Na lijevoj slici prikazan je rak debelog crijeva otkriven ultrazvukom s kolor doplerom. Na desnoj slici vidljiv je rak debelog crijeva dokazan kolonoskopijom. Klikni na slike za povećanje.
Rak debelog crijeva obično počinje oteklinom tj, promjenom na sluznici debelog crijeva ili na polipu koji već postoji na sluznici. Kako počinje rasti raste od sluznice prema crijevnnoj stijenci , koju može u potpunosti zahvatiti a zatim se proširiti najprije izvan crijevne stijenke u okolne limfne čvorove a nakon toga krvlju prema jetri. i odatle svuda po tijelu.
U zapadnim zemljama, rak debelog crijeva drugi je po učestalosti među svim zloćudnim bolestima i drugi je po redoslijedu uzroka smrti u zemljama zapane Europe. Njegova pojavnost povećava se nakon 40.godine, a rapidno raste nakon 50. godine života., dok vrh učestalosti pojave bolesti doseže u dobi 60-75 godina. Rak debelog crijeva najčešći je u žena, dok je u muškaraca češći rak rektuma ( završnog debelog crijeva). Oko 5 % ljudi s rakom debelog crijeva ili rektuma imaju istodobno više od jednog raka debelog crijeva ili rektuma.
Osobe s pozitivnom obiteljskom anamnezom (pojavom raka debelog crijeva u srodnika), imaju veći rizik pojave ove bolesti kao i osobe koje duži niz godina boluju od ulceroznog kolitisa, Chronove bolesti ili obiteljske polipoze. Uvriježeno je mišljenje kako duži period trajanja navedenih bolesti značajnije povećava rizik oboljenja od raka debelog crijeva. Također je primijećeno kako bolesnici koji dobiju rak debelog crijeva a imaju obiteljski opterećenu anamnezu oboljevanjima od raka, imaju češće ovu bolest u desnoj strani debelog crijeva a ne u lijevoj (sigma, rectum) koje je inače češće sijelo raka debelog crijeva.
Utvrđeno je epidemiološkim istraživanjima kako ljudi u Aziji i Africi značajno manje oboljevaju od ove bolesti što se tumači različitim načinima prehrane u odnosu na ljude u zapadnom svijetu. Stoga se nameće zaključak kako očito zbog postojanja različitosti u načinu života i prehrane su osnovni razlozi zašto je to bolest suvremenog svijeta zapadne civilizacije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama smatra se najnepoželjnijom, jer najvjerojatnije povećava rizik pojave ove bolesti. Stoga se svakako preporučuje uzimanje što više povrća, osobito kupus , kelj, brokula i slične namirnice, poželjno je meso uzimati 2-3x tjedno a jedan ili dva dana u tjednu jesti ribu.
Dokazano je kako postoje genetske abnormalnosti kod pojedinih oboljelih. Znanstvenim istraživanjima je utvrđeno kako postoje tumor “aktivirajući geni” tj. onkogeni ( K-ras,c- myc) a nasuprot njima inaktivirani su “suzbijajući geni” ( supresorski geni) koji u normalnim okolnostima sprečavaju pojavu raka debelog crijeva ( MCC,DCC;p53).Uzrok bolesti je nepoznat, međutim osim što je primjećeno da se javlja u razvijenijim zemljama zapadnog svijeta češće nego u nerazvijenim, primijećeno je kako je povećan rizik pojave ove bolesti kod onih koji imaju povišen holesterol,zatim oni koji boluju od koronarne bolesti..
Pokazalo se također kako prisutnost bakterije Streptococcus bovi može također dovesti do povećanog rizika za pojavu ove bolesti. Znanstvena istraživanja su pokazala kako svakodnevno uzimanje acetilsalicilne kiseline (Andol, Aspirin) kao i antireumatici ( Voltaren, Ketonal, Ibuprofen) mogu smanjiti rizik pojave bolesti, ali potrebna su dodatna znanstvena istraživanja koja bi potvrdila hipotezu.Osim toga svi navedeni lijekovi osim vjerojatnog navedenog pozitivnog efekta, imaju nepovoljno djelovanje na želučanu sluznicu, a antireumatici i na srce.
Rak debelog crijeva u početnoj fazi nastanka nema simptoma. U fazi kada je već uznapredovao očituje se simptomima.. Simptomi koji mogu upućivati na rak debelog crijeva su promjene konzistencije stolica zatvori (opstipacije) koji se izmjenjuju s proljevima. Ponekad kada se rak razvija u završnom debelom crijevu javlja se tanka stolica i krv u stolici. Općenito krv u stolici javlja se kod smještaja raka u lijevoj strani debelog crijeva. Neki od oboljelih imaju bolne grčeve u trbuhu. Pojedini bolesnici imaju osjećaj kao da se nisu stolicom potpuno ispraznili. Na rak debelog crijeva treba uz još neke bolesti pomisliti, jedan od njih je kada se javi neobjašnjiv i neplaniran gubitak tjelesne težine uz gubitak apetita. Ukoliko je sijelo raka u desnoj stani debelog crijeva tada su najčešći simptomi anemija zbog nevidljivog gubitka krvi stolicom.
Rak debelog crijeva i rektuma sporo raste i obično prođe dugo vremena dok se dovoljno proširi, kada uzrokuje neke od navedenih simptoma. Simptomi ovise o sijelu (lokalizaciji), tipu i proširenosti raka. Desno uzlazno debelo crijevo ima veći promjer (šire je) od ostalih dijelova debelog crijeva, ali ima nešto tanju stijenku.Kako mu je sadržaj tekuć, najčešće ne dolazi do začepljenja nego tek u kasnoj fazi raka debelog crijeva. Tumor na desnoj strani debelog crijeva (uzlazno debelo crijevo), može se zbog rasta tumora u unutrašnjosti lumena crijeva toliko povećati, da ga liječnik ponekad može i napipati rukom preko trbušne stijenke, a on još ne pokazuje simptome poput krvarenja u stolici. Ipak takvi bolesnici imaju najčešće umor i slabokrvnost (anemiju). Lijevo silazno debelo crijevo ima manji promjer ali i deblju stijenku, a stolica je polučvrsta. Rak ima sklonost zaokružiti unutrašnjost lumena crijeva i uzrokovati naizmjence zatvore (opstipacije) i proljeve (dijareje).
Zbog svega navedenog silazno debelo crijevo na lijevoj strani trbuha ranije će signalizirati začepljenje, nego kad je rak smješten na desnoj strani (uzlazno debelo crijevo). Osoba može tražiti liječničku pomoć zbog grčevite trbušne boli i zatvora stolice. Stolica može biti isprugana ili pomiješana s krvlju, međutim krv se ne mora ili se rijetko vidi prostim okom u stolici.
Većina zloćudnih tumora debelog crijeva krvari, ali najčešće polako i isprekidano. Najčešći prvi simptom je krvarenje za vrijeme pražnjenja crijeva. Kod pojedinih ljudi koji imaju hemeroide ili divertikule (postranične vrećice - “slijepe đepove” u crijevu) i povremeno krvare nakon stolice, treba isključiti mogućnost raka debelog crijeva osobito ako su stariji od 40 godina. Kod raka rektuma (završnog) debelog crijeva, bolesnik može imati bolna pražnjenja uz stalni osjećaj kako se rektum nije u potpunosti ispraznio. Sjedenje može biti bolno. Međutim osoba obično ne osjeća bol od samog raka sve dok se ne proširi.