ultrazvuk%20prostate

Rak prostate javlja se u 5-7 % muškaraca starijih od 50 godina života. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca. Istraženo je kako 80 % muškaraca iznad 80-te godine života ima karcinom (rak) prostate. Epidemiološka istraživanja pojavnosti raka prostate pokazuju najveću učestalost pojave bolesti u crnaca, a najmanju u pripadnika žute rase. U Europi i Americi pripadnici bijele rase imaju srednji rizik za razvoj bolesti izuzev skandinavaca među kojima je učestalost ove bolesti najzastupljenija u Europi. Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD ili benigna hiperplazija prostate). Najčešći simptomi koji dovode pacijenta liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti mršavljenje, gubitak teka i slabost. Prostata se naziva predstojnom žlijezdom koja obuhvačajući mokraćnu cijev (urethru), ukoliko je promjena u obujmu prostate dovoljno velika, tegobe oboljelog pacijenta očituju se simptomima mokraćnog sustava.

Možete vidjeti emisiju o raku prostate koju sam uredila i vodila s prof.dr.sc.Ognjenom Krausom, urologom.  

Prostata je žlijezda koja se nalazi smještena ispod mokraćnog mjehura obavijajući svojim režnjevima mokraćnu cijev (urethru) koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura na završni dio cijevi koji se nalazi na vršku penisa. Nalikuje kestenu i stoga je ima i naziv u narodu kestenjača i predstojnica. Ona se također nalazi ispred završnog debelog crijeva (rektuma), tako da digitorektalnim pregledom preko završnog debelog crijeva moguće ispalpirati (napipati) stražnju površinu prostate. Prostata se sastoji od 30% mišićnog tkiva (glatka muskulatura) i 70% žlijezdanog tkiva. U žlijezdanom tkivu stvara se mliječna tekućina (spermalna plazma), koja se prilikom ejakulacije miješa s tekućinom iz sjemenih mjehurića koji se nalaze uz prostatu i zajedno sa spermijima iz testisa čine sjemenu tekućinu (ejakulat). U ejakulatu dakle se nalaze spermiji koji mogu oploditi jajnu stanicu žene, a u tekućini koju stvara prostata i sjemeni mjehurići nalaze se biokemijske tvari koje omogućavaju čuvanje, prehranu i život spermija u rodnici i do 72 sata nakon ejakulacije. Tako je omogućeno spermijima biti što sposobnijima za oplodnju jajne stanice. Glatki mišići u prostati omogućavaju prilikom ejakulacije (istiskivanja spermija iz testisa) i istiskivanje tekućine iz prostate. Karcinom prostate nastaje u žlijezdanom tkivu prostate, sporo raste i tako gotovo 90% svih karcinoma prostate ostaje desetljećima klinički neprimjetno tj. bez simptoma bolesti.

Visoka učesta

lost neprimjetnih karcinoma prostate ili slučajno otkriven rak prostate, jedinstvena je osobitost raka prostate. Može se reći kako statistički svaki drugi muškarac u dobi iznad 70 godina života ima histološki nalaz karcinoma prostate, koji nema kliničkih znakova ili simptoma bolesti. Prema statističkim podacima iako se rak javlja u 5-7 % među muškarcima iznad 50-te godine života, “samo” 3% oboljelih umire od raka prostate. Tako se može reći kako oboljeli nakon 70 -te godine života umiru s rakom prostate, a ne od njega.

Simptomi

Muškarci s rakom prostate najčešće, osobito u početnom stadiju bolesti, nemaju nikakve simptome bolesti, jer se rak prostate vrlo često pojavljuje u rubnim dijelovima prostate lokalizirano i kasno počinje pritiskati na mokraćnu cijev i otežavati mokrenje. Muškarci koji imaju simptome bolesti ili kad bolest raka

 prostate napreduje evo najčešćih simptoma bolesti:

• Nemogućnost uriniranja
• Oklijevanje kod mokrenja (stane pa krene, isprekidano mokrenje)
• Često mokrenje, osobito noću
• Slabiji ili slab mlaz mokrenja
• Stalni osjećaj nedovoljno ispražnjenog mjehura
• Bolno mokrenje i pečenje
• Krv u mokraći
• Krv u spermi
• Problemi s erekcijom i ejakulacijom (bolna ejakulacija)
• Učestali bolovi u donjem dijelu leđa i kukovima

Navedeni simptomi nisu karakteristični za rak prostate, jer oni se mogu javiti i kod češće bolesti prostate kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD-benigna hiperplazija prostate), a poneki simptomi mogu se javiti i kod upalnih bolesti prostate. Muškarci koji osjećaju neke od navedenih simptoma ili su stariji od 50 godina, a osobito ukoliko imaju u obitelji oboljele od raka prostate trebaju se javiti liječniku i bez pristutnih simptoma bolesti.

Dijagnoza

Ukoliko se javite zbog jednog od prethodno navedenih razloga liječniku, bit ćete podvrgnuti pregledima prostate. Oni uključuju digitorektalni pregled prostate, ultrazvuk prostate s kolor doplerom kao i određivanje razine PSA (prostata specifičnog antigena) koji se određuje iz krvi.

Ultrazvučnim pregledom dobiva se slika prostate koju nazivamo sonogram prostate, kojom se jasno uočava veličina, struktura (homogenost, ujednačenost ili nehomogenost neujednačenost) građe prostate, zatim postojanje čvora ili ciste u prostati, postojanje kalcifikata (ovapnjenja ) u prostati ili nekih drugih abnormalnosti strukture i građe prostate.

Ultrazvučnim pregledom osim izgleda, strukture i veličine prostate, gledaju se i mokraćni mjehur i bubrezi. Naime kod raka prostate osim prisutnog tumora prostata može biti i uvećana i stoga dovodi do ometanja mokrenja, zatim stvaranja “ostatnog urina”, (nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura).

Zbog tog razloga kod takvih muškaraca zna se pronaći i kamen ili cijela zbirka kamenaca u mokraćnom mjehuru, zatim oni znaju imati češće mokraćne infekcije, neki od njih imaju i polipe mjehura. Bubrezi se gledaju kako bi se utvrdilo postoje li bilo kakve promjene na njima, a osobiti zastojne promjene tj. dilatirani (prošireni) kanalići u čašicama bubrega. Retenciju ili zadržavanje ostatnog urina u mjehuru ipak češće viđamo kod dobroćudnog povećanja prostate nego kod raka prostate. Kod raka prostate to viđamo kada je bolest počela dobroćudnim povećanjem i uzrokovala zastojne promjene i ostatni urin, a kasnije se u prostati razvio i rak prostate. Ukoliko se prethodnim pregledima utvrdi bilo kakva abnormalnost u nalazu,  pacijenta se upućuje na daljnje pretrage. Ukoliko se utvrdi povišena vrijednost PSA u krvi (iznad 4 ng/L), pacijentu se određuje omjer slobodnog i ukupnog PSA (fPSA/PSA ) iz krvi kojim će se lakše razlikovati razlog povećanja ukupnog PSA (dobroćudni, zloćudni tumor (rak) prostate ili upalne bolesti prostate). Ukoliko odnos f PSA/PSA govori u prilog raka prostate ili ukoliko su vrijednosti PSA iznad 10 ug/L tada se pacijenta upućuje na biopsiju prostate.>

Biopsija prostate je uzimanje uzoraka (6-12 uzroraka) iz tkiva prostate debljom iglom za biopsiju. Zahvat rade urolozi iglom za biopsiju (ona ima veći promjer od obične igle), kako bi se njome uzeli uzorci tkiva prostate iz različitih mjesta u prostati. Zahvat se radi u lokalnoj anesteziji, preko sluznice završnog debelog crijeva (rektuma), a rjeđe preko trbušne šupljine. Uzorci dobiveni biopsijom šalju se patolozima koji će iz dobivenih uzoraka napraviti mikroskopske preparate.

Gledanjem tih preparata putem mikroskopa, patolozi analiziraju stanice u dobivenom biopsijom dobivenom materijalu i donose konačnu dijagnozu bolesti. Dobivena patohistološka dijagnoza (PHD) bolesti je relevantna metoda (ona na koju se oslanjaju liječnici) u daljnjem postupku liječenja bolesnika. Ukoliko patohistološki nalaz upućuje na zloćudnu bolest (rak) prostate patolog će također u nalazu napisati o kojem se stupnju raka prostate radi s obzirom na stupanj diferenciranosti zloćudnih stanica raka prostate. Stupanj raka prostate određuje se Gleason skalom od 1-5.  Gleason skalom imenuje se stupanj mikroskopski promijenjenih stanica raka prostate u odnosu na normalno tkivo prostate. Gleason score 1 znači da stanice raka prostate nalikuju normalnom tkivu prostate, dok Gleason score 5 znači da su stanice raka prostate izrazito promijenjene i uopće ne nalikuju normalnim stanicama prostate. S obzirom da tkivo raka prostate nema jednoliko promijenjene stanice raka prostate u svim dijelovima karcinoma prostate liječnici uvijek uzimaju uzorke i pregledavaju iz istog materijala raka prostate za mikroskopsku analizu stanice, iz dva područja, koja su najzahvaćenija rakom prostate.

