Početna stranicaPretraga za: glavobolja

Povišeni krvni tlak (hipertenzija)

Povišeni krvni tlak (hipertenzija) Povišeni krvni tlak je tlak u arterijama veći od normale, najčešće bez simptoma koji povećava rizik nastanka zatajenja srca, srčanog udara (infarkta srca), moždanog udara, aneurizmi (patološkog proširenja arterija), oštećenja bubrega i oštećenja očne pozadine (krvnih žila mrežnice oka). Hipertenzija znači povišenje krvnog tlaka bez obzira na uzrok, a dijeli se na primarnu (esencijalnu) i sekundarnu hipertenziju. Visoki tlak se naziva i „tihi ubojica“ jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe, a oštećuje vitalne organe i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege). Krvni tlak prirodno se mijenja u raznim razdobljima života jedne osobe i tijekom dana. Djeca i adolescenti imaju znatno niži tlak od odraslih osoba. Vrijednosti krvnog tlaka variraju i tijekom dana fiziološki. Tlak je najviši ujutro, a najniži noću za vrijeme spavanja.

Možete pogledati emisiju o povišenom krvnom tlaku koju sam uredila i vodila  s prof.dr.sc Milicom Katić, specijalisticom obiteljske medicine i doc.dr.sc.Ivom Bogdnaom , kardiologom. Saznat ćete u emisiji mnoge dileme koje Vas muče o povišenom krvnom tlaku.

 

Mjerenje tlakaZašto dolazi do povišenog krvnog tlaka

Najčešće (95 %) je uzrok nepoznat i tada govorimo o primarnoj ili esencijalnoj hipertenziji. U preostalih 5% uzroka je sekundarna hipertenzija tj. povišeni tlak je posljedica nekih drugih bolesti ili poremećaja u tijelu kao (feokromocitom – tumor nadbubrežne žlijezde), zatim bolesti bubrega, uzimanje nekih lijekova itd. (o uzrocima će biti govora kasnije).

Tlak se u arterijama može povisiti zbog:

1) Velike arterije mogu tijekom života izgubiti svoju prirodnu elastičnost i time postati krute. Zbog toga se ne mogu širiti kada srce kroz njih protiskuje krv i to dovodi do povećanje krvnog tlaka. Pri svakoj srčanoj kontrakciji (stiskanja srca) krv se pri svakom srčanom otkucaju probija većom snagom, kroz manje (sužene) prostore i tako krvni tlak raste. Ovaj uzrok povišenog tlaka najčešće je prisutan kod starijih osoba koje imaju ukrućene i aterosklerotski promijenjene krvne žile , čija je unutrašnjost (lumen) sužena. Dakle krv se protiskuje kroz suženi prostor i tako krvni tlak raste.

2) Krvni se tlak slično povisuje i kod vazokonstrikcije (stiskanja arterija) koje je najčešće hormonalnog ili stresnog porijekla.Tada se male arterije (arteriole) privremeno stisnu uslijed nervne napetosti koja potiče lučenje nekih hormona koji dovode do stiskanja, a time i suženja malih arterija pa krvni tlak raste.

3) Povećanje ukupnog volumena krvi u cirkulaciji povisuje krvni tlak. To se događa kod nekih oboljenja bubrega, kada oni nisu sposobni izlučiti dovoljnu količinu tekućine iz tijela i tada postoji „višak“ tekućine u cirkulaciji koja je svojim volumenom preobilna i tako volumno pritišće na stjenke urednih krvnih žila povečavajući krvni tlak. Ovaj poremećaj događa se kod nekih oboljenja bubrega, koji nisu sposobni izlučiti dovoljnu količinu tekućine i soli iz tijela.Srce


Uzroci:

U najmanje 90 % ljudi koji imaju povišeni krvni tlak (hipertenziju) uzrok je nepoznat. Takvo se stanje naziva esencijalna hipertenzija. Esencijalna hipertenzija vjerojatno ima više mogućih uzroka.Mnoge promjene na srcu i krvnim žilama utječu na pojavu hipertenzije.

Ukoliko je uzrok poznat tada govorimo o sekundarnoj (posljedičnoj) hipertenziji koja je nastala nakon nekog drugog poremećaja. Ovu vrstu hipertenzije ima 5-10 % hipertoničara (osoba s povišenim tlakom).

U 5-10 % oboljelih s povišenim krvnim tlakom uzrok su bubrežne bolesti. Hormonski poremećaji ili uzimanje određenih lijekova (oralna kontracepcija protiv začeća) uzrok su povišenog tlaka u 1-2 % hipertoničara . Vrlo rijedak uzrok povišenog krvnog tlaka je feokromocitom, tumor nadbubrežne žlijezde koji luči adrenalin i noradrenalin.

Gojaznost (debljina), zatim sjedilački način života, stres, prekomjerno uživanje alkohola ili prekomjerno konzumiranje slane i masne hrane, mogu imati značajnu ulogu u nastanku hipertenzije. Ove uzroke možemo nazvati i promjenljivim uzrocima nastanka hipertenzije, jer na njih svaki čovjek može imati utjecaja u njihovu nastanku. Promjenom bilo kojeg od navedenih uzroka može se izbjeći hipertenzija ukoliko ne postoji i nasljedni, nepromjenjivi uzrok.

Postoje istraživanja koja pokazuju kako stres može dovesti, ukoliko je jedini mogući uzrok, do povremenog povišenja krvnog tlaka. Naime kod stresa aktiviraju se u tijelu biokemijski procesi koji dovode do stiskanja (vazokonstrikcije) krvnih žila, zbog lučenja određenih hormona i na taj način se jednim dijelom može objasniti mehanizam nastanka hipertenzije.

Najčešći uzroci sekundarne hipertenzije; Krvni tlak

1) BOLESTI BUBREGA

a)  stenoza bubrežne arterije (suženje bubrežne arterije)
b)  pijelonefritis (upala bubrežnog tkiva)
c)  glomerulonefritis (upala bubrežnih kanalića)
d)  tumori bubrega
e)  policistična bolest bubrega (nasljedna bolest postojanja brojnih cista u bubrezima)
f)  terapija zračenjem koja je oštetila bubrege
g) dijabetes koji je uzrokovao dijabetičku nefropatiju (oštećenje bubrega kao posljedica šećerne bolesti)
Bubreg


2) HORMONSKI POREMEĆAJI

a) hiperaldosteronizam
b) Cushingov sindrom (bolest prekomjernog lučenja kortizola)
c) feokromocitom (tumor nadbubrežne žlijezde)
Tumor


3) LIJEKOVI  a) oralna kontracepcija
b) kortkosteroidi
c) ciklosporin (imunosupresiv, lijekovi za smanjenje imunološkog odgovora koji se daje kod autimunih bolesti)
d) eritropoetin (lijek koji stimulira stvaranje crvenih zrnaca, fiziološki u normalnim uvjetima ga luči bubreg)
e) antidepresivi (lijekovi za liječenje depresije, potištenosti)
f) dekongestivi
g) kokain
h) zloporaba alkohola

4) DRUGI UZROCIKrvne žile

a) koarktacija (urođeno ili nasljedno suženje početnog dijela aorte)
b) preeklampsija (komplikacije u trudnoći)
c) akutna intermitentna porfirija (akutno povremeno povišenje porfirijskih spojeva u krvi)
d) akutno otrovanje olovom


Mehanizam regulacije krvnog tlaka

Krvni tlak je reguliran mehanizmom renin-angiotenzin aldosteronskim mehanizmom. Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin (hormon) koji dovodi do suženja (vazokonstrikcije) mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola (najmanjih ogranaka arterija) na periferiji, povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu, time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak.

