Način liječenja koji će Vam liječnici predložiti ovisi o stadiju bolesti. Postoje tri načina liječenja; operativni, kemoterapija i terapija zračenjem. Glavni postupak liječenja kod raka debelog crijeva i rektuma je kirurško uklanjanje velikog odsječka zahvaćenog crijeva i pridruženih, okolnih limfnih čvorova. Kada se rak debelog crijeva proširio i nije vjerojatno kako će se moći liječiti samo operacijom, kemoterapija može osobi produžiti život, ali je izljčenje još uvijek rijetko. Terapijom zračenjem uz pomoć snažnih energetskih izvora X zraka ubijaju se stanice raka koje postoje u tijelu nakon operacije, međutim kod većih zloćudnih tumora, zračenje se ponekad primijenjuje i prije operativnog zahvata kako bi se smanjila tumorska masa i spriječilo širenje zloćudnih stanica za vrijeme operacije.
Operativni zahvat
Oko 70 % oboljelih od ove bolesti dobri su kandidati za operaciju, međutim oko 30 % oboljelih ne može podnijeti operaciju. Kod takvih bolesnika tumor se uklanja elektrokoagulacijom za vrijeme kolonoskopije. Međutim taj postupak može ublažiti simptome i produžiti život, ali izlječenje nije vjerojatno.
U većine bolesnika, odječak crijeva zahvaćen rakom se kirurški uklanja, a preostali zdravi krajevi crijeva se spoje (colectomya). Kod rektalnog raka (rak završnog dijela crijeva), vrsta operacije ovisi o tome koliko je rak udaljen od anusa i kako je duboko urastao u crijevnu stijenku. Potpuno uklanjanje rektuma i anusa ostavlja osobu s trajnom kolostomom (to je kirurški napravljen otvor na trbušnoj stijenci), colostomya. Kod kolostome sadržaj debelog crijeva ispražnjava se kroz trbušnu stijenku u vrećicu, koju zovemo kolostomska vrećica ili stoma. Ukoliko je moguće uklanja se samo dio rektuma, ostavljajući tako patrljak rektuma i anus netaknutima.. Tada se patrljak rektuma spoji s ostatkom crijeva i bolesnik nema stomu (vanjsku vrećicu).
U situacijama kada se rak u crijevu jako proširio, obavlja se operativni (palijativni) zahvat nakon kojeg se stanje bolesnika ne može poboljšati u smislu izlječenja već u smislu sprečavanja jedna vrste zapletaja crijeva zbog opstrukcije (začepljenja) tumorskom masom.
Kemoterapija
Pod kemoterapijom podrazumijevamo upotrebu lijekova koji uništavaju zloćudne stanice tumora poslije operacije. Osim uništavnja stanica ona kontrolira rast zloćudnih tumorskih stanica, a pacijneta oslobađa simtoma nekontroliranog tumorskog bujanja. Vaš liječnik će Vam predložiti kemoterapiju najčešće ukoliko je tumor probio crijevnu stijenku stadij II b ili III. Ponekad kemoterapija se koristi samo u kombinaciji s radioterapijom kao palijativna terapija (ukoliko nije moguće operacijom operirati prošireni tumor debelog crijeva) ili ukoliko se pretpostavlja kako bolesnik zbog svoje dobi ili pridruženih drugih kroničnih bolesti ne može podnijeti operativni zahvat.
Ponekad kada se rak proširio u jetru može se kemoterapija uštrcati direktno u arteriju koja snabdjeva jetru.
Kemoterapija ima svoje nuspojave; mučnina, povraćanje, gubitak apetita, gubitak kose, proljevi. Kod pojedinih bolesnika se ne može primijenjivati zbog težih kroničnih bolesti najčešće srca i bubrega. Odluku o tomne donosi liječnički tim internista i onkologa. Danas osim 5-fluorouracila i levamisola kao i brojnih drugih kombinacija kemoterapeutika za liječenje raka debelog crijeva postoje tkz.ciljani lijekovi. Poznata su i koriste se tri lijeka. Osnovno im je zajedničko djelovanje ciljano djelovanje na onemogućavanje rasta zloćudnih stanica raka debelog crijeva, ne uništavajući jedanko tako i normalne stanice i tkiva. Među njima su bevacizumab (Avastin), cetuximab (Erbitux) i panitumumab (Vectibix). Sada se koristi samo Avastin samostalno ili u kombinaciji s klasičnim kemoterapeuticima. Bevacizumab (Avastin) koristi se za sprečavanje rasta tumorskih krvnih žila, koje dovode kisik i hranjive tvari u tumorske stanice i na taj način sprečavaju rast tumora. Cetuximab i Panitumumab su sredstva koja ciljano djeluju na ometanje reprodukcije (dijeljenja zloćudnih tumorskih stanica). Međutim ova dva lijeka se ne koriste u praksi, oni su u fazi eksperimentalnog istraživanja.
Terapija zračenjem
Radioterapija se rijetko ili uopće ne koristi u ranim stadijima raka debelog crijeva, ali se koristi za zračenje rektuma završnog debelog crijeva osobito kada je rak probio stijenku rektuma i proširio se u okolne limfne čvorove. Koristi se i u svim odmaklijim stadijima raka debelog crijeva obično nakon kemoterapije, rijetko prije operacije. Kod neoperabilnih (nemogućnost izlječenja operacijom) zloćudnih tumora crijeva zbog smanjenja tumorske mase. Nuspojave zračenja su proljev, rektalno krvarenje (krvarenje iz završnog debelog crijeva), gubitak apetita, mučnina i umor.