Ova dva stupnjevanja raka prostate iz dva odvojena područja prostate zahvaćene rakom, se spajaju u donošenju konačne odluke o stupnju prema Gleasonovoj skali (score) od 2-10. Nizak Gleason scor znači spori rast karcinoma, dok naprotiv visoki G score znači da stanice imaju tendenciju agresivnog rasta. Sporo rastući karcinom prostate sporije i metastazira, dok brzo rastući G 5-10 ima tendenciju brzog rasta i brzog metastaziranja a time i lošiju prognozu bolesti. Osim određivanja stupnja raka prostate određuje se i stadij raka prostate. Određivanja stadija raka prostate je određivanje veličine zloćudnog tumora u prostati i proširenost bolesti tj. metastaziranja u okolne strukture i organe ili u udaljene organe i tkiva. Određivanje stadija bolesti prostate je neophodno zbog određivanja daljnjeg načina liječenja. Postoje dva načina određivanja stadija raka prostate A-D ili I-IV stadij, a drugi način je poznat u onkologiji za određivanje stadija i drugih karcinomskih promjena TNM klasifikacija stadija bolesti (tumor, nodes, metastaze). Kod određivanja stadija raka prostate od A-D, stadij A raka prostate znači vrlo rani stadij bolesti, dok je D stadij.

• Stadij I ili A Rak prostate je neopipljiv digitorektalnim pregledom i nevidljiv ultrazvučnim pregledom, PSA je najčešće uredan, a bolest se otkriva u ovom stadiju nakon operacije BHD, dobroćudnog povećanja prostate kada patolog dobije uzorak prostate i kada otkrije mikroskopski zloćudne stanice prostate 
• Stadij II ili B Rak prostate je uznapredovao ili nije narastao izvan tkiva prostate
• Stadij III ili C Rak prostate je narastao izvan tkiva prostate, najčešće u sjemene mjehuriće koji se nalaze izvan i uz prostatu ali nije metastazirao u okolne limfne čvorove
• Stadij IV ili D Rak prostate je izvan prostate i metastazirao je u okolne limfne čvorove i ili udaljene organe, kosti, pluća

Rekurentni rak prostate je bolest koja se vratila u prostati, okolnom tkivu ili udaljenim organima nakon terapije i početnog zaliječenja.

Liječenje raka prostate

Za pravilni odabir načina liječenja raka prostate potrebno je razmotriti nekoliko faktora.  Stupanj diferenciranosti raka (  stupanj promijenjenosti zloćudnih stanica prostate), zatim stadij bolesti tj. raširenost bolesti , je li bolest lokalizirana ili ima okolne ili udaljene metastaze), zatim dob bolesnika i tegobe koje ima kao posljedicu bolesti.Nakon sagledavanja svih navedenih činjenica liječnici urolozi u konzultaciji s onkolozima i specijalistima nuklearne medicine , primijenit će liječenje ukoliko je potrebno primjenom različitih metoda. Terapija može biti kirurška, terapija radijacijom (radioterapija, zračenje) ili hormonalna terapija, ponekad kombinacija antiandrogenih hormona i citostatika. Svi navedeni postupci su metode liječenja prostate koji se mogu primjenjivati samostalno ili kombinirano.

Operacija prostate (kiruški način liječenja)

Operacija prostate se primijenjuje kod ranijih stadija raka prostate. Vaš urolog će Vam predložiti parcijalno (djelomično) odstranjenje prostate ili potpuno odstranjenje prostate. Danas se sve više napušta mogućnost djelomičnog odstranjenja prostate kirurškim putem, a urolozi su skloniji totalnoj prostatektomiji (potpunom kirurškom odstranjuju prostate). Danas postoji nekoliko vrsta operativnih zahvata:

Radikalna perinealna prostatektomija Operacija se izvodi u općoj anesteziji a rez se nalazi, a time i kirurški pristup prostati, između skrotuma (mošnje) i anusa (čmara). Ovaj zahvat je minimalno invazivan, a posebno se primijenjuje kod adipoznijih (debljih) osoba. Međutim ovim zahvatom ne mogu se odstraniti regionalni (okolni) limfni čvorovi.


Radikalna retropubična prostatektomija, Operacija se radi u općoj anesteziji, rezom na trbušnoj stijenci a ovom operacijom odstranjuje se u potpunosti cijela prostata. Rez kod ovog kirurškog zahvata nalazi se 2,5 cm iznad penisa. On se primijenjuje zbog dva razloga. Kada se želi odstraniti cijela prostata, ali je potrebno odstraniti i regionalne (okolne limfne čvorove, sjemene mjehuriće) oko prostate. Drugi razlog je što kod ove radikalne prostatektomije (potpunog odstranjenja prostate) ovim zahvatom najlakše je sačuvati okolne periferne živce koji kontroliraju mokrenje i erekciju.

Laparoskopska prostatektomija i Robot -assisted laparoscopic radical prostatectomy (RALRP)  Operacija se izvodi u općoj anesteziji s nekoliko malih rezova na trbušnoj stijeci. Kroz jedan od malih rezova uvodi se u trbušnu šupljinu laparoskop uz pomoć kojeg urolog pod kontrolom oka kirurški odstranjuje prostatu. Kod klasične laparoskopije urolog uz pomoć instrumenata izvodi operaciju, dok kod robotske laparoskopije operativni zahavat izvodi uređaj koji je spojen s laparoskopom kojim upravlja urolog s jedne konzole. Studije su pokazale da u konačnici klasična retropubična prostatektomija i laparoskopska (kirurška ili robotska) imaju slične rezultate izliječenja i postoperativne komplikacije (urinarna inkontinencija i seksulana disfunkcija).

Transuretralna resekcija prostate (TURP) Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, uvođenjem cistoskopa kroz mokraćnu cijev i uz pomoć kirurških instrumenata odstranjuje se tumorsko tkivo ukoliko je dostupno ovim načinom operativnog zahvata. Ova kirurška metoda odstranjuje samo tumor, a ne cijelu prostatu.

Krioterapijska operacija (Operacija zaleđivanjem, Chryosurgery) Ovim zahvatom se odstranjuje rak prostate zaleđivanjem tumorskog tkiva. Ovaj zahvat radi se uvođenjem sonde koja se dovodi do prostate u perinalnoj regiji (područje između skrotuma i rektuma). Upotrebom rektalne mikrovalne sonde prostata se smrzava i tako se razaraju stanice raka u prostati. Međutim ovom metodom najčešće dolazi do oštećenja tkiva oko prostate (mokraćnog mjehura) i oštećenja rektuma (završnog debelog crijeva) kao i mišića koji kontroliraju mokrenje. Ovaj zahvat smatra se zahvatom budućnost, a sada je podvrgnut istraživanjima. Smatra se da uvođenjem malih sondi i mogućnost u budućnosti preciznijeg praćenja temperature zaleđivanja će se smanjiti komplikacije. Za sada potrebno je još dosta vremena upornog istraživanja koje će dovesti do usavršavanja ove metode u svrhu smanjenja komplikacija.

Vrijeme oporavka od operativnog zahvata ovisi o metodi kirurškog liječenja, dobi bolesnika, drugim pridruženim bolestima, debljini. Nakon bilo kojeg od navedenih kirurških zahvata pacijentima se stavlja urinarni (mokraćni) kateter, koji oni nose od 3 dana do 3 tjedna.

Komplikacije radikalne operacije prostate:

1) Komplikacije kontrole uriniranja (mokrenja). Nakon operativnog zahvata nekom od prethodno navedenih metoda,  moguće je da nekoliko dana ili tjedana postoji inkontinencija, odnosno nemogućnost pravodobnog kontroliranja istjecanja mokraće kroz mokraćnu cijev. Međutim kod najvećeg broja operiranih stanje se nakon nekog vremena poslije operacije poboljšava i mokrenje se počinje uredno kontrolirati. Kod nekih muškaraca međutim trajno nakon operacije imamo inkontinenciju (nevoljno otjecanje mokraće). Kod nekih je to prisutno stalno, to je rijetko, a kod nekih postoji stres inkontinencija, koja se aktivira kod (kašljanja, kihanja, smijanja ili nošenja teških predmeta). Neki od operiranih kada su simptomi inkontinecije jako izraženi, odlaze na ponovnu operaciju koja bi trebala riješiti taj njihov problem.

2) Erektilna disfunkcija (smanjenje ili gubitak erekcije)
Moguće je da kod radikalne operacije prostate dođe do oštećenja živaca koji se nalaze obostrano uz prostatu, a kontrolitaju erekciju. Muškarci koji su imali problema s erekcijom prije operacije postoji mogućnost da postanu impotentni nakon radikalne prostatektomije.

