Pretraga za: proljev

Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, a poseban tip su bolovi u donjem dijelu trbuha ili oko pupka.

Općenito možemo reći da je bol najčešći uzrok posjete liječniku. Liječničku ordinaciju svakodnevno posjećuju bolesnici koji se tuže na bolove u trbuhu - najčešće prisutne u jednom dijelu trbuha, a nerijetko i cijelom. Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, ali i na bolove u leđima i one u području obje slabinske lože koji se ponekad šire u donji dio trbuha. Poseban tip bolova su bolovi u donjem dijelu trbuha ili oko pupka.

Svi navedeni bolovi mogu se razlikovati po jačini i povezanosti s nekim drugim simptomima. Kada se radi o bolovima u gornjem dijelu trbuha, neki od dodatnih simptoma su i nadutost, osjećaj pečenja u “žličici”, mučnina, “težina” nakon jela, podrigivanje i žgaravica. Nije rijetkost ni da bolesnici navode stalno prisutan nagon na povraćanja nakon neke hrane (luka, svježe paprike, krastavaca, graha, svježeg voća, osobito grožđa, krušaka, lubenice, šljiva, kestena, jaja i masnije hrane).

Uz navedene tegobe, bolesnika bi trebali pitati o stolici (boja, redovitost, konzistencija). Liječniku će, na primjer, vrijedan podatak biti ukoliko je stolica kašasta i žute boje. Ukoliko se ponekad nakon obroka pojavi samo jedna proljevasta stolica, vrijedan podatak je i to je li smeđe boje i formirana ili je crne boje poput katrana ili s primjesama krvi ili sluzi. Jako je važno saznati je li stolica izmiješana s krvlju ili se krv pojavljuje nakon stolice, odnosno nije izmiješana sa stolicom.

Po svojoj lokalizaciji, intenzitetu, širenju te ostalim popratnim tegobama, bolovi u trbuhu mogu pobuditi sumnju u bolest želuca ili dvanaesnika (upalu sluznice, vrijed ili tumor), na moguće kamence u žučnom mjehuru ili žučnim vodovima, na bolesti gušterače ili oštećenja jetre.

Daljnjim dijagnostičkim metodama, u koje je uključen pregled trbušne šupljine ultrazvukom, gastroskopija i laboratorijske pretrage krvi, liječnik će moći zaključiti o čemu se radi i što bi trebalo poduzeti u terapijskom smislu. Ponekad je to samo dijetalni režim prehrane, ponekad udružen s lijekovima, drugi put možda bolničko liječenje i operativni zahvat.

Jedna od najopasnijih bolesti, koja se javlja s bolovima u gornjem dijelu trbuha koji se vrlo često šire ispod oba rebrena luka i u leđa, jest akutna upala gušterače. .Ova bolest je moguća u svakoj životnoj dobi i ne bira dobne skupine. Ipak, ako se nekoga može posebno izdvojiti to su žučni bolesnici i alkoholičari te gojazne osobe koje ne biraju hranu niti vrstom niti količinom. Izrazito je opasna kad se javi u mlađoj i srednjoj dobi, osobito u muškaraca, gurmana, koji imaju neku od navedenih tegoba kao npr. žučne kamence, žučni pijesak, prethodno operiran žučni mjehur s ponovnim stvaranjem kamenaca ili novonastali pijesak u glavnom žučnom vodu.

DOKTORICE, ŠTO MI JE?

Priča u ordinaciji najčešće zvuči ovako: “Zadnjih godinu dana, poslije nekog jela osjećam “težinu”. To je bilo prvih dva mjeseca, a zatim sam uz težinu počeo osjećati i bol. Ponekad mi je nakon jela bilo tako loše da sam morao povratiti sve što sam pojeo. Doktorice, najbolje se osjećam kad sam gladan. Što je sa mnom, možete li mi pomoći?”

Ovdje dijagnostika rješava nedoumice u smislu bolesti žučnog mjehura, gušterače ili jetre.

Sljedeći bolesnik navodi: “Doktorice, bolje se osjećam kad nešto pojedem. Kad sam gladan osjećam da me peče. Ponekad imam i mučninu, ne podnosim mlijeko jer mi stvara kiselinu, ali zato s ostalim mliječnim proizvodima nemam problema.”

Kod ovog će bolesnika dijagnostika pokazati radi li se o gastritisu, vrijedu ili tumoru na želucu ili dvanaesniku, koji može i ne mora biti povezan s prisutnošću bakterije Helicobacter pylori u želucu.

