Na lijevoj slici prikazan je rak debelog crijeva otkriven ultrazvukom s kolor doplerom. Na desnoj slici vidljiv je rak debelog crijeva dokazan kolonoskopijom. Klikni na slike za povećanje.
Rak debelog crijeva obično počinje oteklinom tj, promjenom na sluznici debelog crijeva ili na polipu koji već postoji na sluznici. Kako počinje rasti raste od sluznice prema crijevnnoj stijenci , koju može u potpunosti zahvatiti a zatim se proširiti najprije izvan crijevne stijenke u okolne limfne čvorove a nakon toga krvlju prema jetri. i odatle svuda po tijelu.
U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva drugi je po učestalosti među svim zloćudnim bolestima i drugi je po redoslijedu uzroka smrti u zemljama zapane Europe. Njegova pojavnost povećava se nakon 40.godine, a rapidno raste nakon 50. godine života., dok vrh učestalosti pojave bolesti doseže u dobi 60-75 godina. Rak debelog crijeva najčešći je u žena, dok je u muškaraca češći rak rektuma ( završnog debelog crijeva). Oko 5 % ljudi s rakom debelog crijeva ili rektuma imaju istodobno više od jednog raka debelog crijeva ili rektuma.
Osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom (pojavom raka debelog crijeva u srodnika), imaju veći rizik pojave ove bolesti kao i osobe koje duži niz godina boluju od ulceroznog kolitisa, Chronove bolesti ili obiteljske polipoze. Uvriježeno je mišljenje kako duži period trajanja navedenih bolesti značajnije povećava rizik oboljenja od raka debelog crijeva. Također je primijećeno kako bolesnici koji dobiju rak debelog crijeva a imaju obiteljski opterećenu anamnezu oboljevanjima od raka, imaju češće ovu bolest u desnoj strani debelog crijeva a ne u lijevoj (sigma, rectum) koje je inače češće sijelo raka debelog crijeva.
Utvrđeno je epidemiološkim istraživanjima kako ljudi u Aziji i Africi značajno manje oboljevaju od ove bolesti što se tumači različitim načinima prehrane u odnosu na ljude u zapadnom svijetu. Stoga se nameće zaključak kako očito zbog postojanja različitosti u načinu života i prehrane su osnovni razlozi zašto je to bolest suvremenog svijeta zapadne civilizacije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama smatra se najnepoželjnijom, jer najvjerojatnije povećava rizik pojave ove bolesti. Stoga se svakako preporučuje uzimanje što više povrća, osobito kupus , kelj, brokula i slične namirnice, poželjno je meso uzimati 2-3x tjedno a jedan ili dva dana u tjednu jesti ribu.
Dokazano je kako postoje genetske abnormalnosti kod pojedinih oboljelih. Znanstvenim istraživanjima je utvrđeno kako postoje tumor “aktivirajući geni” tj. onkogeni ( K-ras,c- myc) a nasuprot njima inaktivirani su “suzbijajući geni” ( supresorski geni) koji u normalnim okolnostima sprečavaju pojavu raka debelog crijeva ( MCC,DCC;p53).Uzrok bolesti je nepoznat, međutim osim što je primjećeno da se javlja u razvijenijim zemljama zapadnog svijeta češće nego u nerazvijenim, primijećeno je kako je povećan rizik pojave ove bolesti kod onih koji imaju povišen holesterol,zatim oni koji boluju od koronarne bolesti..
Pokazalo se također kako prisutnost bakterije Streptococcus bovi može također dovesti do povećanog rizika za pojavu ove bolesti. Znanstvena istraživanja su pokazala kako svakodnevno uzimanje acetilsalicilne kiseline (Andol, Aspirin) kao i antireumatici ( Voltaren, Ketonal, Ibuprofen) mogu smanjiti rizik pojave bolesti, ali potrebna su dodatna znanstvena istraživanja koja bi potvrdila hipotezu.Osim toga svi navedeni lijekovi osim vjerojatnog navedenog pozitivnog efekta, imaju nepovoljno djelovanje na želučanu sluznicu, a antireumatici i na srce.
