Pretraga za: opreacija%20raka%20dojkeRak dojke može se liječiti nizom različitih kirurških tehnika. Osim uspješnosti preživljavanja bolesnica, evo još jednog ne manje bitnog razloga zašto na vrijeme doći na preventivni pregled dojki.
Naime ukoliko je bolest otkrivena u ranoj fazi tada se može učiniti samo tumorektomija (odstranjenje tumora i malog ruba okolnog zdravog tkiva dojke). Široka ekscizija ili djelomična mastektomija (pri kojoj se odstranjuje nešto više okolnog normalnog tkiva dojke.
Ukoliko je prema procjeni liječnika prema obavljenim pretragama bolest uznapredovalija tada se učini kvadrantektomija (odstranjenje jedne četvrtine dojke). Operacijom se može učiniti i mastektomija (operativno odstranjenje cijele dojke), kao i radikalna mastektomija (odstranjenje cijele dojke i regionalnih limfnih čvorova u pazuhu).
Odstranjenjem tumora i nešto normalnog okolnog tkiva dojke najbolje se sprečava ponovna pojava raka u istoj dojci. Prema znanstvenim istraživanjima jednake su stope preživljavanja žena kojima je odstranjena cijela dojka ili onih podvrgnutih poštednom operativnom zahvatu (samo tumora s malo okolnog zdravog tkiva) uz zračenje, barem u prvih 20 godina nakon operacije. Glavna je prednost poštednog operativnog zahvata uz zračenje očuvanje tjelesnog izgleda tj. kozmetske prirode.
U oko 15 % žena koje su podvrgnute poštednom operativnom zahvatu, odstranjena količina tkiva je tako malena da je razlika između operirane i zdrave dojke jedva zamjetna.
Nuspojave liječenja zračenjem koje prati poštednu operaciju dojke obično nisu bolne niti dugotrajne. Najčešće nuspojave su crvenilo i opekline kože. U oko 10-20 % žena razvija se blaga upala pluća 3-6 mjeseci nakon završetka zračenja. Tijekom razdoblja od 6 tjedana neke bolesnice mogu imati suhi kašalj ili kratkoću daha pri tjelesnoj aktivnosti. Manje od 5% žena mogu dobiti nakon zračenja lomove rebara koji uzrokuju blaže tegobe.
Kod jednostavne mastektomije kirurg odstranjuje kompletno tkivo dojke, ali ne odstranjuje podležeći (pektoralni mišić) dojke te ostavlja dovoljno nadležeće kože kako bi se njome pokrila rana. Dojka se obnavlja puno lakše ukoliko su mišići prsnog koša i ostala tkiva ispod dojke netaknuta. Ovim se načinom najčešće odstranjuje dojka u kojoj je dijagnosticiran invazivni rak dojke, koji se proširio unutar mliječnih kanalića. Poznato je naime da se ova vrsta raka dojek pojavljuje ponovno ukoliko se učini poštedni operativni zahvat.
Kod takvog zahvata redovito se odstranjuju limfne žlijezde u pazuhu pripadajuće dojke kako bi se utvrdilo postoje li stanice raka u limfnim žlijezdama kao posljedica presade (metastaziranja zloćudnih stanica) iz raka dojke. Odstranjenje cijele dojke s rakom i pripadajućih limfnih čvorova u pazuhu iste strane naziva se jednostavna mastektomija s disekcijom limfnih žlijezda ili modificirana radikalna mastektomija.
Veličina tumora, patohistološki nalaz tumorskog i okolnog tkiva u dojci i limfnim čvorovim utjecat će na odluku o korištenju kemoterapije i lijekova koji sprečavaju djelovanje hormona. Procjena liječničkog tima u bolnici o protokolu liječenja osim o navedenim razlozima određuje se i primjenjuje individualno.
Neki poznati stručnjaci u svijetu smatraju kako kod veličina tumora manjih od 1cm treba učiniti tumorektomija (odstranjenje raka i rubnih dijelova zdravog tkiva oko raka) i smatraju kako nije potrebno dopunsko liječenje. Ukoliko je tumor veći od 5 cm nakon operacije se daje i kemoterapija, a ukoliko je veći od 7,5 cm ili veći kemoterapiju se može davati i prije operacije. Međutim nije samo veličina tumora indikator o postupcima liječenja, već patohistološki tip raka, proširenost bolesti (postojanje lokalnih ili udaljenih metastaza), dob bolesnice, postojanje pozitivnih ili negativnih HER 1 i 2 gena, zatim prisutnost estrogenih recetora kao i dob bolesnice uz postojanje drugih pridruženih bolesti.
Bolesnice koje imaju lobularni karcinom in situ (rak u mliječnoj žlijezdi koji se nije proširio izvan mjesta nastanka) moraju se pomno češće kontrolirati ili ih se može liječiti odmah odstranjenjem tumora. Većina liječnika ne smatra ovu vrstu raka dojke rakom u pravom smislu, već smatraju kako je to samo znak da žena ima veću mogućnost razvoja raka dojke, kako je već prethodno napisano. Samo se u 25-30% žena s ovom promjenom razvije u invazivni rak dojke, a čak i manje od toga umire od raka dojke.
To je razlog zašto se žene s ovim tipom raka ne odlučuju za liječenje. 
Ukoliko žena ne želi operativno odstranjenje obje dojke ili zbog nekih okolnosti liječnici odluče da je tako bolje, tada se liječenje provodi tamoksifenom, lijekom koji sprečava djelovanje hormona estrogena koji su doveli do razvoja ovog raka dojke. U žena koje još menstruiraju mogu se odstraniti jajnici, no nije još sasvim sigurno kako je taj način liječenja djelotvorniji od davanja lijekova koji sprečavaju djelovanje hormona.
Kod žena koje imaju duktalni karcinom in situ (rak u kanalićima mliječnih žlijezda koji se nije proširio van kanalića ili mjesta nastanka) gotovo se nikad nakon jednostavne mastektomije ponovno ne pojavljuju stanice raka. Kod većine žena s ovim patohistološkom dijagnozom odstranjuje se samo tumor (tumorektomija). Ponekad se liječenje nastavi zračenjem. Bolesnice s upalnim (inflamatornim) rakom dojke liječe se najčešće kombinacijom kemoterapije i zračenja.
