Početna stranicaPretraga za: otok testisa

Rak (karcinom) testisa

Rak (karcinom) testisa

Rak testisa nastaje u spolnim žlijezdama muškaraca sjemenicima (testisima) koje se nalaze u mošnjama (skrotumu). Sjemenici (testisi) su muške spolne žlijezde u kojima se stvara testosteron (spolni hormon) koji potiče stvaranje i sazrijevanje spermija u testisima koji su neophodni za oplodnju. Rak testisa najčešće se manifestira oteklinom, čvorom, kvržicom u jednom od testisa, koja je najčešće bezbolna (rjeđe bolna), gubitkom seksualne aktivnosti, pojavom krvi u ejakulatu ili simptomima uzrokovanim metastazama raka testisa (bolovima u donjem dijelu leđa ili donjem abdomenu zbog metastaza u limfnim čvorovima uz aortu).

Tumor testisaMeđutim ukoliko je čvor u testisu, odnosno tumor manji, ili ukoliko se nalazi u središnjem, unutrašnjem dijelu testisa, ne mora biti opipljiv i ne mora izazivati kao takav nikakve simptome, ali ukoliko postoji on je svakako vidljiv ultrazvučnim pregledom. Dakle ponekad oboljeli nemaju nikakve simptome od navedenih i nemaju opipljivu tvorbu, ali ipak imaju tumor testisa.

Na sreću rak testisa je rijedak zloćudni tumor, ali njegova zloćudnost je u tome što zahvaća dječake, mladiće ili mlađe muškarce u dobi najčešće od 15 - 40 -te godine života. U Velikoj Britaniji svake godine se pojavi 1 400 novooboljelih. Karcinom testisa zastupljen je u 1% svih zloćudnih bolesti muškaraca. Za nas liječnike i naše bolesnike je svakako značajno rano otkriti bolest, jer se radi o oboljelim mladim osobama u fertilnoj dobi, gdje se svi tumorski procesi odvijaju brzo, a koji mogu biti, ako se bolest ne otkrije na vrijeme, životno ugroženi.

Često se događa da bolest nije na vrijeme dijagnosticirana jer nema sistematski određenih pregleda aktivnog traženja raka testisa u populaciji koju bolest zahvaća.

Uredan testis, vaskularizacija, power doplerKlikni za povećanje


Najtočniji i najjednostavni je ultrazvučni pregled muškaraca navedene dobi, zatim pregled mladića i mlađih muškaraca u dobi kada se bolest najčešće javlja, a koji se nalaze u rizičnoj grupi za pojavu raka testisa (npr. kriptorhizam, Klinfelterov sindrom) ili dječaci, mladići ili mlađi muškarci koji imaju bilo koji simptom koji može upućivati na rak testisa kako bi se bolest što ranije otkrila.

Ipak gotovo bez obzira na zloćudnost i raširenost bolesti u trenutku dijagnosticiranja uz prikladnu primjenu operativnog odstranjenja testisa (orhidektomije), kemoterapije i radioterapije danas se postiže izlječenje od 80-100%, prosječno izlječivost bolesti je oko 95% . Postoje podaci o 85% izlječenju kod odmaklog stadija raka testisa određenih histoloških tipova karcinoma testisa, kod postojanja čak udaljenijih metstaza. Seminomi imaju najbolju prognozu Oko 95 % svih zloćudnih tumora testisa potječe iz zametnih stanica.

Rak testisa dijelimo u dvije osnovne grupe: seminomi i neseminomatozni karcinomi zametnih stanica testisa (NSGCT). Seminomi su odgovorni za gotovo polovicu od ukupno oboljelih (40 %). Ostali broj oboljelih ima neki od patohistoloških vrsta neseminomatoznih karcinoma testisa, među kojima je najzastupljeniji teratom.

Postoji dakle nekoliko pato-histološka tipova tumora testisa ali, najčešći su seminomi, a od neseminomatoznih - teratomi. Tipični simptomi zbog kojih se muškarci javljaju liječniku su oteklina ili čvor u testisu koji može biti bezbolan ili umjereno bolan, zatim osjećaj nelagode ili „zatezanja“ u testisu bez opipljivog čvora, promjena boje kože na skrotumu iznad testisa, bolna ejakulacija, krv u ejakulatu.