3) “Suha ejakulacija ili orgazam”
Kada se u potpunosti odstrani prostata, muškarci mogu imati erekciju i ejakulaciju, ali ne stvara se više mliječna tekućina ili plazma stoga govorimo o “suhom orgazmu muškaraca ili suhoj ejakulaciji”. U toj situaciji ukoliko su kod operacije sačuvani živci za erekciju, muškarac može imati spolni odnos i doživjeti orgazam, ali je neplodan,  jer ne može izbacivati sjemenu tekućinu (koja se stvara u prostati), a koja je neophodna za čuvanje i održavanje na životu spermija.

Radijacijska terapija (terapija zračenjem)

Radijacijska terapija (zračenje) je primjena zraka visoke energije koje usmjerene na tumorsko ili metastatsko tkivo uništavaju zloćudne stanice. U početnim stadijima bolesti niskog G (Gleason skala) stupnja raka prostate, radijacija (terapija zračenjem) može se koristiti umjesto kirurškog liječenja. U uznapredovalijim stadijima bolesti i kod slabije diferenciranih stanica raka (veći G stupanj) najprije se primijeni kirurška terapija, a nakon operacije terapija zračenjem. U uznapredovalim stadijima bolesti, kada se bolest proširila najčešće na kosti, koristi se zračenje kao palijativni zahvat (zahvat koji smanjuje tumorsku masu i smanjuje simptome bolesti ali bolest se ne može izliječiti), a primjenjuje se najčešće za smanjenje bolova.

Liječnici (specijalisti nuklarne medicine) koriste dvije metode liječenja radijacijom (zračenjem):

•  Vanjska radijacija

Izvor zračenja dolazi iz velikog aparata koji se nalazi u prostoriji u kojoj se izvodi terapija, a zrake kojima se izvodi zračenje usmjerene su preko kože iz više smjerova, s vanjske strane tijela na željeno mjesto zračenja. Prije samog zračenja liječnik obilježava posebnom bojom polje zračenja na koži tijela, koje mora biti vidljivo cijelo vrijeme tijekom kojeg bolesnik odlazi na zračenje. Ovaj način liječenja zračenjem obično se provodi 5 dana u tjednu i najčešće traje nekoliko tjedana.  Vanjsko, izvantjelesno (ekstrakoropralno) zračenje koristi se kada se tumor proširio ili kada se koristi za palijativnu terapiju (terapija koja samo smanjuje simptome, najčešće bol, zbog mestastaza u kostima). Terapija zračenjem dovodi do uništavanja tkiva kroz koje zrake prolaze (koža, organi u zdjelici, mokraćni mjehur, crijeva.) Posljedice ovog zračenja su crvenilo i upalne promjene na koži, zatim učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, proljevi.

•    Unutarnja radijacija (brahiterapija), zračenje kratkog dometa

Izvor zračenja (radijacijski implantat) koji odašilje kratke radijacijske zrake stavlja se u tkivo koje je zahvaćeno rakom i koje treba zračiti, a primijenjuje se načešće nakon operativnog zahvata kako bi se spriječilo širenje eventualno preostalih zloćudnih stanica nakon operacije. Ovakvi izvori zračenja bezopasni su i ne odstranjuju se nakon stavljanja tj. implantacije na mjesto radijacijskog djelovanja. Komplikacije nakon brahiterapije su znatno manje i rjeđe od vanjskog zračenja. Najčešća komplikacija je inkontinencija, nemogućnost voljnog kontroliranja mokrenja. Oba načina zračenja (vanjsko i unutarnje) dovode do impotencije.

Hormonalna terapija
Hormonalnom terapijom sprečava se daljni rast i razmnožavanje zloćudnih stanica u prostati, djelovanjem na stvaranje muškog splnog hormona testosterona, a 80 % raka prostate je hormonalno ovisno o tom muškom spolnom hormonu. Testosteron se luči u testisima stimulacijom LH (luteinizirajućeg hormona) koji se luči iz hipofize (na mozgu), a zatim se djelovanjem alfa 5 reduktaze (enizma) koji pretvara testosteron u aktivni oblik dihidrotestosteron (DHES),  može pokrenuti ili podržavati stvaranje zloćudnih stanica u prostati.  Blokada stvaranja ovog stimulirajućeg hormona (DHES) može se blokirati hormonalim lijekovima (antiandrogenim hormonima) ili operativnim odstranjenjem testisa u kojima se testosteron stvara (orhidektomijom).

Hormonalna terapija dakle obuhvaća: hormonalne lijekove i kirurško smanjenje testosterona (orhidektomijom)

•  Hormonalni lijekovi
•  Luteinizirajući-otpuštajući hormon agonist: Ovi lijekovi blokiraju stvaranje testosterona u testisima.Najpoznatija generička imena su leuprolid i goserelin .
•  Antiandrogeni: Ovi lijekovi blokiraju djelovanje muških spolnih hormona .Neki od njih su bicalutamide, nilutamide
•  Drugi lijekovi: Neki od lijekova djeluju na adrenalnu žlijezdu na stvaranje testosterona (ketoconazol i aminoglutethimide)
•  Kirurško smanjenje lučenja testosterona (orhidektomija) Ovom kirurškom metodom uklanjaju se testisi koji stavraju testosteron i na taj način smanjuje se lučenje tetsosterona.

Terapijom LH-RH agonistima bitno se smanjuje lučenje testosterona jer se ono ovim hormonalnim mehanizmom (hipotalamus-hipofiza-testisi) najviše luči. Manju količinu testosterona stvara adrenalna žlijezda. Ponekad se kombiniraju LH-RH agonisti i antiandogeni lijekovi uz ili bez operacije kako bi se u potpunosti spriječilo lučenje testosterona. Međutim studije nisu pokazale bolje rezultate liječenja i duže preživljenje ukoliko se ova metoda primjeni, a prisutna je totalna androgena blokada (blokada stvaranja testosterona) koja je zatim povezana s brojnim nepoželjnim posljedicama (impotencija, depresija, značajno smanjenje kvalitete života).

Hormonalna terapija nije za dugogodišnju terapiju u većini oboljelih. Stvara se naime rezistencija na djelovanje lijeka i liječnici koji prate oboljelog primijećuju da se nakon nekoliko godina javlja ponovljeni (recidivirajući karcinom prostate) bez obzira na razinu testosterona. Stoga ovaj oblik hormonalne terapije (bez obzira je li medikamentozni ili kirurški) trebao bi se kombinirati s drugim metodama liječenja.

Nepoželjne posljedice hormonalne terapije. Hormonalni lijekovi: LH-RH agonisti mogu izazivati povraćanje, mučninu, proljev, osjećaj navale vrućine u glavu, smanjenje libida tj. potencije.
Antiandrogeni hormoni mogu dovesti do oštećenja jetre. Simptomi su bolovi u gornjem abdomenu, češće pod desnim rebrenim lukom, žute bjeloočnice, taman urin, svrbež po koži.
Terapija hormonalnim lijekovima koji smanjuju razinu testosterona, nisu efikasni za dugotrajnu primjenu. Njihovom primjenom javlja se rezistencija tj otpornost na pozitivne učinke terapije, stoga takvo liječenje treba kombinirati s drugim metodama liječenja.

Kirurško smanjenje testosterona ( orchidectomia)

Uklanjanje obaju sjemenika (testisa) znatno smanjuje razinu testosterona u krvi, međutim za neke muškarce nije metoda prihvatljiva zbog loših fizičkih i psihičkih učinaka. Medicinski gledano ima puno prednosti pred hormonalnim liječenjem lijekovima: ima dugotrajniji efekt na smanjenje testosterona u krvi, jeftiniji je, ne mora se ponavljati, bolesnik ne mora dugo ostati u bolnici nakon zahvata, zahvat je jednostavan.

Kemoterapija

Ova metoda liječenja raka prostate dovodi do uništenja rapidnog rasta zloćudnih stanica. Ovaj način terapije koristi se kada se radi o hormonalno neovisnom raku prostate , kojih ima oko 20 %, ili kod oboljelih u kasnijem stadiju bolesti.

Kada se rak prostate kasno otkrije a muškarac je mlađi od 60 godina ili kada unatoč svim danas dostupnim metodama liječenje ne uspijemo zaustaviti napredovanje bolesti, tada dolazi do proširenog ili poodmaklog raka prostate. Zloćudne stanice kada se bolest počne širiti naprije odlaze u regionalne limfne čvorove, sjemene mjehuriće i ponekad mjehur. Iz mjehura može se proširiti na mokraćovode i dovesti do smanjenja funkcije bubrega koja u konačnici dovodi do prestanka rada bubrega tj. uremije-porasta dušikovih spojeva u krvi. Prostata daje udaljene metastaze najčešće u kosti i to zdjelice, ali može zahvatiti i bilo koju kost, može se proširiti u rektum (završno debelo crijevo). Metastaziranje u kostima dovodi do nepodnošljivih bolova koji se smiruju jakim, najčešće opijatnim analgeticima ili zračenjem zahvaćene kosti. Osim bolova metastaze u kostima mogu toliko “pojesti” kost ako izazovu patološku, spontanu frakturu kod najmanjeg pokreta. Prostata zatim može metastazirati i u mozak. Simptomi oboljelog tada ovise o regiji mozga koja je zahvaćena.Najčešći simptomi su dezorjentiranost, konfuznost, epileptički napadaji.