Bubrezi na nekoliko načina mogu regulirati krvni tlak. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi, bubrezi počinju izlučivati veću količinu soli i vode. Time se volumen krvi smanjuje i tako se snižava krvni tlak.  Obratno ukoliko se krvni tlak snizi bubrezi smanjuju lučenje vode (urinom) iz tijela i tako se zadržavanjem tekućine u krvnom optoku povisuje krvni tlak.HipertenzijaTemeljem svega navedenog jasno je kako bubrezi imaju vrlo važnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka i kako bilo koja bolest bubrega može privremeno ili trajno dovesti do hipertenzije. U praksi susrećemo kod akutnih bubrežnih bolesti (pijelonefritisa-upala tkiva bubrega) ili bubrežnog napadaja zbog kamenca u bubregu najčešće privremeno povišenje krvnog tlaka. Kad se otkloni uzrok (upala, bubrežni kamenac),  tlak se snizi na normalne vrijednosti, ukoliko nema drugih mogućih uzroka koji podržavaju hipertenziju.
Također i druge bubrežne bolesti kao suženje (stenoza)  bubrežne arterije (renalne arterije), koja opskrbljuje bubrege i nadbubrežnu žlijezdu, dovode do hipertenzije.

Simpatički živčani sustav , koji je dio autonomnog živčanog sustava , koji funkcionira u našem tijelu bez naše volje, privremeno može povisiti krvni tlak ukoliko se organizam nalazi u nekoj opasnosti. To je obrambena, tj. kompenzacijska reakcija tijela. Simpatički živčani sustav tako povećava snagu i brzinu srčanih otkucaja.Također ovim mehanizmom sužava se najveći broj arteriola, a proširuje se broj arteriola u skeletnim mišićima , gdje je potrebna veća prokrvljenost.Osim toga simpatički živčani sustav, smanjuje izlučivanje soli i vode putem bubrega i tako povećava tjelesni volumen krvi. Simpatički živčani sustav također otpušta hormone adrenalin i noradrenalin koji potiču tj. stimuliraju srce i krvne žile.

Kod pojačanog mišićnog ili fizičkog rada uključuju se kompenzacijski mehanizmi koji održavaju krvni tlak unutar normalnih granica. Kod pojačanog mišićnog ili fizičkog rada srce izbacuje veći volumen krvi, povisuje se tako krvni tlak što ima za posljedicu širenje
(dilataciju) krvnih žila zbog čega bubrezi počinju izlučivati veću količinu vode i soli, zbog čega se krvni tlak smanjuje. Međutim kod pojedinih ljudi, osobito kod starijih osoba koje imaju arteriosklerotski promijenjene (neelastične arterije)  nema kompenzacijskog širenja krvnih žila u naporu, pojačanom mišićnom naporu i krv se ne vraća kompenzacijskim mehanizmom na normalu. Arteriosklerotske promjene na krvnim kapilarama bubrega također će ometati sposobnost bubrega da izlučuje sol i vodu, što u konačnici ima za posljedicu hipertenziju.

SimptomiSimptomi

Posljedice povišenog krvnog tlaka su pogubne za čitav niz organa i organskih sustava. Stoga je od iznimne važnosti pravodobno otkrivanje povišenog tlaka dok još nije uzrokovao oštećenja.

Vrlo često u početku nastanka hipertenzije karakterističan je izostanak simptoma povišenog krvnog tlaka. On se najčešće otkriva kada su izraženi simptomi koji upućuju na vrlo visoki skok tlaka, promjene i oscilacije krvnog tlaka ili posljedice koje povišeni krvni tlak uzrokuje na drugim organima (očima, bubrezima, krvnim žilama, srcu i mozgu).  Osim navedenih posljedica krvnog tlaka on se otkriva i sistematskim pregledima ili slučajnim rutinskim mjerenjima u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.

Osobe koje imaju povišeni krvni tlak najčešće se jave liječniku kada osjete zatiljnu glavobolju, omaglice, vrtoglavice, umor, pospanost, osjećaj da im je glava “napuhnuta kao balon”, zujanje ili šum odnosno pucketanje u ušima, nestabilnost pri hodu. Neki od oboljelih navode zamućenje ili poremećaje vida. Pojedini imaju bolove u prsnom košu, bolove u lijevoj strani vrata ili lijevoj ruci, pojedini neki navode palpitacije („lupanje srca“).

Klasifikacija krvnog tlaka u odraslih

Srce tlakPovišeni krvni tlak otkriva se slučajno, sistematskom kontrolom krvnog tlaka u ordinaciji ili zbog pojave simptoma povišenog krvnog tlaka koji je visok, koji se mijenja, varira (oscilira) ili ukoliko postoje oštećenja pojedinih organa ili organskih sustava (oči, bubrezi, simptomi predinfarktnog stanja, moždanog udara). Mnogi naši pacijenti sami sebi mjere krvni tlak različitim, ponekad vrlo netočnim mjeračima krvnog tlaka i tada dobivaju obično niže ili čudne vrijednosti tlaka.

Krvni tlak može biti pogrešno izmjeren kućnim mjeračima tlaka ukoliko ljudi imaju slabije punjen puls ili aritmiju jer takvi mjerači ne mogu točno izmjeriti prvi i zadnji srčani ton kod mjerenja krvnog tlaka, stoga su vrijednosti krvnog tlaka netočne. Postoji „sindrom bijele kute„ što se objašnjava činjenicom kako pacijenti imaju obično visok ili nešto viši tlak u ordinaciji u odnosu na onaj mjeren u kućnim uvjetima. Studije su pokazale kako je preživljavanje takvih pacijenata značajno veće ukoliko uzmemo u obzir vrijednosti izmjerene u ordinaciji nego u kućnim uvjetima. Osim toga iskusan liječnik mjerit će tlak svom pacijentu nakon opuštajućeg razgovora s pacijentom, osobito kad uoči kako se pacijent priviknuo na novu atmosferu i nakon pregleda odnosno na kraju posjete pacijenta liječniku. Ovakav pristup nužan je kako bi se pacijent opustio, priviknuo na atmosferu u ordinaciji, osobito ukoliko ne posjećuje često liječnika i ukoliko je to njegov prvi susret s novim liječnikom.  Na naše pacijente značajno utječe atmosfera i pristup liječnika njemu kao pacijentu. Najčešće je povišen krvni tlak u ordinaciji koji je povezan s napetošću onaj kojem je povišen sistolički ( „gornji“ ) krvni tlak a uredna je vrijednost dijastoličkog („donjeg „) krvnog tlaka (npr. 150,160 / 80).