Dijagnosticira se najlakše ultrazvukom s kolor doplerom (gotovo 100 % sigurnost u dijagnostici) i određivanjem vrijednosti HCG, alfa feto proteina -  AFP i laktat dehidrogenaze - LDH u krvi.

Svako povećanje testisa, oteklina ili bol u testisu zahtijeva detaljan pregled u smislu isključenja mogućeg karcinoma testisa.  Povećanje sjemenika ( testisa)  ili nabreklina u skrotumu ( mošnjama) može biti posljedica raka testisa.

Uzrok raka testisa nije poznat. Postoje neki pokazatelji koji upućuju na učestaliju pojavu raka testisa kod muškaraca kojima se u dječjoj dobi do 3 godine nisu spustili testisi u mošnje ( kriptorhizam)  i kod Klinfelterova sindroma tj. radi se o urođenom kromosomskoj abnormalnosti.

Primijećeno je da takvi dječaci u dobi od puberteta do 40-te godine života imaju veću vjerojatnost razvoja raka testisa kao i oni koji su tijekom života zadobili udarac u testis.

Uzrok

Nije u potpunosti poznat uzrok ovog oboljenja.Postoje ipak mogući uzroci bolesti:
a) Kriptorhizam ; ( nespušteni testis u mošnji).Uzrok kriptorhizma objašnjava se neskladom ravnoteže između androgena i estrogena ( muških i ženskih spolnih hormona). Ukoliko je AFP majke u krvi povišen to može dovesti do neusklađenog odnosa tih hormona i rađanje muške djece s kriptorhizmom
b) Klinfelterov sindrom-urođeni poremećaj kromosoma ( kromosomska aberacija)Struktura DNK
c) Muškarci izloženi štetnom djelovanju nafte, plina, kože i alkoholnih pićad) Udarac u testis
e) Rak testisa u obitelji
Rak testisa počne se razvijati iz jedne promijenjene stanice testisa i daljnjom diobom stanica testisa razvijaju se zloćudne stanice testisa.
Pojavnost ( incidencija) raka testisa je češća 4x u muškaraca bijele rase u odnosu na muškarce crne rase. Posljednjih godina   pojava bolesti ( incidencija )  raste u Europi i SAD.U Europi rak testisa je učestaliji u Sjevernoj Europi. Na taj način objašnjava se geografsko okruženje mogućim utjecajem na pojavu bolesti.

Simptomi

TestisKod raka testisa u mošnjama se stvara čvrsta nabreklina koja može biti veličine 5-10 mm ili znatno veća, a kada tumor počne intenzivno rasti, za posljedicu ima stvaranje mase (tvorbe) koja se povećava i može ali rijetko uzrokuje bol.

Bol se obično javlja kada tumorska tvorba u testisu naraste . Međutim rak testisa može se razvijati u unutrašnjosti testisa bez ikakvih simptoma. Oteklina ili čvorić u testisu koji je bezbolan izrazito izaziva sumnju kako se radi o raku testisa. Dok tumor iz unutrašnjosti strukture testisa ne naraste dovoljno i tek kad počne rasti prema vanjskoj ovojnici testisa može se napipati oteklina tj. čvor koji može biti bezbolan.

Čvrsta nabreklina u sjemeniku (testisu) smatra se ozbiljnom i liječniku se treba javiti što prije, osobito u takvim situacijama. Mladići iznad 15 godina života i muškarci u mlađoj dobi, ukoliko primijete bilo kakvu bol, „ čudan osjećaj u testisu „ , osjećaj „zatezanja“ u testisu, oteklinu, bol kod ejakulacije, krv u spermi, zatim ukoliko napipaju čvorić ili primijete promjenu boje ili strukture kože mošnji trebaju što prije posjetiti liječnika.

Testis s tumorom može biti uvećan i 3 x u odnosu na uredan testis, koji se nakon izvjesnog vremena počinje smanjivati zbog slabijeg dotoka krvi.

