokraćni mjehur i dalje prema bubrezima, ukoliko se širenje ne spriječi terapijom. Mokraćne infekcije su uobičajenije i češće u žena (35% žena ima u svom životu barem jednu mokraćnu infekciju).

Možete pogledati emisiju koju sam uredila i vodila s prof.dr.sc. Jasenkom Škrlin, specijalisticom kliničke mikrobiologije KB Dubrava i dr. Anke Dorić, specijalistice trasfuziologije.

Žučni kamenci su zbirka kristala, najčešće šljunku nalik ovapnjele mase, različitih veličina granulacija od vrlo sitnih 1-2 mm ili sitnijih, što nalikuju pijesku pa do velikih kamenaca poput kokošjeg jajeta. Međutim često postoji u jednog bolesnika mješavina pijeska, sitnijih kamenaca i većih ili jednog velikog kamenca.

Prisutni su u 20-30 % populacije. Jedna od tri žene i jedan od pet muškaraca u dobi iznad 75 godina imaju žučne kamence. Oni češće nastaju kod žena pa je tako poznat omjer prisutnosti žučnih kamenaca u žena u odnosu na muškarce 4:1. Žučni kamenci su solidne nakupine kamenaca koji mogu nastati u žučnjaku ili žučnim vodovima. Oni se formiraju kada se neki od sastojaka žučnog soka istaloži kao otvrdnuta masa u žučnjaku.

S obzirom na kemijski sastav poznate su tri vrste žučnih kamenaca: kolesterolski, pigmentni i miješani

GRIPA (INFUENZA)

Gripa je virusna infekcija koja u početku bolesti uzrokuje vrućicu, glavobolju i bolove u mišićima (myalgia). Dan dva nakon početka bolesti javlja se umjereno pečenje ždrijela, suhi iritirajući kašalj, prozirna sekrecija i začepljenost nosa, malaksalost s osjećajem umora.

Kašalj i osjećaj iznemoglosti i umora mogu trajati kod nekih ljudi tjednima nakon završetka općih simptoma bolesti. Virus se prenosi kapljičnim putem ili izlučevinama zaražene osobe. Ponekad se zaraza može prenijeti zaraženim predmetima. Gripa se razlikuje od obične prehlade; početkom bolesti, simptomima, duljinom trajanja bolesti i mogućim komplikacijama, koje mogu biti značajno teže kod gripe nego kod obične prehlade.