>b>Neki se bolesnici žale na sljedeći način: “Imam bolove pod desnim rebrenim lukom koji se šire pod desnu lopaticu. Nemam apetita, ponekad mi je povišena temperaturu (do 37.5ĽC). Povremeno osjećam nekakvu “tupu” bol, osobito pri naporu, a nerijetko i povraćam.”

Navedeni simptomi će daljnjom dijagnostikom pokazati radi li se o bolesti jetre ili žučnog mjehura.

A sada jedna kratka priča iz prakse. Kao liječnik sam počela raditi u Hitnoj pomoći. Poziv dolazi iz jednog uglednog zagrebačkog hotela. Telefonski poziv glasi: “Vrlo je hitno! Naš gost je za vrijeme večere dobio izrazite bolove u prsnom košu, nema zraka, steže ga u prsima poput obruča. Molim vas dođite što prije, najvjerojatnije se radi o infarktu srca.”

Što brže možemo, uputili smo se prema hotelu našem bolesniku. Nakon pregleda i učinjenog EKG-a srca, utvrđeno je da je srce u redu. Sljedeća sumnja bila je da se radi o ukliještenoj želučanoj kili. Jednom injekcijom postigli smo željeno poboljšanje. Ovom kratkom pričom iz prakse samo sam željela upozoriti sve one koji uživaju u jelu ili one koji se malo “zaborave” pa pojedu što ne bi smjeli, da nakon obilnijeg jela popiju čašu tekućine u stojećem stavu, malo prošeću, a zatim sjednu. Tako mogu izbjeći sličnu nevolju s ukliještenom klizajućom želučanom kilom, čije posljedice nisu tako opasne, ali simptomi djeluju dramatično, osobito za laike.

NE SLUŠAJTE SUSJEDE!!

Na kraju, želim upozoriti sve vas koji imate slične tegobe da se ne liječite sami, jer je i liječnicima ponekad teško razlučiti o čemu se radi.

Naši bolesnici su skloni svoje tegobe povezivati sa susjedovim kojem je npr. na pregledu utvrđeno da se radi o gastritisu. Naš (nepregledani) bolesnik nabavi i počne uzimati lijekove kao i njegov susjed, a tada počinju nevolje. Lijek ništa ne pomaže, našem bolesniku je sve gore. Tek tada se javlja liječniku. Takvi bolesnici nerijetko završe na bolničkom liječenju u intenzivnoj njezi. Iako simptomi mogu biti vrlo slični, dijagnoza se ponekad postavlja na temelju naoko neprimjetnih razlika u simptomima i koristeći nove dijagnostičke mogućnosti.

Zato, ne uzimajte sami lijekove, jer možete prikriti stvarne simptome koji mogu dovesti do kobnih posljedica. Ukoliko za navedene tegobe uzimate lijekove koji se reklamiraju u javnim medijima, obavezno se prije uporabe savjetujte s Vašim liječnikom. U tom slučaju nećete pogriješiti, a nama liječnicima ćete olakšati i ubrzati postavljanje dijagnoze i liječenje

Akutna upla slijepog crijeva dogodi se u trenutku začepljenja lumena crvuljka fekolitima (sadržajem hrane i kaše u crijevu), zbog čega zatim dolazi do upale. Crvuljak je mali, poput prsta rudimentarni izdanak u početku debelog crijeva, koji se nalazi na desnoj donjoj strani trbušne šupljine, iznad desne prepone. On nema u sadašnjoj ljudskoj vrsti nikakvu ulogu u fazi razgradnje ili eliminacije ostataka probavljene hrane u crijevu. Na mjestu gdje fekalne mase začepe lumen crvuljka, dođu bakterije koje inače postoje u crijevu i sudjeluju u razgradnji hrane. Puno puta u našem životu se najvjerojatnije dogodi da fekalne mase uđu u crvuljak, ali one ipak peristaltikom crijeva budu izbačene iz lumena crijeva. Kada se to ne dogodi, dolazi do upale stijenke crijeva i ulasku bakterija koje podržavaju i pogoršavaju upalu, dovodeći do razvoja klasične kliničke slike akutne upale slijepog crijeva.