Pacijenti me često pitaju koji je optimalni krvni tlak . Smatra se tlak 120/80 ili nešto niži optimalnim bez obzira na dob, jer su znanstvene studije pokazale kako navedeni krvni tlak najmanje opterećuje i potencijalno oštećuje arterijski krvožilni sustav, srce i druge organe .       

Kategorija     Sistolički krvni tlak     Dijastolički krvni tlak

Normalan (optimalan) krvni tlak             ispod 130 mm Hg / ispod 85 mm Hg
Visoki normalni krvni tlak                 130-139 / 85-89
Stupanj 1 (blaga) hipertenzija                 140-159 / 90-99
Stupanj 2 (umjerena) hipertenzija                 160-179 /100-109
Stupanj 3 (teška) hipertenzija                 180-209 /110-119
Stupanj 4 (vrlo teška) hipertenzija             210 ili viši /120 ili više

Dijagnoza

Tlak u žilamaKrvni tlak se obično mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala barem 5 minuta. Smatra se kako su vrijednosti krvnog tlaka iznad 140/90 povišene , ali dijagnoza se ne postavlja temeljem jednog mjerenja. Potrebno je učiniti barem tri neovisna mjerenja u različitom dobu dana ili u tri različite posjete liječniku. Potrebno je prema vrijednostima krvnog tlaka odrediti stupanj hipertenzije (prema vrijednostima krvnog tlaka). Nakon što liječnik utvrdi povišeni krvni tlak, potrebno je učiniti dodatnu dijagnostiku, naime potrebno je utvrditi postoji li primarna ili sekundarna hipertenzija (posljedica nekih drugih bolesti)-vidjeti pod „uzroci„. Osim toga potrebno je utvrditi postoje li neki drugi poremećaji, navike (pušenje, droge, alkohol) ili lijekovi (kortikosteroidi, oralni kontraceptivi i sl.) koje su dovele ili podržavaju povišeni krvni tlak. Posebno je potrebno utvrditi postoji li posljedično djelovanje povišenog krvnog tlaka na krvne žile, srce, mozak i bubrege.


Potrebno je učiniti određene pretrage krvi
1) Krvnu sliku, osobito broj eritrocita, jer krvni tlak može biti povišen kod povećanog broja crvenih krvnih stanica (eritrocita) kod bolesti koja se zove policitemija. Ona može biti primarna ili sekundarna (posljedica kompenzacije kroničnih plućnih bolesti)
2) Određivanjem GUK-a (šećera u krvi natašte)
3) Određivanjem masnoća u krvi lipidogram - razina kolesterola, LDL, HDL, VRDL, triglicerida)
4) Određivanje kreatinina u krvi
5) Određivanjem serumskih elektrolita u krvi (kalij, natrij)
6) Urin - kontrola mokraće, određivanje postoje li bjelančevine u urinu - znak oštećenja bubrega

Osim navedenih pretraga krvi potrebno je utvrditi postoje li promjene na određenim organima:

1) SRCE. Potrebno je učiniti Rtg srca i pluća i EKG srca kako bi se utvrdilo postoje li znakovi oštećenja odnosno proširenja srca, kao posljedica povišenog krvnog tlaka. Stetoskopom auskultacijom (slušanjem srca slušalicama) iskusan liječnik može čuti tkz. četvrti srčani ton kao jednu od najranijih promjena izazvanih visokim krvnim tlakom.EKG

2) BUBREZI : Potrebno je anamnestičkim podacima koje liječnik dobiva od pacijenta saznati o eventualnim ranijim bubrežnim bolestima, zatim potrebno je učiniti kolor dopler ultrazvuk bubrega. Ovim pregledom liječnik će utvrditi postoje li bilo kakve promjene na bubrezima (tumori, proširenja bubrežnih kanalića u bubrežnim čašicama, kamenci ili pijesak u bubrezima, ciste bubrega ili neke druge bolesti i anomalije). Danas je moguće kolor dopler ultrazvukom ima izmjeriti protok odnosno RI (rezistentni indeks) indeks otpora u ograncima bubrežne arterije i tako se može zaključiti postoji li oštećenje bubrega. Također se postojanje oštećenja bubrega kako je prethodno napisano provjeriti pregledom urina sa sedimentom iz kojeg se može utvrditi postoje li bjelančevine u urinu, zatim koje stanice su prisutne u sedimentu (eritrocitni ili leukocitni cilindri), kristali fosfata, karbonata, oksalata ili neke druge patološke stanice.Ukoliko se sumnja na feokromocitom (izrazita glavobolja, napadaji brzog i nepravilnog rada srca, pretjerano znojenje, drhtanje i bljedilo. Feokromocitom se otkriva određivanjem raspadnih produkata noradrenalina i adrenalina u urinu. Ova pretraga ne radi se rutinski, jer je vrlo rijetko feokromocitom uzrok povišenog krvnog tlaka, ali na njega svaki liječnik mora misliti kao mogućim uzrokom izrazite ili maligne hipertenzije (visokih vrijednosti) krvnog tlaka.Kolor dopler bubrega

3) OČI :  Potrebno je utvrditi postoje li oštećenja očne pozadine (fundusa) oka osobito mrežnice oka. Na mrežnici oka liječnik može nakon proširenja zjenica kapima, pogledati oftalmoskopom očnu pozadinu odnosno krvne žile mrežnice. Na taj način moguće je utvrditi postoje li promjene na očnoj pozadini od početnih suženja arterija i fenomena križanja krvih žila do edema papile (nateknuće izlaska očnog živca).

Komplikacije krvnog tlakaSvakako liječnik treba nakon utvrđivanja povišenog krvnog tlaka, osobito kod mladih ljudi tragati za mogućim uzrokom, iako je uzrok nepoznat u 95 % oboljelih. Također treba tragati za endokrinološkim bolestima, aldosteronizmom, kod kojeg dolazi do pojačanog lučenja hormona aldosterona kojeg luči nadbubrežna žlijezda. Određivanje kalija u serumu može pomoći u otkrivanju ove bolesti. Također mjerenjem krvnog tlaka na obje ruke može se otkriti ili se postaviti sumnja za stečenu koarktaciju aorte. Urođene koarktacije (suženja početnog dijela aorte) otkrivaju se u ranom djetinjstvu jer postoje značajne razlike u pulsu na nogama (slabiji puls) u odnosu na pojačan puls (intenzitet punjenja arterija) koje opskrbljuju gornje dijelove tijela ( glavu, vrat i ruke).