U ordinaciji se može obaviti kompletan ultrazvučni pregled abdomena (trbušne šupljine) najnovijim  4D kolor dopler uređajem Toshiba Aplio 500 Platinum, koji omogućava izvanredan prikaz najsitnijih struktura promijenjenog tkiva u organima trbušne šupljine kolor doplerom tj. prikazom prokrvljenosti (vaskularizacije) organa i patoloških promjena (tvorbi)  u abdomenu i primjenom elastografije (strain, SWE, 3D SWE), zatim $d sofverskim programom kojim je moguće "putovati" u šupljinama u abdomenu (žučnjaka, žučnih vodova, proširenih mokraćovoda, mokraćnog mjehura i trbušne šupljine ispunjene ascitesom ("vodom") u abdomenu. Današnja najnovija tehnologija koja se primjenjuje u najnovijim kolor dopler uređajem najviše klase, kakv je uređaj koji se odnedavno primjenjuje  u mojoj ordinaciji moguće je znatno  bolje prikazati eventualne promjene u tkivu i pojedinim organima trbušne šupljine. Osim toga ukoliko se uoče žarišne promjene (lezije) odnosno tumori u abdomenu moguće je primjenom kvantitativne elastografije (3D SWE elastografija), mjerenjem čvrstoće tkiva u kPa ili određivanjem brzine prolaska ultrazvučnih valova kroz promatrano tkivo u m/s , utvrditi da li se radi o dobroćudnoj ili zloćudnoj promjeni. Na taj se način može bitno smanjiti broj biopsija eventualnih tumorskih promjena.

U slijedećem videu prikazan je polip žučnjaka, koji nije bio jasno vidljiv na crno bijeloj ultrazvučnoj slici (B mod), a u programu Fly Thru, poput endoskopskepretrage žučnjaka jasno je vidljivo da se radi o polipu, a ne kolestreolskom konkrementu, jer je promjena fiksirana za stjenku žučnjak (prikaz 4D Aplio 500 Platinum (Fly Thru).

Unatoč vrhunskoj tehnologiji koju primjenjujem u svojoj ordinaciji, koja je uvijek u skladu s najnovijim tehološkim dostignućima, osobito u ultrazvučnoj dijagnostici, najvrednijim ipak  smatram  detaljan razgovor s pacijentom, jer ljudsku riječ i razgovor s pacijentom ne može zamijeniti niti jedno tehnološko dostignuće. Kod bolova ili drugih tegoba u abdomenu kolor dopler ultrazvučni pregled cijele trbušne šupljine gastroenterološke, urološke i genitalne regije. Ovakvim pristupom i pregledom moguće je na jednom mjestu objediniti sve moguće uzroke tegoba u abdomenu i tako u kratkom vremenu razlučiti što je uzrok tegoba.

Moji pacijenti se javljaju s različitim tegobama koje se odnose na trbušnu šupljinu (abdomen). Najčešći simptomi su bolovi na jednom mjestu ili difuzno u cijelom abdomenu, zatim napuhnutost u abdomenu, grčevi u abdomenu, zatim osjećaj prekomjernih plinova u crijevima, pečenjem u “žličici”, osjećajem mučnine i nagona na povraćanje. U primjerima naših bolesnika moći ćete vidjeti kako naizgled slične tegobe mogu biti uzrokovane vrlo ozbiljnim, zatim bezazlenim bolestima ili uopće nisu uzrokovani bolestima organa trbušne šupljine, već su psihogenog porijekla kod anksioznosti, straha, paničnih ili depresivnih poremećaja. Postoje i bolesti u abdomenu koje mogu biti potaknute dugotrajnim psihičkim tegobama kao što su gastritis i duodenitis (upala sluznice želuca ili dvanaesnika) ili iritabilni kolon (“nervozno crijevo”).  Podroban razgovor s bolesnikom, dobro učinjen kolor dopler ultrazvuk abdomena na kvalitetnom kolor dopler uređaju novije generacije i najviše klase, omogućit će liječniku brzo i točno postavljene dijagnoze bolesti ili stanja njegovog bolesnika, a bolesniku će pomoći da se njegove tegobe ublaže ili nestanu.

Novija generacija kolor dopler uređaja, najviše klase , kakav je uređaj Toshiba Aplio XG koji koristim u ordinaciji, omogućava izvanredan prikaz svih unutarnjih organa trbušne šupljine.

Ovakvim kolor dopler uređajem moguće je uz standardne organe trbušne šupljine (jetra, žučnjak, žučni vodovi, gušterača, slezena, bubrezi, mokraćni mjehur, prostata, testisi, krvne žile, zatim tumorske ili cistčne promjene u abdomenu), vidjeti i eventualne promjene na želucu i crijevima (tankom i debelom crijevu).
Pogrešno je kod bolova u abdomenu, čak i ako liječnik sumnja na bolesti želuca ili crijeva, najprije napraviti gastroskopiju ili kolonoskopiju, bez prethodno obavljenog kolor dopler ultrazvuka abdomena.

Danas se u svijetu kod bolova u abdomenu (trbušnoj šupljini), najprije u dijagnostičkom slijedu pretraga učini kolor dopler ultrazvuk abdomena, kojim će iskusni liječnik moći brzo i efikano zaključiti što je uzrok bolova ili tegoba koje pacijent ima.Akutni bolovi u trbušnoj šupljini za liječnike su jedan su od najtežih dijagnostičkih dilema koje liječnik treba razlučiti. U akutnim stanjima liječnička odluka treba biti točna i brza, kako bi se u terapijskom smislu što prije moglo djelovati. Akutni bolovi u abdomenu mogu biti uzrokovani upalama žučnjaka, žučnim kamencima, upalom gušterače, krvarenjem iz čira u želucu ili dvanaesniku, hepatitisom, akutnom upalom bubrega, mokraćnog mjehura, prostate, maternice, jajnika, zatim upalom “slijepog crijeva”-crvuljka, divertikulitisom-upalom divertikua, vanmaterničnom trudnoćom, endometriozom ili trombozom mezenterične arterije (arterije crijeva).
Upala slijepog crijeva ne može se točno dijagnosticirati bez kolor dopler ultrazvuka slijepog crijeva. Bolesnici s akutnom upalom crvuljka mogu imati uredne ili blago povišene leukocite (bijele krvne stanice) u krvi, zatim uredan C reaktivni protein (CRP), urednu tjelesnu temperaturu pod pazuhom i u anusu. Palpacijom abdomena donosi se subjektivna procjena liječnika o upali slijepog crijeva i ona nije dovoljna uz pretrage krvi za pouzdanu dijagnostiku upale slijepog crijeva. Kolor dopler ultrazvuk abdomena i CT jedini su objektivni dijagnostički postupci koji mogu liječniku dati jasan uvid je li prisutna upala crvuljka ili ne. CT u odnosu na kolor dopler ultrazvuk abdomena je rendgensko zračenje, manje je dostupan i skuplji je pregled od ultrazuka abdomena,  a njihova specifičnost i osjetljivost kao metode je gotovo identična. U ordinaciji se kod akutnih bolova u trbušnoj šupljini uz kolor dopler ultrazvuk abdomena mogu napraviti kompletne pretrage krvi i urina, koji su gotovi za nekoliko minuta i tako će liječnik imati cjelovit uvid u zdravstevno stanje pacijenta i lakše će otkriti uzrok tegoba. To je izuzetno važno zato što liječnik treba nakon pregleda donijeti točnu i brzu odluku što je uzrok tegoba, o kakvoj se bolesti radi i može li pacijenta liječiti ambulantno ili ga mora uputiti u bolnicu.
Danas se u mnogim znanstvenim radovima sve češće spominje kolor dopler ultrazvuk abdomena kao prva dijagnostička metoda za razlučivanje što je uzrok akutnih ili kroničnih bolova ili drugih tegoba u abdomenu.
Najčešći simptomi u abdomenu su : bolovi u abdomenu, napuhnutost, žgaravica, osjećaj"težine” u abdomenu nakon obroka,pečenje u “žličici”, podrigivanje,  bolovi pod desnim ili lijevim rebrenim lukom. bolovi u donjem dijelu trbuha, kruljenje u abdomenu, pojačani plinovi u crijevima, neredovita ili promijenjena pražnjenja crijeva, proljevi, kašaste stolice, opstipacije ili neredovite stolice, lažni nagoni na stolicu, krv u stolici. To ne znači da ultrazvuk abdomena može zamijeniti gastroskopiju ili kolonoskopiju, ali može svakako doprinijeti boljem i cjelovitijem uvidu u uzroke tegobe i ponekad nakon ultrazvuka abdomena neće biti potrebno dodatno raditi gastroskopiju ili kolonoskopiju.

Evo nekoliko primjera bolesnika koji su se javili s različitim simptomima u abdomenu na pregled u moju ordinaciju:

Primjer 1.

