Pretraga za: polipi 
Na slici je vidljiv polip u debelom crijevu veličine 3 cm koji u 30-50 % bolesnika prelazi u zloćudni tumor ( rak debelog crijeva)
Dobroćudni tumori debelog crijeva, polipi
Polip je izraslina tkiva crijevne stijenke koji raste u unutrašnjost šupljine (lumena) crijeva i obično je dobroćudan. Oni mogu na crijevnoj sluznici rasti slično kao bradavice na koži, na peteljci ili mogu rasti na širokoj bazi na sluznici crijeva. Razlikuju se po veličini, a najčešće su smješteni u donjem dijelu debelog crijeva i rektumu (završnom) debelom crijevu. Postoje čvrsti dokazi kako postoji velika vjerojatnost prelaska dobroćudnih polipa u zloćudni polip, ukoliko se ne ukloni. Uvriježeno je mišljenje , što dulje raste u debelom crijevu i što je veći, njegova sklonost prelasku u zloćudni polip je sve veća.
Polipi obično ne izazivaju nikakve značajnije tegobe osobi koja ih može imati i nekoliko u debelom crijevu. Oni se najčešće dijagnosticiraju slučajno ili zato što pacijent ima proljevaste stolice, ili je primijetio je krv u stolici, ima (tenezme) nagone na stolicu tj. (kolike) grčeve u trbuhu odnosno crijevima. Neki od takvih pacijenata imaju nadimanje i vjetrove. Međutim svi navedeni simptomi nisu specifični osim krvarenja stolicom, jer brojne druge bolesti mogu biti uzroci ovakvih tegoba
. Ponekad su polipi dosta veliki, imaju neravnu površinu koja se širi poput prstiju u lumen crijeva i na taj način izlučuju vodu i soli uzrokujući jak vodenasti proljev. To može imati za posljedicu sniženje razine kalija u tijelu. Ovakvi tipovi polipa mogu postati najvjerojatnije, zloćudni.
Liječnik može (digitorektalnim pregledom ) pregledom rukavicom završnog debelog crijeva, osjetiti polipe u rektumu, ali vjerodostojnija pretraga je pregled djelomični, pojedinih dijelova debelog crijeva rektoskopom ili optičkim savitljivim instrumentom ( rektoskopija, sigmoideskopija) ili totalna kolonoskopija.. Kolonoskopija je pregled cijelog debelog crijeva od završnog, izlaznog debelog crijeva do prijelaza tankog u debelo crijevo. Polipi su najčešće smješteni u završnom ili donjim dijelovima debelog crijeva.
LIječenje
Polipi se najčešće odstranjuju rezanjem ili uz pomoć električne petlje pri kolonoskopiji, jer oni se najčešće izbočuju u unutrašnjost crijeva na tankoj peteljci. Gastroenterolog ili kirurg su liječnici koji najčešće rade kolonoskopiju , obuhvačajući poput omčom peteljku polipa i vadeći ga van zajedno s koloskopom. Ukoliko je polip veći i raste na širokoj bazi na sluznici crijeva tada se pacijent naručuje na operativni zahvat u bolnicu.
Svaki materijal koji se odstrani ovakvim postupcima , upućuje se patologu na detaljnu patohistološku analizu.Ukoliko patolog utvrdi kako je polip dobroćudan , tada nije potrebno nikakvo daljnje liječenje.Međutim ako ima znakove prekanceroze ( početne promjene na stanicama koje nisu normalne) ili znakove pravog zloćudnog polipa, tada se liječenje nastavlja prema histološkom tipu tumora i zahvaćenosti stijenke debelog crijeva (o tome u odlomku o raku debelog crijeva).
Nakon uklanjanja polipa i ukoliko je dobroćudan, potrebno je obavljati ponovne kolonoskopije svake 2 godine, zbog sklonosti ponovnom pojavljivanju polipa (recidiviranju). Ukoliko zbog suženja crijeva nije moguće ponavljati kolonoskopije tada se barem mora raditi irigografija (rendgenska pretraga debelog crijeva s barijem). Svaki novootkriveni polip potrebno je odstraniti kako ne bi postao tijekom vremena zloćudan.
Obiteljska polipoza (Familial adenomatosus polyposis - FAP)
To je jedna autosomno dominantna bolest crijeva ali i cijelog probavnog trakta, u kojoj od rane mladosti, odnosno već u djetinjstvu, se razvije nekoliko desetaka ili stotinjak adenomatoznih, u početku dobroćudnih polipa. Ovi polipi imaju veliku sklonost prelasku u zloćudne polipe. Utvrđeno je kako kod ove nasljedne bolesti postoji mutirani (promijenjeni) gen APC (adenomatous polyposis coli) koji je smješten na kromosomu 5. Nosioci ovog gena imaju i urođeno zadebljanje pigmenta mrežnice. Jedina učinkovita terapija za ovakve bolesnikle je radikalno odstranjenje debelog crijeva u cijelosti, kako bi se spriječilo nastajanje raka debelog crijeva iz početnih brojnih dobroćudnih polipa, i to u mladosti. U kasnijoj dobi ovakvi bolesnici razvijaju najčešće rak dvanaesnika, stoga je kod njih preporučljivo barem jedanput godišnje raditi gastroskopiju.
Peutz-Jeghersov sindrom
Ovo je također nasljedna bolest u kojoj postoje male nakupine mladenačkih polipa koji se pojavljuju u želudcu, tankom i debelom crijevu. Najčešće se ljudi s tim polipima rađaju ili se oni razvijaju u ranom djetinjstvu. Ljudi s ovim sindromom imaju smeđu kožu i sluznice, osobito usne i desni.. Ovi polipu za razliku od prethodno spomenutih, ne povećavaju opasnost od raka debelog crijeva. Međutim ljudi koji boluju od ovog sindroma imaju veću sklonost oboljevanju od raka dojke, pluća, jajnika i maternice.