Prognoza povišenog krvnog tlaka ( hipertenzije )

Neliječeni visoki krvni tlak povećava rizik nastanka koronarne srčane bolesti koja može dovesti do infarkta srca, zatim srčanog zatajenja (smanjenja funkcije srčanog mišića) i moždanog udara čak i u mlađoj životnoj dobi.

Visoki osobito neliječeni krvni tlak danas se smatra glavnim čimbenikom za nastanak moždanog udara.  On je također jedan od tri najvažnija uzroka nastanka infarkta miokarda na koji se može povoljno utjecati.

Preostala druga dva čimbenika su pušenje i povišene masnoće u krvi
(hiperlipidemija).

Srce tlakKod dugogodišnjeg neliječenog ili neadekvatno liječenog povišenog krvnog tlaka u srcu dolazi do zadebljanja ( hipertrofije ) srčanog mišića. Krvne žile koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima ( koronarne arterije) nalaze se na vanjskoj strani srčanog mišića i opskrbljuju svojim najtanjim ograncima debljiinu srčanog mišića od oko 1 cm. Koronarne srčane žileKada zbog povišenog krvnog tlaka dođe do zadebljanja srčanog mišića više od 1 cm u presjeku mišića, srčane (koronarne) krvne žile ne mogu opskrbiti dovoljnom količinom krvi najdublje dijelove srčanog mišića (endokarda)  koji je odebljao i tada može nastupiti srčani udar (infarkt srca) i bez aterosklerotskih promjena tj. i bez (stvaranja naslaga u koronarnim srčanim krvnim žilama) koje opskrbulju srčani mišić. Ukoliko uz zadebljanje srčanog mišića osoba puši, ima povišene masnoće ili šećer u krvi tada dolazi i do aterosklerotskih promjena u srčanim (koronarnim) krvnim žilama i mogućnost nastanka srčanog infarkta se višestruko povećava .
Zadebljanje srčane stjenke   Dakle u početnoj fazi oštećenja srčanog mišića dolazi do zadebljanja srčanog mišića uslijed povišenog krvnog tlaka koji nije ili je neadekvatno liječen. Kasnije dolazi do proširenja srčanih klijetki. Najprije dolazi do zadebljanja (hipertrofije a zatim proširenja (dilatacije) lijeve klijetke. Uslijed proširenja lijeve klijetke dolazi do volumnog opterećenja srčanog zaliska koji dijeli lijevu pretklijetku i klijetku (mitralni zalisak) koji vremenom popušta i dovodi do prelijevanja (vraćanja)  krvi iz proširene lijeve klijetke u lijevu pretklijetku a zatim u pluća. Na taj način razvija se plućni edem (“voda u plućima”) koja može ukoliko se ne intervenira medikamentoznom terapijom (lijekovima)  dovesti do smrti. Takvi bolesnici javljaju se jer imaju nedostatka zraka, ne mogu noću spavati, tipično je da spavaju na 2-3 jastuka, polusjedeći) često uz otvoreni prozor jer nemaju dovoljno zraka. Uglavnom imaju i otok (edeme) potkoljenica, osjećaju se malaksalo, slabo, nemaju snage i osjećaju zaduhu.
Liječenje povišenog krvnog tlaka

LijekoviPrimarna (esencijalna) hipertenzija ne može se izliječiti, za razliku od sekundarne koja se može izliječiti odstranjenjem uzroka koji je doveo do hipertenzije (npr. tumor nadbubrežne žlijezde- feokromocitom).

Svi koji imaju dijagnosticiranu primarnu hipertenziju (nepoznat uzrok povišenog krvnog tlaka) moraju znati kako izliječenja nema, kako će liječenje biti DUGOTRAJNO I DOŽIVOTNO.

U praksi se često susrećem kako pojedni bolesnici zanemaruju ili uzimaju neredovito terapiju za krvni tlak što je pogubno za njihov srčano krvožilni sustav.

Mnogi naši pacijenti uzimaju terapiju za sniženje krvnog tlaka samo onda “kad osjete” kako imaju povišeni krvni tlak. To je potpuno pogrešan način uzimanja terapije koja može potencirati nagle promjene i skokove krvnog tlak i ubrzati nastanak komplikacija

Terapija koja se propisuje za sniženje krvnog tlaka treba se uzimati redovito, po mogućnosti u isto doba dana i potrebno je nekoliko puta tjedno, ponekad ujutro, ponekad navečer izmjeriti i bilježiti vrijednosti krvnog tlaka, nakon odmora od 10- etak minuta. Svaki bolesnik kojem je prvi put dijagnosticiran povišeni krvni tlak i prvi put prepisana terapija, trebaju u dogovoru s liječnikom dolaziti u slijedeća tri mjeseca kontrolirati krvni tlak u ordinaciju. Mjerenje tlaka 2Također treba bolesnika uputiti koji tlakomjer za kućnu upotrebu treba kupiti i pokazati mu kako i kada će sam kontrolirati i bilježiti vrijednosti krvnog tlaka.Potrebno je usporediti u ordinaciji izmjerene vrijednosti krvnog tlaka na bolesnikovom i liječničkom tlakomjeru u ordinaciji kako bi se vidjelo jesu li izmjerene vrijednosti na kućnom tlakomjeru točne. Zatim je nužno napraviti plan i dogovor između liječnika i bolesnika,  kada će se bolesnik javljati svom liječniku s mjerenim vrijednostima krvnog tlaka, jer to jedino jamči sigurnost kako će bolesnik pavovaljano uzimati propisanu terapiju.

Kod starijih bolesnika liječnik treba upozoriti bolesnike kako na propisanu terapiju može doći do naglog pada krvnog tlaka i kako bi bilo dobro mjeriti krvni tlak u sjedećem i stojećem stavu kako bi se izbjegle omaglice, nesigurnost pri hodu i posljedice preniskog tlaka za starije osobe. Kod dakle propisivanja terapije liječnik bi trebao u prva tri mjeseca nakon propisivanja terapije kontrolirati i istitrirati ( vidjeti koja vrsta, doza ) lijekova za sniženje krvnog tlaka je najoptimalnija za njegovog pacijenta.

Kada se jedanput odredi vrsta lijeka / lijekova za sniženje krvnog tlaka i kada se uvidi da su efikasni, tada se bolesnik treba toga pridržavati. To znači da kada bolesnik ujutro izmjeri tlak 120/80 neće preastati uzimati terapiju ili izostaviti lijek koji mu je preporučen, već će ga popiti. Vrijednosti tlaka neće padati ispod normale ili tek neznatno ukoliko je terapija pravilno, optimalno određena. Ukoliko se kod tako izmjerenog tlaka ne popije jutarnja doza lijeka tada je za očekivati da će u slijedeća 24 ili 48 sati doći do naglog i velikog porasta tlaka, zbog kojeg mnogi bolesnici završavaju u Hitnoj službi. Tlak i srce

Tlak tijekom dana normalno i kada nemate povišeni krvni tlak ili kada niste pod terapijom za sniženje krvnog tlaka varira, ali te varijacije su fiziološke.Tako i bolesnici koji su pod terapijom imaju varijacije od 5-10 % u vrijednostima tlaka koje su tolerirajuće.