U moju ordinaciju se javila žena u dobi od 67 godina, dobrog fizičkog izgleda i nije odavala dojam ozbiljnog bolesnika. Bolesnica se tužila na bolove u žličici (epigastriju) i pod desnim rebrenim lukom uz gubitak apetita i mučnine zadnja 3 mjeseca. Bolesnica je izgubila oko 6 kilograma na tj. težini od kada su započele tegobe. Nije imala povišenu tjelesnu temperaturu, stolice i mokrenje su bili uredni. Niti u stolici niti u urinu nije primjetila sluz ili krv.

Kod bolesnice je uz opći pregled (slušanje srca i pluća, mjerenje krvnog tlaka i palpaciju abdomena) učinjen kolor dopler ultrazvuk abdomena.Palpacijom se nije mogao odrediti uzrok njezinih tegoba. Abdomen je bio mekan, bezbolan na palpaciju, bez palpabilnih tvorbi u abdomenu.
Kolor dopler ultrazvukom abdomena uočene su tri žarišne tvorbe (čvorići, tumorske promjene ) na desnom režnju jetre veličine 5-.15 mm, koje su bile rubno prokrvljene).
U “žličici” (epigastriju) primijećeni su uvećani (oko 6-7) limfni čvorovi veličine 10-15 mm, prokrvljeni, tipičnog izgleda za tumorski promijenjene limfne čvorove.
Pregledom debelog crijeva, u projekciji završnog dijela uzlaznog debelog crijeva i početka poprečnog debelog crijeva, na desnoj strani crijeva i abdomena, na mjestu boli primijećena je tvorba koja je po svim ultrazvučnim karakteristikama odgovarala zloćudnom tumoru debelog crijeva u području uz desni režanj jetre (hepatalna flexura crijeva).
Vidljivo je bilo značajno nepravilno zadebljanje stjenke debelog crijeva oko 12 mm uz gubitak normalnih slojeva crijeva, zatim zastoj i otežani prolaz crijevnog sadržaja koji je bio vidljiv u živoj slici (real time) uz prokrvljenost zadebljane crijevne stjenke i unutrašnjosti crijeva u području lumena crijeva.
Ostali organi u trbušnoj šupljini bili su uredni.

Bolesnici je izvađena krv u ordinaciji, učinjena je sedimentacija, koja je bila značajno ubrzana 80/1h ( normalno do 26/1h), bio je sniženi broj crvenih zrnaca i snižena količina hemoglobina i željeza.  Tumorski marker za crijeva CEA je bio uredan.
Zaključeno je da je uzrok tegoba bolesnice rak debelog crijeva uz metastaze u jetri i u regionalnim (okolnim limfnim čvorovima).
Bolesnica je upućena na bolničko liječenje gdje je učinjena daljnja obrada, kolonoskopija i MR abdomena. Navedeni pregledi su potvrdili nalaz kolor dopler ultrazvuka. Bolesnica je operirana i utvrđen je adenokarcinom debelog crijeva (Dukes C klasifikacija, uznapredovali karcinom debelog crijeva)  s metastazama u jetru i okolne limfne čvorove. Kod bolesnice je odstranjen dio debelog crijeva zahvaćen tumorom i bolesnica je upućena na kemoterapiju.

Slika 1.2.3.Na prikazanim slikama vidljiva je žarišna promjena u abdomenu koja se nalazi u području prijelaza uzlaznog u poprečno debelo crijevo (desna strana trbušne šupljine ispod desnog rebrenog luka).

Slika 4. Prikazano je nekoliko žarišnih (tumorskih promjena u desnom režnju jetre),  kod iste bolesnice. Opisane žarišne tvorbe u jetri su metastaze primarnog raka debelog crijeva.
Slika 5 . Prikaz uvećanih, metastatskih limfnih čvorova u “žličici” (epigastriju,gornji dio trbušne šupljine), kod iste bolesnice.

Primjer 2

U ordinaciju se javio muškarac 75 godina s umjerenim bolovima u desnom donjem abdomenu koji traju zadnja 24 sata.  Bolesnik nije imao drugih tegoba. Bio je afebrilan, imao je dobar apetit, laganu mučninu ali nije povraćao. Inače bolesnik je hipertoničar (povišeni krvni tlak) i od lijekova je uzimao lijek za sniženje tlaka.
Palpacijom abdomena postoji umjerena bolnost desno od pupka.Nema palpabilnih tvorbi u abdomenu.Izvađena je krv u ordinaciji. Nalazi sedimentacije krvne slike, odnosno leukocita (bijelih krvnih stanica ) u granicama normale. Urin je pokazao uerdan nalaz.
Kolor dopler ultrazvukom abdomena utvrđeno je zadebljanje stjneke “slijepog crijeva”-crvuljka. Vidljiv je zastoj crijevnog sadržaja u crvuljku.
Bolesnik je upućen na operaciju “slijepog crijeva” u bolnicu.U bolnici bolesnik nije odmah operiran, ali na inzistiranje bolesnika zadržan je na opservaciji na kirurškom odjelu.Nakon 12 sati javili su se izraziti bolovi u abdomenu uz kratkotrajni gubitak svijesti bolesnika, kada je hitno operiran.U trenutku operacije 12 sati nakon utvrđene upale crvuljka došlo je do prsnuća crvuljka i razvile su se komplikacije zbog čega je bolesnik bio zadržan 20 dana u bolnici.
Ovaj primjer bolesnika koji je starije životne dobi pokazuje kako bolovi u području “slijepog crijeva” ili donjeg dijela trbuha, osobito desni donji dio trbuha uz uredne leukocite može zavarati liječnike, ukoliko se liječnici u dijagnostičkom smislu samo broj leukocita u krvi i bolnost pri palpaciji abdomena uz normalnu tjelesnu temperaturu. To najčešće viđamo kod starije populacije kada kod upale “slijepog crijeva” kada leukociti u početku upale “slijepog crijeva” mogu biti potpuno uredni, jer imunološki sustav kod starijih osoba nešto drugačije reagira nego kod mlađih osoba.  Upravo zato kolor dopler ultrazvuk abdomena može nam značajno pomoći u donošenju konačne odluke da li se radi o upali “slijepog crijeva” ili ne.Kod osobito starijih osoba slične tegobe mogu se javiti i kod tromboze mezenterične arterije (arterije crijeva), kod ileusa (“zapletaja crijeva”) ili kod divertikulitisa (upale u divertikulima crijeva, slijepim vrećicama na debelom crijevu). Sve navedene moguće bolesti moguće je razlikovati kolor dopler ultrazvučnim pregledom.

Na slikama 1 i 2. prikazano je zadebljanje pravilno stjenke crijeva uz očuvanost slojeva crijeva, za razliku od raka crijeva gdje postoji nepravilno zadebljanje stjenke crijeva i nema očuvanosti slojeva stjenke. Na slikama je također vidljiv “zarobljeni” crijevni sadržaj crvuljka, dok je u živoj slici (real time) tijekom pregleda vidljiv potpuni gubitak peristaltike crijeva. Sve navedeno su znakovi upale crvuljka zbog “zarobljenog” crijevnog sadržaja u crvuljku.

Primjer 3
U ordinaciju se javila bolesnica u dobi od 72 godine s bolovima u donjem abdomenu, iznad stidne kosti ( suprapubična regija) uz učestali nagon na mokrenje, bez pečenja pri ili nakon mokrenja i česte lažne pozive (lažne tenezme) na stolicu. Opće stanje bolesnice bilo je dobro, uredne osteomuskularne građe, dobrog apetita, bez bilo kakvih probavnih tegoba. Također se bolesnica žalila na umjerene bolove u donjem dijelu leđa, u području “križa” (sakralna regija).Bolesnici je izvađen krv u ordinaciji. Iz nalaza krvi vidljiva je ubrzana sedimentacija 65/1h i uredan nalaz svih ostalih parametara u krvnoj slici.
Nakon općeg pregleda bolesnice i palpacije abdomena nisu uočena odstupanja od normale. zatim je učinjen kolo dopler ultrazvuk abdomena, gdje je utvrđena tvorba u području maternice, veličine 30x34 mm, svijetlije boje, koja je bila prokrvljena za razliku od okolne strukture maternice, koja je bila uredne boje, bez vidljive prokrvljenosti.Nisu u abdomenu uočene nikakve druge žarišne promjene, nisu bili uvećani okolini limfni čvorovi zdjelice i svi ostali organi bili su uerdni.
Kod bolesnice je postavljena sumnja na rak maternice, a s obzirom na boju tumora na ultrazvučnoj slici, dob bolesnice posumnjano je na sarkom maternice. Bolesnica je upućena u bolnicu na ginekološki odjel gdje operirana. Na patohistološkom nalazu (PHD) maternice utvrđen je sarkom maternice, zloćudni tumor maternice koji nastaje od mišićnog tkiva maternice. Ova vrsta raka materice je najrjeđa po učestalosti javljanja, u odnosu na rak grlića ili rak endometrija matrenice, ali viđamo ga uglavnom kod bolesnica starijih od 70 godina, najčešće u dobi nakon 80-te godine života.

