Hipertireoza ( ubrzani rad štitnjače) je stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače. Ona može imati nekoliko uzroka. Oboljeli od tiroiditisa (bilo kojeg uzroka) prolaze obično kroz faze ubrzanog rada štitnjače. U ovom poremećaju rada štitnjače, bez obzira na uzrok, tjelesne se funkcije ubrzavaju. Srce snažnije udara, brže kuca i može razviti nenormalan ritam, pri čemu oboljeli biva svjestan pojačanog i ubrzanog kucanja srca, što zovemo palpitacijama. Pri tome se može ali ne mora povisiti i krvni tlak..
Oboljeli osjećaju toplinu, stalno im je vruće, obično se preznojavaju, imaju vlažnu i toplu kožu osobito dlanove. Na rukama se može primijetiti podrhtavanje šaka, (umjereni, “fini” tremor). Mnogi oboljeli osjećaju se nervoznima, umornima, slabo spavaju, imaju povećan apetit, ali ipak gube na težini, imaju česte stolice koje su ponekad proljevaste. Metabolizam u tijelu je ubrzan, sve funkcije su ubrzane, oboljeli ih ne mogu smiriti, osjećaju nemir, loše spavaju, a ujutro su umorni, međutim obično se ne javljaju odmah liječniku već kada izgube nekoliko ili čak 10-etak i više kilograma. Kada poremećaj traje neko vrijeme, obično nekoliko mjeseci, pojavljuje se izbuljenost jednog ili oba oka (egzoftalmus), pri čemu se javlja i osjetljivost očiju na svjetlost, razvijaju se upale vanjskog oka zbog nezatvaranja izbočenih očnih jabučica, osobito u snu.
Hipertireoza može uzrokovati promjene na očima, podbulost oko očiju, povećano stvaranje suza, nadražaj i neuobičajenu osjetljivost na svjetlo.Oči djeluju izbuljeno, a osoba djeluje kao da je uplašena jer očne vjeđe su pomaknute prema očnoj duplji.Navedeni očni simptomi gube se nakon smirenja povećanog lučenja tiroidnog hormona, osim u oboljelih s Gravesovom bolsti koja uzrokuje posebne probleme s očima.
Starije osobe s hipertireozom ne moraju imati sve navedene simptome, ali imaju simptome koje nazivamo apatetičkim ili maskiranim simptomima.Oni postaju slabiji, pospani, zbunjeni, povučeni i depresivni. Međutim svi imaju srčane aritmije i mršavljenje, koje se ne razvija tako naglo kao kod mlađih oboljelih osoba s hipertireozom .
Hipertireoza se najčešće manifestira kao Gravesova bolest, toksična čvorasta guša ili sekundarna hipertireoza
Gravesova bolest
Ova bolest ubraja se u bolesti koje uzrokuje antitijelo koje potiče štitnjaču na stvaranje previše tiroidnog hormona.Ona zahvaća cijelu štitnjaču i zato se zove još i difuzna toksična guša (u potpunosti uvećana štitnjača koja luči previše hormona štitnjače). Za nju je karakteristično postojanje tri glavna simptoma: egzoftalmus (izbočene oči ili jedno oko), znatno povećanje čitave žlijezde na vratu i rijeđe izdignuta, crvena koža u području iznad potkoljenica.Oči se izbočuju izvan očne duplje u hipertireozi zbog odlaganja tvari iza očne jabučice u očnoj duplji. To izbočenje uzrokuje kod oboljelih zurenje očima, otežano kretanje očnim jabučicama, jer očni mišići ne mogu pratiti izbočene očne jabučice, tako da se javljaju i dvoslike kod oboljelih. Vjeđe se zbog izbuljenih očnih jabučica ne mogu u potpunosti zatvoriti, tako da su česte suhoća i infekcije očiju. Očni simptomi mogu još dugo zaostati nakon smirenja rada štitnjače u Gravesovoj bolesti.