Simptomi

Bolesnici koji imaju akutnu upalu “slijepog crijeva” - crvuljka žale se na bolove u desnom donjem dijelu trbuha, desno uz pupak uz osjećaj mučnine, nagona na povraćanje, učestalog mokrenja ponekad i proljeva ili opstipacije. Naravno kod svih bolesnika mogu biti prisutni samo neki od navedenih tegoba, a lokalizacija bolova može biti i na drugim mjestima u trbuhu. Poneki bolesnici, iako rjeđe imaju bolove lijevo od pupka u donjem dijelu leđa ili iznad stidne kosti. Bol je obično trajno prisutna i ne prolazi promjenom položaja tijela, povraćanjem ili proljevom.

Dobne skupine oboljelih

Najčešće se upala crvuljka događa u djece ili ranim dvadesetim godinama života, ali nema pravila. Može se javiti u bilo kojoj dobi. Nešto je statistički češća u muškaraca. Međutim statistika ne smije zavarati liječnika jer zbrinjavanje bolesnika s akutnom upalom crvuljka ubraja se u grupu bolesti akutnog abdomena (akutnih bolesti trbušne šupljine), koji se ne liječe lijekovima već operativno. U protivnom ukoliko se bolest ne dijagnosticira pravodobno i ne obavi operativni zahvat, kod razvijene upale tada dolazi do pucanja crvuljka i izljevanja upalnog sadržaja u trbušnu šupljinu. Tada obično dolazi do upale potrbušnice (peritonitisa) koji može ozbiljno ugroziti zdravstveno stanje bolesnika, jer može dovesti do sepse (generaliziranog širenja lokalne upale po cijelom tijelu), koje može završiti smrću.

Dijagnostika
Nekada se upala slijepog crijeva dijagnosticirala kliničkim pregledom (anamneza, palpacija trbušne šupljine, mjerenjem tjelesne temperature pod pazuhom i u crijevu, zatim određivanjem leukocita u krvi). Danas uz sve navedene dijagnostičke preglede može se učiniti i ultrazvuk trbušne šupljine, u kojem se mogu isključiti svi drugi eventualni uzroci sličnih tegoba u trbušnoj šupljini i može se sa sigurnošću uz pomoć kolor doplera prikazati upaljeno “slijepo crijevo” (crvuljak). Velika je prednost upotrebe ultrazvuka s kolor doplerom u razlučivanju akutnih bolova u trbušnoj šupljini, jer u konkretnom primjeru akutne upale “slijepog crijeva” leukociti u krvi koji su bili nekad gotovo isključivi dijagnostički znak hoće li se operirati ili čekati, sada se pregledom ultrazvukom ovo čekanje do operativnog zahvata i pucanje upaljenog slijepog crijeva može na vrijeme izbjeći. U ordinaciji sam osobno imala iskustva s upalama slijepog crijeva različitih lokalizacija i ne baš tipičnim simptomima koji su bili karakterizirani urednom tjelesnom temperaturom i bez povišenih leukocita i neutrofila u krvnoj slici, a ipak se na kolor dopleru vidjela zadebljana stijenka “slijepog crijeva”. Upala se prikazala kao pojačana prokrvljenost u zadebljanoj stijenci crijeva s nepokretnim sadržajem u proširenom lumenu (unutrašnjosti) crijeva.  
Na slici može se vidjeti kako izgleda upaljeno i pojačano prokrvljeno “slijepo crijevo” - crvuljak
Uvijek sam se pitala zašto se simptomi u akutnoj upali slijepog crijeva toliko razlikuju kod pojedinih bolesnika. Jedan od odgovora je da kod svakoga upala počinje drugačijom konzistencijom (čvrstoćom) fekalnih masa, zatim svi imamo drugačiji prag boli i zbog mogućih drugih poremećaja organa u trbušnoj šupljini lokalizacija (mjesto boli i širenja boli) može biti malo drugačije, a i simptomi ovise o dobi u kojoj se upala razvija. Zatim većina naših bolesnika kod nastupa bolova, počinju samostalno uzimati neke analgetike (sredstva protiv bolova) kao Baralgin, Volatren, Spasmex, Neofen i slična što je naravno pogrešno. Savjet liječnika je; kod nastupa prethodno navedenih bolova u trbuhu i gore navedenih simptoma treba popiti čaj, najbolje crni čaj, treba biti na dijeti dvopek, preprženi kruh, pojesti ukoliko možete kuhanu rižu.  Ukoliko se bol za koji sat ne smiri nego se simptomi održavaju ili pogošavaju treba se javiti liječniku. U ovakvim situacijama ne uzimajte sredstva protiv bolova, a osobito ako nikada ranije niste imali slične bolove ili simptome jer tada liječniku kojem se javljate otežavate pregled i zaključivanje o čemu se radi.