Na slikama 1.2.3. vidljiva je tumorska tvorba u maternici

Primjer 4

U ordinaciju mi se javila djevojka u dobi od 23 godine s probadajućim bolovima u donjem abdomenu iznad stidne kosti (suprapubična regija). Osim toga bolesnica je imala zimicu, groznicu ali bez povišenja tjelesne temperature. Nikada ranije nije osjećala navedene tegobe. Dan dva prije navedenih bolova osjetila je bolove u desnom bubregu (u području desne lumbalne lože) kao osjećaj probadanja, kratkotrajne oštre bol , a bolovi su se propagirali pod desni rebreni luk i i koso desno dolje u abdomenu prema mokraćnom mjehuru. Bolesnica se tužila na učestali nagon na mokrenje uz umjereno žarenje u mokraćnoj cijevi neposredno nakon mokrenja, ali ta bol bi nakon 15 min prestala.
Bolesnici je nakon općeg pregleda koji je bio uredan , učinjena palpacija abdomena kojom je utvrđena bol iznad stidne kosti.
Izvađena je krv i uzet je uzorak urina. U nalazima krvi utvrđena je uredna sedimentacija, uredna krvna slika, a u urinu utvrđeni su mikro tragovi krvi.

Bolesnica je učinjen kolor dopler ultrazvuk abdomena, kojim je utvrđen pijesak (mikroliti) veličine 1-2 mm u oba bubrega i mikroliti oko 1-1,5 mm u mokraćnom mjehuru. Bolesnica u obitelji ima po očevoj strani sklonost za stvaranje mokraćnih kamenaca (otac i djed po ocu) imali su mokraćne kamence.
Bolesnici je ordinirana terapija na koju su se tegobe smirile.

Na slikama 1.i 2.  vidljivi su mikroliti (krupnija granulacija pijesak ili sitnijih kamenčića u mokraćnom mjehuru)

Primjer 5

U ordinaciju mi se javila bolesnica u dobi od 65 godina s bolovima u donjem abdomenu iznad stidne kosti (suprapubučna regija). Bolesnica je primijetila svježu krv u mokraći u zadnja 24 sata. Bolesnica je osjećala stalni nagon na mokrenje.  Imala je zimicu, groznicu i povišenu tj. temperaturu 39 C. Osjećala se malaksalo, slabo, bez apetita.

Nakon općeg pregleda u kojem je utvrđen povišeni krvni tlak 180/110 učinjena je palpacija abdomena kojom je utvrđena bolnost iznad stidne kosti.
Učinjene su pretrage krvi odmah u ordinaciji i utvrđena jemalo povišena sedimentacija , povišeni leukociti u krvi, a u urinu utvrđena je masa leukocita i eritrocita.
Bolesnici je učinjen kolor dopler ultrazvuk abdomena kojim je utvrđen patološki sadržaj u mokraćnom mjehuru. Na ultrazvučnim slikama bio je vidljiv zamućeni sadržaj koji je zadržavao horizontalni nivo karakterističan za tekući sadržaj u urinu, koji je promjenom položaja bolesnice uvijek zadržavao isti horizontalni nivo. Unutar zamućenog sadržaja nazirale su se tamnije tvorbe. Moj zaključak je bio kako se radi o jakoj upali mokraćnog mjehura s primjesama odljuštenih stanica mjehura, pod pretpostavkom da postoji i pijesak u zamućenom sadržaju, a tvorbe su po mojoj procjeni odgovarale hematomima (ugrušcima)  mjehura zbog krvarenja u mjehuru.
Bolesnica je upućena na cistoskopiju , kojom je potvrđena jaka upala mokraćnog mjehura s brojnim erozijama (oštećenjima na sluznici) mokraćnog mjehura koji su krvarili iu vidljivo je bilo nekoliko ugrušaka (hematoma). Bolesnica je hospitalizirana i liječena antibioticima koje je dobivala u infuziji.

Na slikama 1.i 2 vidljiv je patološki zamućeni sadržaj u mokraćnom mjehuru (pijesak, upalni sadržaj i ugrušci u mokraćnom mjehuru) 

Primjer 6

U ordinaciju se javio muškarac u dobi od 45 godina s bolovima pod desnim rebrenim lukom.Osjećao je slabost, malaksalost i imao je noćno znojenje i umor tijekom dana . Ponekad je ostajao bez zraka , osobito kod penjanja i dužeg hodanja. Ponekad je imao tijekom dana umjereno povišenu tj. temperaturu koja niej prelazila 37 5 C. Apetit je imao dobar,nije smršavio .Mokrenje i stolice su bile uredne.
nakon općeg pregleda , koji je bio uredan , učinjen je kolor dopler ultrazvuk abdomena. U abdomenu su utvrđeni uvećani liemfni čvorovi pojedinačni ili u nakupinama u području oko desnog bubrega ( perirenalno) veličine 15-25 mm, koji su bili prokrvljeni. Također su bili vidljivi uvećani limfni čvorovi u “žličici” ( epigastriju) veličine 10-15 mm, prokrvljeni. Utvrđeni su također uvećani limfni čvorovi u maloj zdjelici veličine 10-15 mm, prokrvljeni.Utvrđena je umjereno uvećana slezena.
Izvađena jrv u ordinaciji i nalaz je pokazao ubrzanu sedimentaciju 50/1 h (normala do 15 /1h) i povećan broj leukocita bijelih krvnih zrnaca 25 000 ( normala je do 10000), od kojih je bilo limfocita 83 % (normala je do 45 %). Svi ostali parametri u krvnoj slici bili su uredni.
temeljem navedenim nalaza krvi i kolor dopler ultrazvuka abdomena zaključeno je kako se radi o limfomu ili leukemiji. i stoga je bolesnik upućen na hematologiju, gdje je učinjena daljnja obrada , punkcija koštane srži i dodatni laboratorijski nalazi . Zaključeno je da se radi o kroničnoj limfatičnoj leukemiji (CLL). Bolesnik uzima terapiju i osjeća se dobro.

Na slikama 1. i 2. mogu se vidjeti uvećani limfni čvorovi uz donji rub desnog režnja jetre i poodručja oko desnog bubrega.Na slici 3. vidljiva je uvećana slezena koja je kod hematoloških bolesti često uvećana.

Primjer 7

U ordinaciju mi se javila žena u dobi 40 godina s izrazitim bolovima u donjem abdomenu iznad stidne kosti (suprapubično), više desno nego lijevo iznad stidne kosti.Bolovi su se javljali periodično tijekom mjeseca, najintenzivnije prije menstruacije zadnjih 6 mjeseci, ali nikada nisu bili tako intenzivni. Bolesnica nije imala povišenu temperaturu, ima uredne stolice , mokrenje i menstruacije. ne uzima nikakve lijekove.
Klinički postavljena je sumnja na upalu “slijepog crijeva”, bolove zbog promjena na desnom jajniku ili zbog upala, kamenaca ili pijesak u desnom mokraćovodu koji se najčešće “zaglave “prije ulaska u mokraćni mjehur.
Učinjen je opći pregled i kolor dopler ultrazvuk abdomena.  Kolor dopler ultrazvukom utvrđena je cista na desnom jajniku s gušćim sadržajem. Jajnik je rubno bio jače prokrvljen. Postavljena je sumnja na endometriozu desnog jajnika. Endometrioza je hormonalni poremećaj kod kojega dolazi do “preseljenja” sluznice maternice (endometrija) na okolne organe , a to mogu biti jajnici, jajovodi, mokraćni mjehur, mokraćna cijev i crijeva. U menstraucijskom ciklusu kako se razina hormona mijenja tako i sluznica endometrija u maternici zadebljava prije menstruacije kako bi bila spremna za eventualnu oplođenu jajnu stanicu koja bi se mogla u maternici razvijati tijekom trudnoće. Međutim kada se tkivo endometrija (sluznice maternice), nađe ili pod utjecajem hormona buja na pogrešnim mjestu, kao kod ove bolesnice u jajniku dolazi do nastanka enometrijalne (čokoladne ciste) najčešće ispunjene krvlju koja može izazivati jake bolove.
Bolesnica je upućena ginekologu zbog operacije endometrijalne ciste na jajniku. Operacija je uspješno obavljena i bolesnica više nema bolove.

Na slici je vidljiva endometrioza desnog jajnika

Primjer 8

U ordinaciju se javio muškarac u dobi od 62 godine s bolovima u grudnom dijelu leđa. Bolovi su ponekad bili jako intenzivni, a javili su se postupno u zadnjih godinu dana . Bolesnik nema nikakve druge tegobe. Apetit je dobar, nije smršavio. Mokrenje i stolice su bile uredne.
Donosi nalaze krvi i urina koji su uredni.
Učinjen je kolor dopler ultrazvuk abdomena, kojim je utvrđeno kako se kod bolesnika radilo o jednoj vrsti aneurizme, tj. disecirajućoj   trbušne aorte. Kod njega je na kolor dopler ultrazvuku bila primijećena trbušna aorta, izrazito zadebljane stjenke i lumena koji je bio malo širi od normalne širine lumena aorte. Kod disecirajuće aorte dolazi do rascjepa stjenke aorte pri čemu se može stvoriti dvostruki lažni lumen u rascijepljenoj stjenke aorte i tako dovesti do pucanja oslabljenog zida aorte. Takvo pucanje stjenke aorte može dovesti do naglog krvarenja u trbušnu šupljinu, a takvog bolesnika teško je spasiti od neizbježne smrti, hitnim operativnim zahvatom.
Bolesnik je odmah upućen na vaskularnu kirurgiju, gdje je uspješno operiran,i sada se dobro osjeća i nema nikakvih tegoba.