Međutim najopasnije je izostavljati terapiju, ne uzimati propisanu terapiju i na taj način ugrožavati vlastito zdravlje.

Terapija koja se propisuje kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom određuje se nakon prethodno učinjenih dijagnostičkih pretraga. Zatim se terapija određuje u skladu s dobi bolesnika, spolom, pridruženim drugim bolestima, prema već propisanoj terapiji za druge bolesti i naravno prema vrijednostima krvnog tlaka.  Svi navedeni parametri uzimaju se u obzir i tada se propisana terapija treba redovito uzimati.

Liječniku je također važno pri odluci o terapiji znati obiteljsku anamnezu, navike (pušenje, droge, alkohol), postoji li kontraindikacija za primjenu nekih lijekova za sniženje krvnog tlaka (npr. ne smiju se propisivati beta blokatori kod asmatičara) također je liječniku od iznimne važnosti postoje li već promjene na ciljnim tj. vitalnim organima i kojeg su intenziteta (srce, mozak, bubrezi).Uz propisanu terapiju bolesnicima koji boluju od povišenog krvnog tlaka liječnik treba u razgovoru sa svojim pacijentom pokušati postići da on sam uvidi koje greške u svakodnevnom životu čini i što valja promijeniti u cilju što uspješnijeg liječenja.

Evo nekih smjernica:Dijeta

1) Potrebno je promijeniti životne navike u prehrani, pokušati reducirati tjelesnu težinu
2) Smanjiti unos soli
3) Smanjiti udio masti, osobito zasićenih masnih kiselina
4) Smanjiti konzumaciju alkohola
5) Prekinuti pušenje
6) Povećati fizičku aktivnost (hodanje dnevno barem ½ sata ili vježbanje 15-estak minuta / dan)
Vino i tlak

 

 

NAJVEĆA JE GREŠKA PREKINUTI TERAPIJU KADA SE KRVNI TLAK NORMALIZIRA.

 


Osnovne preporuke koga i kada treba liječiti povišeni tlak lijekovima:Snimanje EKG-a
1) Osobe s trajno povišenim krvnim tlakom, iznad 180/110 mm Hg
2) Osobe s tlakom 140/90 odluku treba donijeti prema riziku za nastanak kardiovaskularnih bolesti, postojanje šećerne bolesti, povišena masnoća u krvi ili oštećenje vitalnih organa
3) Treba liječiti i bolesnike sa izoliranom sistoličkom hipertenzijom (samo povišenje sistoličkog “gornjeg” krvnog tlaka. Takav povišeni tlak imaju obično stariji bolesnici. Danas temeljem statističkog praćenja oboljelih s izolirano povišenim sistoličkim tlakom vidimo, osobito u starijih od 60 godina kako je i samo taj povišeni tlak uzrok opasnosti od nastanka koronarne bolesti, moždanog udara i aneurizmi krvnih žila (patolškog proširenja) arterija koje pod povišenim arterijskim, sistoličkim tlakom, mogu prsnuti.
4) Terapija se primjenjuje kod malignih hipertenzija. Vrijednosti krvnog tlaka iznad 220/120 mmHg


Koje lijekove ćete uzimati, jedan ili više njih i koje kombinacije odredit će Vaš obiteljski liječnik ili kardiolog. Danas je na raspolaganju liječnicima veliki izbor različitih vrsta lijekova za sniženje krvnog tlaka. Kod propisivanja terapije liječnici se oslanjaju na primjenu terapije prema primjeni onog lijeka ili kombinacije koja će uz najmanju dozu imati NAJPOVOLJNIJI UČINAK NA SNIŽENJE KRVNOG TLAKA UZ NAJMANJE NUSPOJAVA LIJEKA.

Najčešća pitanja pacijenata koji uzimaju terapiju za sniženje krvnog tlakaSrce 3

1) Koliko dugo moram uzimati terapiju zs sniženje krvnog tlaka?

U najvećeg broja bolesnika hipertenzija je primarna (esencijalna), nepoznatog uzroka i terapija se uzima kontinuirano i doživotno uz samokontrolu tlaka samog bolesnika i povremene kontrole liječnika,
Kontrole krvnog tlaka nužne su kako bi se utvrdilo je li prepisana terapija dovoljno i dalje učinkovita i treba li se u terapiji nešto mijenjati.

2) Ukoliko pijem terapiju za tlak i tlak mi bude 120/ 80 trebam li i dalje uzimati terapiju ili mogu prestati?

Terapiju ne smijete prestati, a tlak se neće spustiti tako da bude prenizak ukoliko je terapija optimalno određena. Osobito nemojte sami prekidati ili smanjivati terapiju bez konzultacije s liječnikom. Ukoliko mjerenjem imate nekoliko dana tlak koji je tijekom cijelog dana snižen, dakle ispod 120/80 tada trebate posjetiti svog liječnika koji će utvrditi kako i koliko terapiju treba korigirati.

3) Osjetio sam od kada uzimam terapiju za sniženje krvnog tlaka smanjenje libida, može li to biti od prepisane terapije?Lijekovi

Postoje određeni lijekovi koji urječu na smanjenje libida. Jedna grupa takvih lijekova su beta blokatori. U konzultaciji s Vašim liječnikom utvrdit će se može li se propisana terapija zamijeniti nekom drugom vrstom lijekova ili ne. Nemojte sami ništa mijenjati bez konzultacije s liječnikom.

4) Mogu li uz lijekove za sniženje krvnog tlaka uzimati Viagru i slične lijekove?

Lijekovi kao što je Viagra i slični ( lijkekovi za stimulaciju potencije i erekcije)  ne bi se smjeli uzimati s lijekovima za sniženje krvnog tlaka. Najčešće osobe koje imaju povišeni krvni tlak imaju i neke već prisutne promjene na srcu i krvnim žilama i u takvim situacijama je kontraindicirano prepisivati Viagru.

Viagru i slične lijekove trebaju propisivati liječnici nakon pregleda pacijenta, osobito pregleda srca, krvnih žila i krvnog tlaka kao i nekih laboratorijskih pretraga. Danas se Viagri slični lijekovi nabavljaju na razne načine, pa i preko interneta, bez liječničkog nadzora, stoga je često i nadzor nad njihovom primjenom bez kontrole, a na štetu i volju samih pacijenata.

Za sve dodatne upite i informacije, izvolite nazvati na tel. 01 48 40 813 (8-19 h), subotom (8-12 h) ili izvolite poslati upit  klikom na e-mail; ultrazvuk.tarle@gmail.com


Gripa (influenza)

Virus gripe GRIPA (INFUENZA)

Gripa je virusna infekcija koja u početku bolesti uzrokuje vrućicu, glavobolju i bolove u mišićima (myalgia). Dan dva nakon početka bolesti javlja se umjereno pečenje ždrijela, suhi iritirajući kašalj, prozirna sekrecija i začepljenost nosa, malaksalost s osjećajem umora.