Liječenje

Nakon dijagnosticiranja upale “slijepog crijeva” terapija je operativna. Ima situacija kada se utvrdi upala slijepog crijeva ali postoje naznake kako će se sama upala spontano smiriti. To možemo nazvati (subakutnom) ili tinjajućom upalom koju bi također trebalo odmah riješiti operacijom. Međutim mnogi kirurzi nisu tome skloni, a bolesnici jedva čekaju da ih se ne operira i tako se bolest privremeno primiri. Iz iskustva sam vidjela da gotovo svaka ovakva spontano ili antibioticima zaliječena akutna upala slijepog crijeva završi ponovnom upalom kroz nekoliko mjeseci. Najčešće, međutim tada je vrijeme koje je neophodno za kiruršku intervenciju koje nam stoji na raspolaganju kraće i dolazi kroz manji broj sati od ponovljene upale crvuljka do pucanja stijenke crijeva i komplikacija. Osobito na moguće ponovne upale crvuljka treba misliti i rješavati ih odmah kod prve upale operativno, kod osoba koje žive udaljene od bolnica, zatim kod osoba koje obavljaju terenski posao udaljen od zdravstvenih ustanova ili kod ljudi koji žive na otocima.

Ova upalna bolest crijeva tipično zahvaća potpunu debljinu crijevne stijenke. Najčešće se pojavljuje u najnižim (donjim) dijelovima tankog crijeva tj. u ileumu i u debelom crijevu. Međutim upala može zahvatiti i cijeli probavni trakt, od usne šupljine do anusa i može biti prisutna i na koži oko anusa. Ova bolest nešto je češća u žena, a pojavljuje se podjednako u zapadnim zemljama i u zemljama u razvoju. Nešto statistički češće pojavljuje se u Židova, a ima i tendenciju pojavljivanja u obiteljima koje u anamnezi imaju ulcerozni kolitis. Većinom bolest počinje u dobi od 15-24 godine života.

U svakog pacijenta manifestacija bolesti je specifična ali za nju je karakteristično kako zahvaća i razvija upalu u crijevnoj stijenci “na preskokce” tkz. preskočena područja. To naime znači kako se dijelovi crijevnih vijuga nezahavćeni upalom izmjenjuju s onima zahvaćenim upalom. U oko 35 % osoba s Chronovom bolesti zahvaćen je samo ileum, u oko 20 % samo debelo crijevo, dok je u oko 45 % zahvaćen ileum i debelo crijevo zajedno. Uzrok ove bolesti nije poznat, ali hipotetski postoje tri moguća uzroka: poremećaj funkcije imunološkog sustava, infekcije i prehrana.

Simptomi
Najčešći rani simptomi Chronove bolesti su kronični proljevi često bez primjesa krvi, grčevita bol u trbuhu, povišena tj. temperatura, gubitak apetita, gubitak tjelesne težine i umor. Liječnik palpacijom može kod takvog boelsnika osjetiti nakupinu ili punoću u donjem dijelu trbuha.

Česte upalne komplikacije ove bolesti su suženje crijeva, nenormalni kanali koji se spajaju (fistule) i gnojem ispunjeni džepovi infekcije (apscesi). Upalom stvoreni kanali (fistule) koji mogu spojiti dva različita crijevna područja (fistule ) mogiu povezivati crijevo i mjehur ili crijevo i površinu kože vrlo često oko anusa. Ponekad upala u crijevnoj stijenci može dovesti do pucanja (rupture) crijevne stijenke, ali to se događa rijetko.

Kad upala zahvati debelo crijevo pojavljuje se obično krvarenje uz proljevaste stolice. Nakon puno godina ovakvih upalnih promjena na cijrvnoj sluznici može se razviti rak debelog crijeva.