Na slici 1. i 2. vidljivo je izrazito zadebljanje stijenke trbušne aorte. Lumen aorte bio značajno proširen.

Primjer 9

U ordinaciju se javila žena u dobi od 55 godina s izrazitim bolovim u “žličici” (epigastriju), koji su se pojasasto širili ispod oba rebrena luka i u leđa.Bol u leđima je bila najintenzivnija kod položaja ležanja na leđima. Bolesnica je imala mučninu, nagon na povraćanje, ponakd je znala povratiti sadržaj hrane koji je poijela. Tegobe traju zadnjih 20 dana , a bolesnica je u tom razdoblju smršavila oko 5 kg.

Bolesnica je bila blijeda, djelovala je iscrpljeno, neispavano, jer bolovi su bili jako izraženi tijekom dana i noći. Odavala je dojam ozbiljnog bolesnika.
Nakon općeg pregleda i palpacije abdomena, utvrđena je izrazita bolnost u području “žličice”.Nije bila palpabilna nikakva tvorba u abdomenu.
Učinjen je kolor dopler ultrazvuk abdomena , kojim je utvrđen tumor u području glave gušterače, veličine 10 mm. U području desnog režnja jetre, na granici s lijevim režnjem bila je vidljiva metstatska tumorska tvorba veličine 15x18 mm.Svi drugi organi u abdomenu bili su uredni, nije bilo uvećanih limfnih čvorova , niti slobodne tekućine u abdomenu.

Bolesnica je upućena na bolničku daljnju obradu i liječenje. U bolnici jew utvrđen zloćudni tumor gušterače.

Na sve tri slike prikazan je tumor u glavi gušterače i metastatska tumorska tvorba u desnom režnju jetre.

Primjer 10

U ordinaciju se javio muškarac od 50 godina koji je svake godine jedanput dolazio na sistematski pregled u moju ordinaciju koji obuhvaća i kolor dopler ultrazvuk abdomena. U trenutku javljanja na prevetivni sistematski pregled nije imao nikakve tegobe, niti bolove. Apetit je dobar. Nije smršavio. Osjeća se izvrsno.Mokrenje i stolice su bile uredne.
U ordinaciji je izvađena krv i uzet je urin. Svi nalazi krvi i urina bili su uredni.

Učinjen je kolor dopler ultrazvuk abdomena kojim je slučajno utvrđen tumor u desnom bubregu, veličine 10x12 mm, koji je bio rubno prokrvljen. Ostali organi bili su uredni. U abdomenu nije bilo uvećanih limfnih čvorova, niti drugih žarišnih promjena. Bolesnik je upućen na magnetnu rezonancu abdomena (MR), zbog potvrde dijagnoze, a zatim je upućen s nalazima urologu koji je obavio operativni zahvat. S obzirom da je tumor bio smješten u srednjem vanjskom dijelu bubrega i nije bio velik, urolog je klinastom resekcijom odstranio samo područje tumora do zdravog tkiva. Odstranjeni tumor proslijeđen je patologu koji je napravio patohistološki nalaz u kojem je konstatirano kako se radi o zloćudnom tumoru bubrega ( hipernefromu bubrega).Dakle ovakvom operacijom u ranoj fazi otkrivanja bubrega spašen je bubreg i život bolesnika, bez posljedica i dodatnih kemoterapija.
Bolesnik se osjeća dobro.
Ovaj primjer pokazuje kako postoje vrlo opasne bolesti koje ne daju nikakve simptome dok znatno ne uznapreduju, a koje se mogu jednostavno utvrditi preventivnim pregledima trbušne šupljine kolor dopler ultrazvukom. Karcinom bubrega je u početnoj fazi bolesti potpuno nijem, ne daje nikakve simptome.U trenutku kada se javi krv u urinu , a utvrdi se da je uzrok krvi u urinu karcinom bubrega, bolest je već uznapredovala i preživljenje takvih bolesnika dulje od 3-5 godina je upitno.

Na sve tri slike vidilj je tumor u bubregu. U slici 1. vidljiva je prokrvljenost tumorske tvorbe u bubregu a slike 2.i 3. prikazane su u programu elastografije

Primjer 11

U ordinaciju se javila žena u dobi 35 godina, mršavije konstitucije, blijeda, odaje dojam težeg bolesnika. Tužila se na grčevite bolove u abdomenu ponekad pod desnim rebrenim lukom, ponekad u desnoj a ponekad u lijevoj polovici abdomena. Stolice su učestale 5-10 dnevno, proljevasto kašaste konzistencije uz primjesu sluzi. Krv nije primijetila u stolici. Tegobe traju zadnjih mjesec dana. Smršavila je oko 7 kg.
Iz nalaza krvi koja je učinjena u ordinaciji utvrđena je ubrzana sedimentacija 65/1h ( normala je do 15 /1h), utvrđen je povećani broj leukocita 17 000 ( normala do 10 000), zatim utvrđena je anemija s manjkom željeza, povišeni C reaktivni protein. Stolica bakteriološki, parazitološki bila je sterilna, tj. uredna.
Nakon općeg pregleda i palpacije abdomena koja je bila uredan učinjen je kolor dopler ultrazvuk abdomena. Ultrazvučnim pregledom abdomenautvrđeno je zadebljanje stjenke crijeva, pojačane prokrvljenosti, ali očuvanih pravilnih slojeva crijeva.  Slučano pregledom utvrđen je i dobroćudni tumor sačinjen od spleta krvnih kapilara u jetri (hemangiom) veličine oko 3 cm.Ovaj tumor je dosta tipične svijetlije boje, bez vidljive prokrvljenosti.Može se javiti u jetri, slezeni, bubrezima, nije opasan, nije ga potrebno operativno odstraniti osim ako nije jako povećan 7-10 cm i više. Hemangiom ne može izazivati bilo kakve bolove niti tegobe.
Kod bolesnice je zaključeno kako se najvjerojatnije radi o nebakterijskoj upali tankog crijeva koja je zapažena na dva mjesta u području ileuma završnog tankog crijeva na desnoj strani i u području ileuma na lijevoj strani abdomena. Prema ultrazvučnoj slici, simptomima i nalazima krvne slike posumnjano je na Crohnovu bolest koja je kasnijom kolonoskopijom i bijopsijom zahvaćenih segmenata crijeva dokazana. Bolesnica je upućena na gastroenterologiju zbog potrebe u ovoj fazi bolesti bolničkog liječenja. Crohnova bolest može se javiti u bilo kojem segmentu šupljih probavnih organa (od usne šupljine do anusa).Ponekad se upala ne može smiriti lijekovima , već je potrebna operacija tj.kirurško odstranjenje zahvaćenog segmenta crijeva Crohnovom bolešću.
Tanko crijevo se može vidjeti na kolor dopler ultrazvuku abdomena posebnom sondom koju moj uređaj posjeduje, koja se zove intestinalna sonda, a ona je softverski spoj konveksne (sonde koja prodire u dubinu abdomena) i linearne sonde (koja prodite u površinski sloj abdomena). Takvom sondom može se prikazati tanko crijevo i eventualne patološke promjene.

Na slicij 1 i 2. prikazane su upalne promjene na tankom crijevu ali u različim segmentima tankog crijeva.

Na slici 1. prikazan je hemangiom , bez vidljive prokrvljenosti u jetri, veličine oko 3 cm, a na slici 2. prikazan je isti hemangiom kod iste bolesnice u programu elastografije

Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pomogne pravodobno.

Uz moguće uzroke bolova u donjem dijelu trbuha koji su zajednički muškarcima i ženama (kralješnica, upala slijepog crijeva, zapletaj crijeva, divertikul ili tumor tankog i debelog crijeva, akutne i kronične upalne bolesti crijeva, aneurizma aorte - patološko proširenje lumena žile ili stanjenje stjenke, tumor bubrega, cista na bubrezima, kamenci u bubrezima ili mokraćovodima), u ovom ćemo broju nešto više reći o bolovima u donjem dijelu trbuha koji su relativno česti samo kod muškaraca. U dijagnostičkom smislu, postoji razlika kod mlađih muškaraca i onih starijih od 50 godina.