Kašalj i osjećaj iznemoglosti i umora mogu trajati kod nekih ljudi tjednima nakon završetka općih simptoma bolesti. Virus se prenosi kapljičnim putem ili izlučevinama zaražene osobe. Ponekad se zaraza može prenijeti zaraženim predmetima. Gripa se razlikuje od obične prehlade; početkom bolesti, simptomima, duljinom trajanja bolesti i mogućim komplikacijama, koje mogu biti značajno teže kod gripe nego kod obične prehlade.

Uzročnik gripe (infuenze)

Virus gripe pripada grupi Ortomyxovirusa i postoji u tri oblika. Virus grupe A , B i C.  Oni su podijeljeni u u podtipove temeljem navedenih površinskih antigena H i N. Površina virusa obavijena je haemaglutininom (H)  i enzimom neuraminidazom (N), koji su neophodni za pričvršćivanje virusa na sluznicu dišnih puteva i ulazak u stanicu domaćina.

Virus A gripeGenom virusa influence A je segmentiran i sastoji se od osam jednostrukih uzvojnica RNK, što je najčešće razlog čestih genskih mutacija (promjena virusa).

Karakteristika svih virusa pa tako i virusa gripe je ulazak u stanicu domaćina, prilagodba virusa u stanicama domaćina na umnažanje (replikaciju)  RNK i na taj način uplitanje u stanični ciklus (mitozu) tj. obnavljanja stanica domaćina. Stanice domaćina tako ne prepoznavši uljeza (virus) postaju inficirane (zaražene) i nadvladane u jednom trenutku infekcije virusom, što se klinički manifestira pojavom simptoma bolesti.

Ulazak virusa u stanicuVirus gripe A ima sposobnost mutacije (promjene) izgleda, sastava H i N antigena (glavnih infektivnih, odnosno virulentnih) dijelova virusa i zato se smatra kako on uzrokuje teži tijek bolesti. Upravo Virus gripe A uzrokom je pandemija (epidemija diljem svijeta). Velika pandemija ovom grupom virusa gripe zabilježena je osobito početkom 20.-tog stoljeća kada je od tog virusa gripe umrlo nekoliko milijuna ljudi diljem svijeta.

Virus gripe B uzrokuje blaže simptome gripe .H i N antigeni ovog tipa rijetko su podložni manjim promjenama (mutacijama genske strukture virusa). Epidemije tipom B virusa gripe najčešći su u vojarnama i školama. Gripa uzrokovana C tipom virusa najčešće uzrokuje blage kliničke simptome bolesti. Postojanje (prevalencija) antitijela na ovaj tip virusa u općoj populaciji je visoka, a virus rijetko uzrokuje manifestnu infekciju u čovjeka.

Simptomi

Simptomi gripeGripa se razlikuje od obične prehlade; početkom bolesti, simptomima, duljinom trajanja bolesti i mogućim komplikacijama koje mogu biti značajno teže kod gripe nego kod obične prehlade.

Simptomi gripe počinju obično 24-48 sati nakon inkubacije i nastaju iznenada. Tresavica, osjećaj zimice, bolova u mišićima ekstremiteta, leđa, vrata i cijelog tijela, najčešće su prvi znakovi bolesti. Zatim se javlja glavobolja s vrlo često bolovima oko ili iza očiju osobito kod pokretanja očnih jabučica i potom vrlo brzo vrućica koja se u prva tri dana najčešće kreće oko 38-39,5 stupnjeva C. Oboljeli se osjećaju doista bolesno i malaksalo i najčešće ih ovi simptomi primoraju na ostanak u krevetu. Navedeni simptomi obično traju 3-5 dana.

SimptomiZa gripu je karakteristična pojava navedenih tkz. općih simptoma a zatim pojava simptoma dišnih puteva. Simptomi dišnih puteva javljaju se 1-3 dana nakon početka općih simptoma bolesti, a očituju se umjerenim „grebenjem“ i osjećajem boli u ždrijelu, suhim kašljem, začepljenošću i curenjem prozirnog sekreta iz nosa. Tek nekoliko dana kasnije kašalj može biti produktivan ( javlja se oskudno iskašljavanje manje količine sluzavo bijelog sekreta ) iz dišnih puteva. Koža oboljelih je najčešće užarena i crvena, sluznice suhe i ispucale, a bjeloočnice crvene, dok oči počinju suziti.

  Djeca mogu uz navedene simptome imati mučninu, povraćanje i proljevaste stolice. Osnovni opći simptomi bolesti traju 3-5 dana, ali kašalj uz malaksalost i osjećaj umora mogu se nakon početka bolesti zadržati i nekoliko tjedana nakon smirivanja osnovnih simptoma.


Dijagnoza

Glavobolja
Dijagnoza bolesti najčešće se postavlja klinički, temeljem simptoma bolesti, koji su dosta karakteristični za gripu. Osim toga za dijagnozu bolesti osim karakterističnih simptoma bolesti, značajan je i period u kojem se javlja, a to je obično početak zime i pojava u epidemijama. Ozbiljnost simptoma, karakteristični opći simptomi u početku bolesti i visoka temperatura razlikuje gripu od obične prehlade ili neke druge virusne infekcije dišnih puteva. Osim klinički znakova oboljelog, (temeljem simptoma), bolest se može dijagnosticirati i serološkim pretragama krvi (dokaz antigena virusa) i mikrobiološkim pretragama tj. dokazom virusa u kulturi dišnih izlučevina. Međutim ovi se testovi ne koriste za dokaz gripe u svakodnevnoj praksi liječnika,  jer je bolest najčešće jednostavno dijagnosticirati klinički. Navedeni se testovi rade kada klinička slika (simptomi) ili tijek bolesti nije tipičan, zatim kad je tijek bolesti teži od uobičajenog ili bolest dulje traje.

Komplikacije

Komplikacija gripeIako je gripa ozbiljna virusna bolest simptomi u većine oboljelih nestaju kroz 7-10 dana. Međutim poznate su i komplikacije gripe.  One se javljaju kod osoba koje ne miruju za vrijeme trajanja bolesti, kod jako mladih osoba, djece ili starijih osoba koje boluju od kroničnih bolesti kao bolesti srca, KOPB (kronična opstruktivna bolest pluća), kod oboljelih od nervnih bolesti ili kod imunokompromitiranih osoba ( oboljelih od HIV-a ili kod osoba koje su na terapiji imunosupresivima ili kortkosteroidima).