Zajedničke značajke Chronove bolesti:

1)  Upala s boli i osjetljivošću u desnom donjem dijelu trbuha
2)  Ponavljajuća akutna suženja crijeva koja uzrokuju teška bolna stezanja crijevne stijenke, oteklinu trbuha, zatvor stolice i povraćanje
3)  Upala i kronično djelomično suženje crijeva što uzrokuje lošu ishranjenost i kroničnu slabost
4)  Nenormalni kanali (fistule) i džepovi infekcije ispunjeni gnojem (apscesi) koji su često uzrokom povišenja tj.temperature, bolnih nakupina u trbuhu i značajnog gubitka težine


Izvan crijevne komplikacije Chronove bolesti

Ova upalna crijevna bolest može biti povezana s nekim bolestima koje zahvaćaju druge dijelove tijela. Kada Chronova bolest uzrokuje razbuktavanje želučano-crijevnih simptoma, osoba može imati i upalu zglobova (artritis), upalu bjeloočnica (episcleritis), ranjava usta (aftozni stomatitis), upalne kožne čvoriće na rukama i nogama (eritema nodosum) i plavo-crvena ranjava mjesta na koži koja sadrže gnoj (pioderma gangrenosum). Također Chronova bolest može biti povezana s bolestima žučnjaka-žučni kamenci, nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari i odlaganje amiloida (amiloidoza ).

Međutim kada Chronova bolest nema razbuktavanje želučano-crijevnih simptoma osoba može imati upalu kralježnice (ankilozantni spondilitis-HLA B 27 poz.), upalu sakrioilijačnih zglobova (sakroileitis - upala zglobova zdjelice), upala unutrašnjosti oka (uveitis-upala šarenice oka) i upalu žučnih vodova (primarni sklerozirajući kolangitis). Kod djece bol, grčevi u trbuhu i proljev često nisu glavni simptomi. Glavni simptomi mogu biti upala zglobova, povišena tjelesna temperatura, anemija i polagani rast. tj. zaostajanje u rastu.
Dijagnoza
Ne postoji niti jedna laboratorijska pretraga krvi koja specifično otkriva Chronovu bolest. U krvi ovih bolesnika najčešće se nalaze neki nespecifični poremećaji krvi kao što su; ubrzana sedimentacija, povišen broj bijelih krvnih zrnaca (leukocita), anemija (manjak crvenih krvnih zrnaca-eritrocita), niska razina albumina (bjelančevina) u krvi, povišene vrijednosti CRP-a (C-reaktivnog proteina) i neki drugi pokazatelji upale. Liječnik će obično posumnjati kako se radi o ovoj bolesti kod ponavljajućih grčeva u trbuhu (abdomenu) koji su popraćeni proljevom, osobito ukoliko osoba ima upalu očiju, zglobova, kože.

Kod postavljene sumnje na Chronovu bolest i nakon učinjenih pretraga krvi jedina najtočnija pretraga za potvrdu bolesti je kolonoskopija s biopsijom uzorka sluznice crijeva. Osim ove pretrage može se učiniti irigografija (rendgensko snimanje s barijevom kašom), a u novije vrijeme kolor dopler ultrazvučni pregled također može s velikom sigurnošću pokazati kako se radi o ovoj bolesti, ali točna potvrda bolesti je kolonoskopija s biopsijom sluznice crijeva. CT i MR također mogu pokazati radi li se o Chronovoj boelsti, ali se ne koriste u otkrivanju ove bolesti. Razlog je postajanje bolje i točnije pretrage za dijagnostiku ove bolesti i nedostupnost pretrage.

U svijetu postoje objavljeni znanstveni radovi na temu dijagnosticiranja, odnosno korištenja kolor dopler ultrazvuka u dijagnosticiranju Chronove bolesti. Evo nekih od naslova objavljenih znanstvenih članaka o dijagnostici kolor dopler ultrazvukom Chronove bolesti i upalnih bolesti crijeva za one koji žele pročitati više o navedenoj temi.

“Evaluation of criteria for the activity of Chron disease by power doppler sonography”, objavljen u časopisu (Digestive diseases 2004;22:67-72 (DOI:10,1159/000078737). zatim članak ” Bowel wall thickening: differentiation of inflammation from ischaemia with color doppler and duplex US” objavljen u časopisu Radiology,1996 Feb;198 (2);547-51.