Oni se mogu olakšati podizanjem uzglavlja kod spavanja, primjenom kapi za oči, spavanjem s pričvršćenim zatvorenim očnim vjeđama i ponekad uzimanjem diuretika ( lijekova za poticanje mokrenja). Dvoslike se mogu ublažiti nošenjem naočalama s prizmama. Iznimno je za liječenje očnih simptoma potrebna primjena kortikosteroidnih lijekova, rendgensko liječenje očnih duplji ili operacija oka.
Kod Gravesove bolesti zbog odlaganja iste tvari kao u očnoj duplji iza očne jabučice, ista tvar ali rijeđe može se odlagati na kožu, najčešće iznad potkoljenica. Zadebljano područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom može biti tvrdo. Svrbež i crvenilo kože može se olakšati kortikostreoidnim kremama, mazanjem lokalno na mjestu promjene na koži ali ne dulje od 10 dana. Ovaj problem najčešće nestaje spontalno, nekoliko mjeseci ili godina nakon smirivanja simptoma Gravesove bolesti.
Toksična čvorasta guša.
Kod toksične čvoraste guše postoje aktivni čvorići u štitnjači, jedan ili nekoliko njih koji luče pojačano hormon štitnjače, neovisno o nadzoru nadređenog hormona TSH koji luči hipofiza. Čvorići su uglavnom dobroćudni aktivni čvorići tj. tumori koji luče homone i oni nisu povezani s izbočenim očima (egzoftalmusom) i kožnim problemima Gravesove bolesti.
Hipertireoza može biti posljedica ali rijetko, tumora hipofize , koji može pojačano lučiti hormon TSH, koji zatim pojačano stimulira štitnjaču na rad.Drugi rijetki uzrok hipertireoze je nosjetljivost hipofize prema tiroidnom hormonu uslijed čega hipofiza počinje lučiti previše hormona koji zatim potiče štitnjaču.
U trudnoći žene koje imaju patološku trudnoću ( mola hidatoza ) mogu imati hipertireozu zbog prekomjerne stimulacije na rad štitnjače koju potiču visoke razine korionskog gonadotropina ( hormona iz mole) u krvi.Hipertireoza prestaje onog trenutka kada takva patološka trudnoća bude prekinuta pobačajem, a humani korionski gonadotropin se smanji u krvi.
Komplikacije hipertireoze-tireotoiksikoza
Tireoidna oluja ( tireotoksikoza) je iznenadna jaka prekomjerna aktivnost štitnjače koja ima karakteristične simptome. Ona je po život opasno hitno stanje koje zahtijeva liječenje .Javlja se jaka mišićna slabost i gubitak mišića, povišena tj. temperatura, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, povećanje jetre sa žuticom, promjena svijesti čak do kome. Teško opterećenje srca može ugroziti i sam život oboljelog uslijed opasnog nepravilnog rada srca ( uslijed aritmija) i srčanog šoka.
Tireoidna oluja najčešće nastaje kao posljedica neliječene ili neadekvatno liječene hipertireoze.Međutim njeno nastajanje može potaknuti infekcija, trauma,kirurški zahvat, slabo kontrolirana šećerna bolest, strah, pishičke tegobe, strahovi, nemir, trudnoća ili trudovi.
Liječnje hipertireoze
Hipertireoza može se liječiti lijekovima, kirurški ili radioaktivnim jodom.Svako od navedenih načina liječenja ima prednosti i nedostatke.
Za uredan rad štitnjača mora imati adekvatnu količinu joda u hrani, dok povećana količina joda smanjiuje količinu hormona koju žlijezda proizvodi. Stoga se ponekad u tireotoksikozi ( tiroidnoj oluji) ali ne i u liječenju hipertireoze, koriste veće količine joda terapijski, za smanjenje rada štitnjače.