Najveći problem a ujedno i najčešći kao komplikacija gripe je nastanak virusne, bakterijske ili mješovite upale pluća. Primarna virusna upala pluća kao komplikacija gripe je najrjeđa ali i najteža.Takvi bolesnici obično se ne oporavljaju nakon nestanka općih simptoma, već imaju napadaje kašlja sa ili bez vrućice a ponekad iskašljavaju i sukrvavi iskašljaj. Srčani bolesnici sa stenozom mitralnog zaliska (suženjem mitralnog zaliska) imaju povećanu sklonost razvoju virusne upale pluća kao komplikacije gripe.

Glavno obilježje bakterijske upale pluća nakon gripe je ponovna pojava temperature nakon dva do tri dana poboljšanja tijeka bolesti. Takvi bolesnici nakon ponovne pojave vrućice imaju produktivni kašalj (iskašljavaju), a na plućima se čuje karakterističan zvuk bakterijske upale pluća. Uzročnici koji najčešće uzrokuju bakterijsku upalu pluća nakon gripe su Streptococcus pneumoniae, Staphylococcus aureus i Hemophilus infuenze. Bolesnici s najvećim rizikom za razvoj ove bolesti su srčani bolesnici ili oboljeli od kroničnih plućnih bolesti. Od izvan plućnih komplikacija najčešći je Reyev sindrom .

Reyev sindromOn se najčešće javlja kao komplikacija infekcijom virusa tipa B, rjeđe tipa A ili Varicella –Zooster infekcije djece u dobi 2-16 godina. Ovaj sindrom počinje najčešće mučninom, povraćanjem tijekom 1-2 dana, nakon kojih se javljaju simptomi CNS-a (mozga). Simptomi uključuju psihičke poremećaje u rasponu od pospanosti (letargije) do kome (gubitka svijesti i određenih refleksa). Ponekad se javljaju grčevi (konvulzije)  i delirij. U nalazima krvi susreće se povišenje jetrenih enzima i amonijaka uz povećanje jetre. Primijećena je povećana učestalost pojave Reyevog sindroma kod oboljelih od gripe koji su uzimali acetilsalicilnu kiselinu (aspirin ili andol ) u dobi do 18 godina.

Virus gripe rijetko je povezan s komplikacijama na mozgu (upala mozga, encefalitis), srca (upala srčanog mišića, miokarditis) ili upale mišića (miozitis) Upala mozga (encefalitis) može izazvati pospanost do kome. Upala srčanog mišića (mokarditis)  može uzrokovati šumove na srcu ili zatajenje srca (oslabljen rad srca) ili srčani arest (prestanak rada srca).

Liječenje

MirovanjeGripa se najučinkovitije liječi mirovanjem, boravkom u krevetu nekoliko dana, održavanjem dovoljne količine tekućine u tijelu (rehidracijom), lijekovima za suzbijanjem općih simptoma bolesti (sredstva za sniženje tj. temperatutre i lijekovima protiv bolova) i izbjegavanjem bilo kakvih napora.

InhaliranjeOd lijekova se najčešće uzimaju paracetamol, acetilsalicilna kiselina (aspirin), antireumatski lijekovi NSAR (ibuprofen, voltaren, ketonal itd.) Acetilsalicilna kiselina ne smije se davati djeci zbog mogućeg razvoja Reyevog sindroma (životno opasan poremećaj koji uzrokuje upalu mozga i naglo nakupljanje masti u jetri), stoga se djeci najčešće daje paracetamol. Također se mogu za ublažavanje simptoma bolesti koristiti sredstva za olakšanje disanja, kod začepljenosti nosa kapi za nos-nosni dekongestivi ili masti (smanjuju otok sluznice) i inhaliranje pare (inhalacija).

Postoje lijekovi koji mogu ublažiti tijek gripe, osobito težih oblika gripe koji su najčešće uzrokovani virusom grupe A . To su amantadin ili rimantadin. Ovi lijekovi mogu smanjiti trajanje i težinu vrućice i simptoma dišnih puteva kod oboljelih od gripe. Nijedan od navedenih lijekova ne smanjuje težinu virusne upale pluća, ali se i jedan i drugi mogu davati za brži oporavak.

Amantadin je djelotvoran samo kod infekcije gripe virusom grupe A.On smanjuje trajanje sistemnih i respiracijskih simptoma (simptoma dišnih puteva) za oko 50%, ukoliko se liječenje započne unutar 48 sati od početka simptoma bolesti. On može izazvati nuspojave od strane CNS-a (mozga). To su najčešće nemir, anksioznost, nesanica, smetnje koncentracije u 5-10 % liječenih. Rimantadin sličan je amantadinu ali uzrokuje manje nuspojave a djeluje jednako učinkovito.

LijekoviPostoje istraživanja o djelotvornosti ribavirina u obliku aerosola an virus influence A i B, međutim peroralna (per os) primjena je nedjelotvorna.

Ukoliko se razvije virusna ili sekundarna bakterijska upala pluća (pneumonija) tada se u liječenje uvode antibiotici koji su različiti ovisno o vrsti pneumonije.  Virusna upala pluća uz gripu je komplikacija osnovne bolesti, a bakterijska je posljedica „superinfekcije“  (dodatne infekcije) uz gripu koja se razvija najčešće kao posljedica pada imuniteta oboljelog. Osobe koje u tijelu imaju neku bakteriju (stafilokok, streptokok) ili se tijekom gripe reinficiraju (dodatno ponovno zaraze) bakterijom, mogu razviti teške oblike bakterijskih upala pluća.

Upravo zato je važno gripu odležati u krevetu.

Cijepljenje

CijepivoZaštita pučanstva od infekcije virusom gripe najefikasnije se postiže cijepljenjem koje se obavlja najčešće u jesen prije očekivane epidemije početkom zime. Potrebno je oko 2 tjedna kako bi organizam stvorio antitijela na sojeve umrtvljenih uzročnika gripe koji se nalaze u cjepivu. Cjepivo je sastavljeno od mrtvih uzročnika gripe   to jednovaljano kada se u cjepivu nalaze umrtvljeni tipovi jedne grupe virusa ili dvovaljano, odnosno viševaljano (najčešće tri soja) koje potiče organizam cijepljenoga na stvaranje anititijela na više tipova virusa gripe. Svake se godine uvodi različito cjepivo koje se priređuje na temelju predviđanja mogućih sojeva virusa gripe koji su koji su bili zastupljeni kod prethodne epidemije ili koji su već izolirani u drugim dijelovima svijeta u sadašnjoj predsezoni.

GripaZaštita populacije predlaže se kod:
1) starijih osoba oboljelih od kroničnih srčanih i plućnih bolesti
2) bolesnika s dijabetesom
3) imunosuprimiranih ( zato što je cjepivo gripe mrtva vakcina )
4) zdravstvenih radnika
5) oboljelih od kroničnih bubrežnih bolesti
6) oboljelih od nervnih bolesti
7) djece starije od 6 mjeseci

Međutim zbog težine simptoma gripe, mogućih komplikacija bolesti i epidemije koja zahvaća u 2 mjeseca epidemije veliki broj populacije, predlaže se cijepljenje svih radno aktivnih ljudi. Cijepljenje se smatra najboljom prevencijom bolesti.