MOKRAĆNI SUSTAV / DEBELO CRIJEVO
Bolovi koje muškarci opisuju na desnoj strani donjeg dijela trbuha kod liječnika stvaraju nedoumicu izazivaju li ih neke od gore navedenih bolesti - bolesti mokraćovoda (upala, pijesak, kamenac), reflektirajuća bol iz desnog bubrega, upala slijepog crijeva, tj. crvuljka. Uz to, u desnoj strani donjeg dijela trbuha, ali i u cijelom donjem dijelu trbuha, katkad su ultrazvučno vidljive tumorske promjene u debelom crijevu. One se mogu vidjeti uz pomoć kolor doplera ako su veće i kada već znatnije zatvaraju unutrašnjost crijevne vijuge.

PROSTATA
Muškarci dolaze liječniku i zbog bolova iznad stidne kosti, u srednjem donjem dijelu trbuha. Katkad se šire u područje završnoga debelog crijeva, a javlja se i osjećaj hladnoće u nogama, osobito stopalima. Nakon ultrazvučnog pregleda donjeg dijela trbuha i palpacije prostate prstom preko završnoga debelog crijeva može se zaključiti je li posrijedi upala prostate.

Kod upale prostate ultrazvučno se najčešće prikazuje uredna veličina ili neznatno uvećana prostata. U slučaju kronične upale najčešće se u oba postranična režnja prostate uočavaju bjelkaste zone ili ovapnjenja (prostatoliti). Nakon ultrazvučnog pregleda potrebno je napraviti mikrobiološke pretrage mokraće, ejakulata (sperme) i obrisak mokraćne cijevi na određene bakterije (enterokok, mikoplazmu, ureaplazmu i klamidiju - najčešće uzročnike upale prostate). Kronične upale prostate dugotrajno se i teško liječe, uz obvezno istodobno liječenje spolnog partnera. Upalne promjene prostate najčešće su u mlađih muškaraca.

Osim upale prostate, bol iznad stidne kosti uz učestalo mokrenje stanjenog mlaza, osobito noćno koje je katkad praćeno i bolovima, izaziva povećanje prostate, obično kod muškaraca starijih od 50 godina. U toj dobi muškarci često spominju učestali nagon na mokrenje, ali kad počnu mokriti, moraju pričekati dok mokraća krene iz mjehura. Navode i isprekidano mokrenje, buđenje noću pa se zbog toga najčešće ujutro bude neispavani, umorni i iscrpljeni. Neki od njih, na žalost, trpe tegobe nekoliko godina dok se stanje dodatno ne pogorša drugim simptomima kao što je pojava krvi u mokraći.

Povećanje prostate može biti dobroćudno i zloćudno. Nakon pregleda utvrđuje se mogući uzrok i ako je povećana, iz krvi se određuje PSA (prostatični specifični antigen), bjelančevina čija vrijednost veća od četiri može upućivati na upalne promjene ili početne zloćudne promjene u prostati. U svakom slučaju, muškarci oko 50. godine, ako to nisu učinili prije, trebaju otići na pregled barem urogenitalnog sustava, rezultati kojeg će uputiti i liječnika i bolesnika na moguću potrebu daljnje dijagnostike i liječenja prostate.

Nakon što liječnik utvrdi povećanu prostatu, najčešće se učini i tzv. test rezidualnog ili ostatnog urina u mjehuru. Poslije ultrazvučnog pregleda bolesnik se upućuje na mokrenje, a savjetuje mu se da se pokuša potpuno izmokriti, nakon čega se određuje koliko je mokraće ostalo u mjehuru i tako procjenjuje koliko uvećana prostata ometa mokrenje. Zbog zaostajanja mokraće u mokraćom mjehuru dolazi do taloženja sitnih organskih ili anorganskih čestica, pa ultrazvučni nalaz često pokazuje jedan ili brojne kamence u mokraćnom mjehuru koji izazivaju bolove iznad stidne kosti, dakle u srednjem donjem dijelu trbuha.

Katkad i muškarci mlađi od 50 godina imaju učestalo mokrenje, tanji mlaz pri mokrenju i bude se noću zbog toga. Kod njih se također ultrazvučnim pregledom može utvrditi uvećanje prostate, najčešće uzrokovano upalom. Iz anamneze doznajemo da ti muškarci obično rade na hladnim mjestima, u otvorenim ili negrijanim prostorijama (gradilišta u zimskim uvjetima, industrijski pogoni hlađeni zbog živežnih namirnica i sl.). Kod njih svakako treba obaviti detaljnu mikrobiološku obradu i ako se prvim testovima ne dokažu određeni mikroorganizmi, moraju se napraviti visoko specifični testovi na npr. HPV (humani papiloma virus) ili klamidije.

TESTISI
Kod mlađih muškaraca mogu se javiti jednostrani ili obostrani bolovi u testisima. Prema tipu bolova mogu biti kratkotrajni, učestali, pikajući i sijevajući, često refleksni kao posljedica pijeska ili kamenca (najčešće u mokraćovodu), potom kao posljedica upale crvuljka ili preponske kile (hernije).

Znatno je opasnija bol u jednom testisu koja je tupa, gotovo svakodnevna i stalna, a najčešće je povezana s povećanjem testisa. U tom se slučaju ultrazvučnim pregledom jednostavno može utvrditi je li riječ o hidrokeli, varikokeli testisa ili tumoru testisa, koji je u dobi od 15. do 35. godine najčešće zloćudan i treba ga što ranije dijagnosticirati. Hidrokela i varikokela nisu životno opasne bolesti testisa, ali ih u mlađim dobnim skupinama valja što ranije dijagnosticirati i katkad operativno sanirati jer mogu ometati plodnost muškaraca. Posebno treba napomenuti jaku bol u području testisa koja je iznenadna, javlja se nakon nekoga fizičkog napora ili sporta, najčešće jednostrano. U tom slučaju može biti riječ o torziji testisa (zavrnuće testisa oko vlastite osi). Problem se može riješiti kod urologa manuelnim (ručnim) odvrnućem testisa ako bolesnik odmah dođe. Javi li se nakon nekoliko sati, treba obaviti operativni zahvat.

PREPONSKA KILA (HERNIJA)
Predstavlja još jedan problem, čest u muškaraca bez obzira na dob. Može postojati obostrano, jednostrano ili se razviti nakon operativnog zahvata u donjem dijelu trbuha. Jednostavno se dijagnosticira palpacijom kod napinjanja u stojećem stavu bolesnika. Liječi se operativnim putem.

KRV U MOKRAĆI
Osim bolova, krv u mokraći simptom je koji se javlja i kod muškaraca i u svakom slučaju zahtijeva obradu. Uzroci mogu biti različiti - upalne bolesti mokraćnog sustava, kamenci u mokraćnom sustavu, komplikacije karcinoma prostate, polipi mokraćnog mjehura (tumori koju mogu biti dobroćudni i zloćudni).

Još jednom želim skrenuti pozornost muškarcima da se, primijete li bilo koju od navedenih tegoba, što prije jave liječniku kako bi se proveo dijagnostički postupak i počelo liječenje. Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pravodobno pomogne

U ordinaciji se dijagnostika obavlja uz pomoć slijedećih medicinskih uređaja:

• Ultrazvučni kolor dopler aparat  Canon-Toshiba Aplio 500 Platinum. Ovo je najmoderni, najsuvremeniji i ujedno pripadnik najviše klase kolor dopler ultrazvučnih aparata koji se proizvodi u Canonu (Toshiba), kao jednom od nekoliko vodećih tvrtki u svijetu koje proizvode ultrazvučne aparate. Ovaj uređaj ima najmodernija softverska  rješenja  za kolor dopler ultrazvučnu ijagnostiku vrata, dojki, abdomena, krvnih žila, uređaj ima visoko rezolutan power Doppler,  color Doppler, ADF, SMI (superb microvascular flow)-za prikaz ogranaka najsitnijih arterija u strukturu tkiva, žarišne promjene u tkivu, zatim  elastografije ("strain"-kvalitativna metoda i SWE (share wave alsatography-kvantitativna metoda, Micropure program za otkrivanje patoloških mikrokalcifikata u tkivu vrata i dojke, štitnjače i limfnih čvorova, 3D Smart program za prikaz struktura tkiva, žarišnih promjena i krvnih žila  u 3D projekciji, 4D prikaz strutura programom Fly Thrue, kojim se u abdomenu mogu prikazati strukture krvnih žila u abdomenu (v. portem hepatalne vene, abdominalna aorta, žučnjak, mokraćni mjehur , prošireni žučni vodov (d.choledochus)

• EKG srca - Hewllet Packard 200 - U ovoj ordinaciji koristi se EKG aparat Hewlett Packard pagewritter 200i koji ima 12 kanalni ispis elektrokardiograma (zapis snimanja rada srca). Ispis se izdaje na formatu parira A4 a ne na malim trakicama kakve su se nekad koristile tako da je ispis snimljenog EKG-a kvalitetniji i lakši za očitavanje i kasnije čuvanje kod pacijenta.
• Ultrazvučni denzitometar “Sahara” - uređaj za otkrivanje smanjene koštane gustoće tj. osteoporoze putem petne kosti. Aparat je ultrazvučni, što znači da nema rendgenskog zračenja, a njegova namjena je da se na jednostavan način bez bespotrebnog zračenja otkriva osteoporoza u rizičnim skupinama populacije.