Od lijekova koriste se najčešće dvije vrste lijekova; PTU ( propiltiouracil) i metimazol.Oba lijeka uzimaju se oralno ( na usta), usporavajući funkciju štitnjače , samnjenjem stvaranja hormona štitnjače.U početku kod jače izražene hipertireoze, započinje se liječenje većim dozama ,koje se kasnije smanjuju u skladu s nalazima hormona. Postoje određene nuspojave ovih lijekova; osipi po koži,mučnina, gubitak okusa, ponekad smanjenje stvaranja bijelih zrnaca ( stoga treba kontrolirati bijelu krvnu sliku), jer ovi lijekovi mogu smanjiti stvaranje stanica u koštanoj srži. PTU se više koristi u liječenju hipertireoze trudnica, jer manje prolazi posteljicu i na taj način u manjoj količini dolaze do ploda.
Kod hipertireoze spominjana je palpitacija ( osjećaj ubrzanog rada srca i aritmija ( tahiaritmija), koja se liječi beta blokatorima.Ovi lijekovi usporavaju srčanu akciju, smanjuju osjećaj finog tremora ruku i podrhtavanja tijela. Međutim kako je hipertireoza ubrojena u 7 karakterističnih Alexandrovih bolesti ( to su psihoorganske bolesti ) , vrlo često anksioznost ( strah), napetost, dugotrajan stres mogu pogodovati pojavi hipertireoze i to kod osoba koje najvjerojatnije nose nasljednu osobinu za ovu bolest. Dakle poremećaji nervnog sustava je mogu potaknuti, tj.zbog prisutnosti dugotrajnog stresa, pritiska na nervni sustav potencijalno oboljelog, hipertireoza se može aktivirati .Upravo zato kod ove bolesti vrlo često je potrebno, barem u početnoj fazi liječenja, primijeniti i sedative, anksiolitike tj. lijekove koji smanjuju navedne psihičke tegobe koje potenciraju bolest.
Hipertireoza se može liječiti i radioaktivnim jodom, koji uništava štitnjaču tj. stanice koje stvaraju hormone u štitnjači on onemogućava njihovim uništavanjem kako ih ne bi dalje stavrali.. Radioaktivni jod koji se primijeni na usta ( oralno) unosi vrlo malo radioaktivnosti u tijelo ( radioaktivni jod), a najvećim dijelom se raspoređuje u štitnjaču. Liječnici primjenom ovog radioaktivnog joda nastoje dati bolesniku takvu dozu da se smanji rad štitnjače . Međutim to je ponekad gotovo nemoguće postići i nakon primjene radioaktivnog joda može doći do hipotireoze, potpunog uništenja funkcije štitnjače .Zbog toga takvi bolesnici moraju doživotno uzimati nadomjesnu terapiju hormona štitnjače. Smatra se kako odprilike oko 25 % ljudi dobiju hipotireozu, jednu godinu nakon liječenja radioaktivnim jodom. Uvijek se postavlja pitanje može li terapijska primjena radioaktivnog joda uzrokovati rak.Do sada to nije istraživanjima dokazano.Trudnicama se ne liječi nikada hipertireoza radioaktivnim jodom, jer prolazi posteljicu ( placentu).
Liječenje se može u iznimnim situacijama obaviti i kirurškim odstranjenjen hipertireotične strume.Ovo je metoda izbora osobito kod mladih ljudi s hipertireozom, zatim kod ljudi koji imaju veliku gušu, kod ljudi koji su alergični na lijekove ili kod ljudi koji stvaraju nepoželjne nuspojave na druge načine liječenja. Nakon operativnog zahvata kod određenih bolesnika , iako nije odstranjena cijela štitnjača, može se nakon operacije javiti hipotireoza, tako da i oni moraju cijeli život nakon zahvata uzimati nadomjestak hormona štitnjače. Postoje uvijek moguće rijetke komplikacije operacije štitnjače kao što su paraliza glasiljki ili živca koji ih inervira ( n. recurrens), zatim mogućnost oštećenja paratiroidnih žlijezdi ( sitne žlijezde koje se nalaze uz štitnjaču , a reguliraju razinu kalcija u krvi lučenjem paratiroidni hormona).
Za sve dodatne upite i informacije, izvolite nazvati na tel. 01 48 40 813 (8-19 h), subotom (8-12 h) ili izvolite poslati upit klikom na e-mail; ultrazvuk.tarle@gmail.com