Najčešće dijagnostičke pretrage

U ordinaciji se od dijagnostičkih pretraga najčešće radi ultrazvučni pregled trbušne šupljine, dojki i štitnjače, kao i kolor dopler arterija i vena u trbušnoj šupljini, na vratu i ekstremitetima.

U svakodnevnoj praksi koristi se također i EKG za pregled srca i uz preglede za rano otkrivanje povišenog krvnog tlaka, angine pektoris, “oslabljenog srca” - kardiomiopatije zatim pregledi za otkrivanje i liječenje kroničnih plućnih bolesti koje ne zahtijevaju bolničko liječenje ili daljnju obradu, otkrivanje i liječenje šećerne bolesti i povišene masnoće i mokraćne kiseline u krvi, otkrivanje neuroloških bolesti (cerebrovaskularni inzult, tumori, Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest), otkrivanje reumatoloških bolesti: reumatoidni artritis, Bechterova bolest, bolesti kralježnice-lumbago, išijas i slično), zatim otkrivanje i liječenje psihičkih bolesti kao panični poremećaji, depresije i neuroze koje ne zahtijevaju bolničko liječenje i koje se mogu ambulatno liječiti kao i otkrivanje i liječenje osteoporoze.

U ordinaciju se javljaju pacijenti s različitim tegobama od glavobolje, omaglice, vrtoglavice, stezanja i gušenja u vratu, bolovima i „pritiskom“ u prsnom košu, kašljem, zatim s bolovima u trbušnoj šupljini: u “žličici”, pod desnim ili lijevim rebrenim lukom, bolovi u području bubrega, u donjem dijelu trbuha, poremećaji mokrenja: učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, otežano mokrenje, poremećaji stolice; opstipacije (“zatvori stolice”), proljevi, krv u stolici, hemeroidi.

Javljaju se također zbog bolovima u dojkama, oteklinama ili čvorovima u dojci, bolovima u kralježnici, zglobovima, oteklinama zglobova, bolovima u šakama. U ordinaciju se često javljaju i osobe koje se loše osjećaju, imaju umor, malaksalost, gubitak apetita i tjelesne težine.

U ovoj ordinaciji se otkrivaju i liječe pacijenti s bolestima štitnjače (hipotireoza, hipertireoza, upalne bolesti štitnjače akutne i kronične koje ne zahtijevaju bolničko liječenje i obradu).

Naravno javljaju se i pacijenti s akutnim bolestima dišnog sustava (upale ždrijela, nosa, sinusa), alergijske bolesti. Pacijenti se također javljaju s različitim kožnim promjenama. Sve kožne bolesti kao dermatitisi, egzemi, psorijaza, svrab, ušljivost, alergijski osipi zbrinjavaju se u ordinaciji a svi “teži i kompliciraniji” dermatološki problemi bit će upućeni dermatologu. Ovdje valja napomenuti da je koža vrlo često odraz naše “unutrašnjosti”, stoga kožne manifestacije se prate i dijagnosticiraju ponovno u okviru mogućih drugih “sistemskih” bolesti ili tkz. unutarnjih internističkih bolesti koje se manifestiraju na koži. To su npr, bolesti žučnjaka, infekcija Helicobacter pylori, hepatitis B i C, zloćudne bolesti, zatim autoimune bolesti - Lupus erythematodes, Dermatomyositis, Beschetova bolest i slične, infekcije streptokokok ili stafilokokom, paraziti u crijevima i brojen druge.

Neke od pretraga krvi gotove su unutar jednog sata i pacijent ih dobiva po završetku pregleda u ordinaciji, a neki su nalazi gotovi za nekoliko sati, sutradan ili za nekoliko dana, što naravno ovisi o vrsti laboratorijske pretrage. Pacijenti se o naknadno prispjelim nalazima obavještavaju telefonom, e-mailom ili fax-om uz objašnjenje nalaza i propisivanje eventualne terapije.


Kontaktirajte nas

Popunite sva polja da biste poslali e-mail!

Možete nas kontaktirati zbog savjeta, informacija ili dogovora za preglede na telefonski broj ili e-mailom zbog pitanja na koje ćemo Vam što hitnije odgovoriti.

Putem e-maila nije moguće predbilježiti se na pregled jer tada može doći do zabune u terminima već molim predbilježbe za termine pregleda treba učiniti telefonom ili ukoliko želite osobno u ordinaciji.

Sat za zdravlje - Emisija o zdravlju na Z1 televiziji Dnevnik Nova TV - Novosti u liječenju štitnjače Dr. Tarle na popisu od 130 hrvatskih liječnika koje preporučuje SAD (State Department)

NOVOST SW ELASTOGRAFIJA DOJKE

Novost u ordinaciji je share wave elastography (SWE) dojke,kojom se razlučuju dobroćudne i zloćudne promjene

više...

APLIO 500 Platinum

NOVI UREĐAJ U ORDINACIJI,

nove mogućnosti ultrazvučne dijagnostike

APLIO 500-  Platinum-Canon Toshiba

više...

Poster i video prezentacija znanstvenog rada (Postercast)

Dr Nives Tarle Bajic explains the technique of using Transabdominal color doppler ultrasound (TCDU) for detection of colon cancer in patients with non specific abdominal symptoms. Recorded by the British Institute of Radiology www.bir.org.uk.

Naš znanstveni rad objavljen je među 5 najboljih poster prezentacija u Londonu, između 68 prihvaćenih znanstvenih radova na godišnjem kongresu Britanskog instituta za radiologiju. Ovdje možete vidjeti poster i audio prezentaciju rada. Ovu posterpostcast prezentaciju snimio je Britanski institut za radiologiju u Londonu i objavljen je na stranicama Britanskog instituta za radiologiju.

više...

POSTER PREZENTACIJA ZNANSTVENOG RADA U LONDONU (22-23.10.2014.)

U Londonu na godišnjem kongresu Britanskog instituta za radiologiju održala sam prezentaciju našeg znanstvenog rada  o primjeni kolor dopler ultrazvuka u dijagnostici raka debelog crijeva u bolesnika s nespecifičnim tegobama:naša iskustva i metanaliza našeg rada i radova iz literature. Autori ovoga rada su  Iva Bajić, dr.med i ja kao prezenter ovoga rada.

više...

Alergijsko testiranje (određivanje specifičnih IgE iz krvi)

U ordinaciji možete obaviti alergijsko testiranje  razIne IgE na specifične alergene.Za njihovo određivanje uzima se uzorak krvi, a zatim se iz seruma određuje razina antitijela Tako se može utvrditi postoji li i u kojem intenzitetu alergijska reakcija na alergene koje udišete ili koje unosite hranom u tijelo.Ovdje možete pročitati o alergijama, što su to IgE antitijela, kako dolazi do alergijskih reakcija u tijelu i koje simptome alergija najčešće izaziva.

više...

Aktualne teme