Ulcerozni kolitis je kronična crijevna bolest u kojoj je debelo crijevo upaljeno i puno vrijedova ( čireva) što osim grčeva, proljeva uzrokuje epizode krvavih proljeva nerijetko popraćenih povišenom tjelesnom temperaturom.
Ova bolest može započeti u bilo kojoj životnoj dobi ali najčešće od 15-30 godine života, iznimno javlja se prvi puta u dobi između 5’0-70 godina života. Za razliku od Chronove bolesti , ulcerozni kolitis ne zahvaća punu debljinu stijenke crijeva i nikada ne pogađa tanko crijevo. Bolest obično počinje u završnom debelom crijevu ( rectumu) ili zavijenom debelom crijevu ( sigmi) a zatim se upala može proširiti i na ostale dijelove debelog crijeva. Uzrok ove bolesti nije poznat, ali nasljedni faktori zatim neuobičajeni imunološki odgovori u crijevu mogli bi biti odgovorni za pojavu ove bolesti
Podhranjenost je prisutna kod bolesnika koji boluju od Chronove bolesti. Bolesnici s ovom bolesti sagorjevaju brže kalorije, ali i crijeva ne mogu resorbirati hranjive sastojke iz uobičajene hrane jer je crijevna sluznica ili stijeka upaljena, koju mogu resorbirati svi ostali zdravi ljudi bez crijevnog poremećaja. Neki stručnjaci savjetuju zbog izbjegavanja zaostajanja u rastu djeci s upalnim bolestim crijeva uzimanje kalorijski vrednije hrane bjelačevinama 150 % dnevno u odnosu na unos u normalnim oklnostima.Znanstvena istraživanja su pokazala da je suport ( potpora) adekvatnom prehranom također važna kao i samo liječenje lijekovima, stoga je od iznimne važnosti pravilna prehrana oboljelih.
Na slici je vidljiv polip u debelom crijevu veličine 3 cm koji u 30-50 % bolesnika prelazi u zloćudni tumor (rak debelog crijeva)
Dobroćudni tumori debelog crijeva, polipi
Polip je izraslina tkiva crijevne stijenke koji raste u unutrašnjost šupljine (lumena) crijeva i obično je dobroćudan. Oni mogu na crijevnoj sluznici rasti slično kao bradavice na koži, na peteljci ili mogu rasti na širokoj bazi na sluznici crijeva. Razlikuju se po veličini, a najčešće su smješteni u donjem dijelu debelog crijeva i rektumu (završnom) debelom crijevu. Postoje čvrsti dokazi kako postoji velika vjerojatnost prelaska dobroćudnih polipa u zloćudni polip, ukoliko se ne ukloni. Uvriježeno je mišljenje, što dulje raste u debelom crijevu i što je veći, njegova sklonost prelasku u zloćudni polip je sve veća.
Na lijevoj slici prikazan je rak debelog crijeva otkriven ultrazvukom s kolor doplerom. Na desnoj slici vidljiv je rak debelog crijeva dokazan kolonoskopijom. Klikni na slike za povećanje.
Rak debelog crijeva obično počinje oteklinom tj, promjenom na sluznici debelog crijeva ili na polipu koji već postoji na sluznici. Kako počinje rasti raste od sluznice prema crijevnnoj stijenci , koju može u potpunosti zahvatiti a zatim se proširiti najprije izvan crijevne stijenke u okolne limfne čvorove a nakon toga krvlju prema jetri. i odatle svuda po tijelu.
U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva drugi je po učestalosti među svim zloćudnim bolestima i drugi je po redoslijedu uzroka smrti u zemljama zapane Europe. Njegova pojavnost povećava se nakon 40.godine, a rapidno raste nakon 50. godine života., dok vrh učestalosti pojave bolesti doseže u dobi 60-75 godina. Rak debelog crijeva najčešći je u žena, dok je u muškaraca češći rak rektuma ( završnog debelog crijeva). Oko 5 % ljudi s rakom debelog crijeva ili rektuma imaju istodobno više od jednog raka debelog crijeva ili rektuma.
Osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom (pojavom raka debelog crijeva u srodnika), imaju veći rizik pojave ove bolesti kao i osobe koje duži niz godina boluju od ulceroznog kolitisa, Chronove bolesti ili obiteljske polipoze. Uvriježeno je mišljenje kako duži period trajanja navedenih bolesti značajnije povećava rizik oboljenja od raka debelog crijeva. Također je primijećeno kako bolesnici koji dobiju rak debelog crijeva a imaju obiteljski opterećenu anamnezu oboljevanjima od raka, imaju češće ovu bolest u desnoj strani debelog crijeva a ne u lijevoj (sigma, rectum) koje je inače češće sijelo raka debelog crijeva.
Rak debelog crijeva u početnoj fazi nastanka nema simptoma. U fazi kada je već uznapredovao očituje se simptomima.. Simptomi koji mogu upućivati na rak debelog crijeva su promjene konzistencije stolica zatvori (opstipacije) koji se izmjenjuju s proljevima. Ponekad kada se rak razvija u završnom debelom crijevu javlja se tanka stolica i krv u stolici. Općenito krv u stolici javlja se kod smještaja raka u lijevoj strani debelog crijeva. Neki od oboljelih imaju bolne grčeve u trbuhu. Pojedini bolesnici imaju osjećaj kao da se nisu stolicom potpuno ispraznili. Na rak debelog crijeva treba uz još neke bolesti pomisliti, jedan od njih je kada se javi neobjašnjiv i neplaniran gubitak tjelesne težine uz gubitak apetita. Ukoliko je sijelo raka u desnoj stani debelog crijeva tada su najčešći simptomi anemija zbog nevidljivog gubitka krvi stolicom.