Evo nekoliko ultrazvučnih slika abdomena (trbušne šupljine) koje su snimljene u mojoj ordinaciji kolor dopler aparatom Toschiba XG i kojem je kasnije kolonoskopijom i biopsijom dokazano kako se radi o Chronovoj bolesti. Bolesnik je muškarac, 28 godina, imao je grčeve, proljeve bez primjesa krvi s nešto sluzi, mršavljenje, malaksalost, gubitak apetita, umor. Javio se u moju ordinaciju jer je odbio napraviti kolonoskopiju kako su mu liječnici kojima se javljao predložili. Nakon pregleda kad sam mu objasnila da se najvjerojatnije radi o ovoj bolesti, pristao je na kolonoskopiju. U zadnjih mjesec dana prije nego je došao na pregled izgubio je 7 kg. Bolest se pojavila nakon dugotajnog stresa (godinu dana) u obitelji koji je on teško psihički podnio podnio, a konačno je to rezultirano navedenim simptomima..

Evo kako crijeva zahvaćena upalom izgledaju na ultrazvučnoj slici snimljena kolor dopler ultrazvučnim aparatom. Na različitim mjestima u trbušnoj šupljini vidljive su crijevne vijuge zadebljane stijenke koje su izrazitije vaskularizirane i u kojima je teško vidljiva peristaltika

Liječenje
Chronova bolest liječi se lijekovima koji smiruju upale crijevne stijenke, a time smnjuju proljeve, gubitak tjelesne težine i anemiju. Za stišavanje upale koriste se sulfasalazin, lijek koji može stišati blažu upalu crijeva, naročito debelog crijeva ali ovi lijekovi ne mogu primjereno djelovati kod razbukatvanja bolesti. Često se koriste i antibiotici širokog spektra koji su djelotvorni protiv mnogih tipova bakterija. Antibiotik metronidazol (Medazol) može pomoći ublažavanju simptoma Chronove bolesti osobito kad djeluje na debelo crijevo i na apscese i fistule oko anusa. Međutim dugotrajno davanje ovoga lijeka može oštetiti periferne živce što se manifestira osjećajem bockanja poput čavlića ili iglica u rukama i nogama. Ova nuspojava obično nestaje kod prestanka uzimanja ovoga lijeka.

Kortikosteroidi kao što su prednizolon (Pronison) mogu smanjiti tjelesnu temperaturu i proljev, zatim olakšati bol i osjetljivost u trbuhu, poboljšati apetit i bolesnik se tada počne bolje osjećati. Ovo su protupalni lijekovi koji djeluju na imunološki sustav koji je pokrenut kod ove bolesti i tako smiruju simptome upale i bolesti. Osnovno prepisivanje ovog lijeka sastoji se u visokim dozama koje se uzimaju kraće vrijeme kako bi se što prije smirila upala i simptomi a zatim se doza lijeka smanjuje i lijek se što prije izostavlja, kako bi se spriječile nuspojave ovog lijeka (povišenje krvnog tlaka, povišenje šećera u krvi, pojava čireva na želudcu, sklonost infekcijama i brojne druge nuspojave).

Postoje lijekovi koje zovemo imunosupresivima .naziv govori kako oni nešto suprimiraju (smanjuju imunološki odgovor organizma) na pokrenutu imunološku reakciju koja dovodi do bolesti. U ovu grupu ubrajaju se azatioprin, merkatopurin koji mijenjaju djelovanje imunološkog sustava i učinkoviti su kod Chronove bolesti. Koriste se kad bolest ne reagira na druge lijekove, a naročito kod održavanje remisije (mirnog perioda bolesti). Oba lijeka značajno poboljšavaju opće stanje bolesnika, smanjuju potrebu za kortikosteroidima i pomažu u liječenju fistula. Nevolja je kod ovih lijekova što počnu djelovati tek za 3-6 mjeseci i imaju ozbiljne nuspojave (smanjenje otpornost organizma, sklonost infekcijama, smanjenje broja leukocita -bijelih krvnih zrnaca, opadanje kose i brojne druge).

Nažalost kada bolest dugo traje ili kada loše reagira na navedenu terapiju ponekad je potrebno operativno odstraniti dio crijeva koji je izrazito zahvaćen upalom. Operativno liječenje se primijenjuje kada daljnjim postupcima liječenja ne možemo obuzdati stvaranje zatvorenih (“ograničenih i začahurenih”) upalnih apscesa kojima prijeti ruptura (pucanje crijevne stijenke i izlijevanje upalnog sadržaja) u trbušnu šupljinu što može rezultirati i upalom cijele trbušne šupljine, sepsom i smrću.

Kod Chronove bolesti preporučuje se posebna prehrana. Detalje o načinu prehrane kod upalnih bolesti crijeva ( Chronova i ulcerozni kolitis) možete pročitati u ovoj rubrici u srijedu 21. studenog 2007 god..