Kao što je spomenuto veliki broj zloćudnih tumora debelog crijeva nastaju iz dobroćudnih polipa nakon nekoliko godina postojanja na sluznici crijeva. Rana dijagnostika bi trebala podrazumijevati otkrivanje i uklanjanje postojećih polipa. To je danas teško provedivo, jer glavna dijagnostička pretraga za crijeva je kolonoskopija, koja je kao pregled neugodna. Endoskopske pretrage (sigmoidoskopija-pregled donjeg dijela debelog crijeva i kolonoskopija-pregled cjelokupnog debelog crijeva), danas su pregledi koji se uglavnom obavljaju kada pacijent ima problem ili simptome koji upućuju na moguću bolest crijeva. Ipak postoje liječničke procedure koje valja poštivati u pravodobnoj dijagnostici polipa, prekanceroznih i početnih zloćudnih tumora debelog crijeva. Navest ću redom dijagnostičke pretrage za pravodobno otkrivanje raka debelog crijeva.
Nakon što je otkriven rak debelog crijeva, liječnici pristupaju određivanju stadija raka debelog crijeva, o čemu će ovisiti daljnje procedure liječenja. Osim određivanja stadija bolesti učinit će se i brojne druge pretrage kako bi se utvrdilo ima li znakove širenja bolesti u tijelu, opće stanje bolesnika kao i neke biokemijske pretrage krvi koje nam daju dodatne podatke o stadiju bolesti. Patolog određuje stadij raka obzirom na veličinu tumora, vrstu i izgled zloćudnih stanica i njihovom širenju unutar ili izvan stijenke debelog crijeva, zatim postoje li zloćudne stanice u limfnim čvorovima ili izvan stijenke crijeva. CT je pregled koji se uvijek radi prije operativnog zahvata, kompletna krvna slika, CEA -tumorski biljeg kao i rtg srca i pluća.
Način liječenja koji će Vam liječnici predložiti ovisi o stadiju bolesti. Postoje tri načina liječenja; operativni, kemoterapija i terapija zračenjem. Glavni postupak liječenja kod raka debelog crijeva i rektuma je kirurško uklanjanje velikog odsječka zahvaćenog crijeva i pridruženih, okolnih limfnih čvorova. Kada se rak debelog crijeva proširio i nije vjerojatno kako će se moći liječiti samo operacijom, kemoterapija može osobi produžiti život, ali je izljčenje još uvijek rijetko. Terapijom zračenjem uz pomoć snažnih energetskih izvora X zraka ubijaju se stanice raka koje postoje u tijelu nakon operacije, međutim kod većih zloćudnih tumora, zračenje se ponekad primijenjuje i prije operativnog zahvata kako bi se smanjila tumorska masa i spriječilo širenje zloćudnih stanica za vrijeme operacije.
Predlaže se nekoliko promjena životnog stila za sprečavanje raka debelog crijeva. Živite li uredno, hranite li se dobro, vježbate li, hodate li? Zapitajte sami sebe čitajući ovaj tekst, što od svega navedenog radite, a što ne i kako to promijeniti u interesu očuvanja zdravlja i sprečavanja bolesti.
Promjena prehrane
Smanjenje konzumacije alkohola
Prestanak pušenja
Fizička aktivnost
Jedite puno voća, povrća i žitarica
Voće, povrće i cjelovite žitarice sadržavaju vitamine i minerale, vlakna i antioksidanse koji igraju značajnu ulogu u prevenciji (sprečavanju) raka. Pokušajte jesti nekoliko puta dnevno, ali svakodnevno voće i povrće. Postoje znanstvena istraživanja koja su pokazala kako određene vrste vitamina i minerala mogu smanjiti rizik pojave raka debelog crijeva. To su vitamin B-6 (pyridoxine), kalcij, folna kiselina, i magnezij.
Izvori kalcija nalaze se u mlijeku i mliječnim proizvodima, tofu (proizvod iz soje), plava riba. Magnezij se u hrani nalazi u lješnjacima, grašku, lisnatom povrću i grahu. Vitamin B-6 u hrani se nalazi u cjelovitim žitaricama, mahunarkama, špinatu, mrkvi, grašku, krumpiru. Folna kiselina je sintetički proizvod iz vitamina B-9 koji se u hrani prirodno nalazi u tamnom lisnatom povrću kao što su špinat i zelena salata, zatim u brokuli, mahunarkama. Od voća nalazi se u bananama, lubenicama i soku od naranči. Folna kiselina dodaje se kod proizvodnje kruha, u mekinjama za mlijeko i kao dodatak prehrani u tabletama.
Ženska dojka sastoji se od mliječnih žlijezda okruženih masnim tkivom i vezivom. Mlijeko koje žlijezde izlučuju izlazi kroz kanaliće na bradavicu dojke. Svaka dojka ima 15-20 režnjeva, koji imaju manje odsječke koje zovemo lobuli. Tanke cijevi (kanalići) nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule. Bradavica je okružena tamnije pigmentiranim područjem kože, koje zovemo areola.