Nažalost ponekad se mlađi muškarci javljaju s čitavim nizom različitih bolova kao što su bolovi u donjem dijelu abdomena, bolovi u leđima ili pojedinim ekstremitetima ili brojni drugi simptomi koji mogu biti nažalost simptomi uznapredovalog raka testisa koji je već prije otkrivanja primarnog tumora testisa negdje metastazirao i učinio lokalne ili udaljene metastaze. Naravno ovdje valja napomenuti kako navedeni simptomi ukoliko ih muškarac osjeća mogu biti posljedica i brojnih drugih bezazlenijih bolesti i stanja kao što su običan „lumbago“ ili osteoartritisi (bolovi zbog kralježnice ili kroničnih upalnih promjena u zglobovima).

Dijagnoza

Točna dijagnoza raka testisa postavlja se na dva načina:
   
Tumor testisa1) Ultrazvučnim pregledom testisa s kolor doplerom uz pomoć sonde viših frekvencija ( 8-15 Mhz). Ovo je bezbolna i jednostavna metoda za pacijenta, bez rendgenskog zračenja, kojom liječnik može jednostavno razlučiti je li oteklina na testisu ili uzrok tegoba pacijenta u testisu uzrokovan, cistom , hidrokelom, varikokelom, epididimitisom, orhitisom, torzijom testisa ( ona jako boli, nastaje naglo nakon fizičkog napora) ili rakom testisa.

Uzorci krvi2) Krvnim testovima Postoje pretrage krvi koje zovemo „ tumorskim biljezima“ za rak testisa. To su HCG, alfa feto protein ( AFP) i laktat dehidrogenaza ( LDH).

Navedene vrijednosti iz krvi međutim u početnoj fazi raka testisa mogu biti negativni (urednih vrijednosti), a rak testisa može biti vidljiv na ultrazvučnom pregledu.To je dobar prognostički znak bolesti. Također je moguće da tumorski biljezi budu povišeni, ili samo pojedini, a da muškarac nema rak testisa.

Upravo zato nije dovoljno za dijagnozu raka testisa učiniti samo navedene pretrage krvi, već najbolje kolor dopler ultrazvuk skrotuma (testisa, epidimisa, krvnih žila testisa), a zatim po procjeni liječnika i navedene „tumorske biljege“ i eventualnu daljnju dijagnostičku obradu.

Danas su dakle razvijene radioimunološke pretrage za otkrivanje polipeptida (proteinskih lanaca)  koje izlučuju pojedini tumori u krv. AFP se normalno stvara u stanicama ploda (jetra, žumanjčana vreća i crijeva), dok se HCG stvara iz posteljice (stanice sinciciotrofoblasta). Porast razine jednog ili oba navedena tumorska biljega povezana su ili ih povećano izlučuju tumori testisa, neseminomskog porijekla. Tako npr. bolesnici s patohistološkim tipom koriokarcinoma testisa (vidjeti niže histološki tip karcinoma testisa) izlučuju u krvi povišene razine HCG, a 90 % bolesnika s embrionalnim karcinomom testisa imaju povišenu razinu AFP i /ili HCG. Seminom samo u 10% oboljelih ima povišenu razinu HCG u krvi. LDH je tumorski biljeg karcinoma testisa, Ewingova sarkoma kosti, non Hodkin limfoma, nekih leukemija, ali može biti povišen i kod nekih nezloćudnih bolesti kao što su zatajenje srca, hipotireoza, amenija, kod plućnih i jetrenih bolesti.

Ovdje valja napomenuti kako može postojati tumor testisa uz uredne vrijednosti tumorskih biljega HCG i AFP. Također treba napomenuti kako tumorski biljezi se ne smiju koristiti u dijagnozi maligne bolesti jer kod konkretno sumnje na tumor testisa treba obaviti najprije klinički pregled, a zatim ultrazvučni pregled koji će sa 100% sigurnošću utvrditi ima li tumora testisa ili ne.

Palpacija testisaPalpacija testisa je prije bilo kakvog pregleda testisa naravno nužna, ali nije tako točna kao prethodno navedene metode pregleda, jer palpacijom ukoliko ne opipamo nikakav čvor ili promjenu strukture testisa nismo u potpunosti sigurni da nema tumora testisa.

Ukoliko se dijagnostikom utvrdi prisutnost raka testisa, pristupa se daljnoj dijagnostici eventualno prisutnih obližnjih ili udaljenih metastaza (CT ili MR abdomena, RTG pluća, scintigrafija kosti ili neki drugi dijagnostički postupci i pretrage prema indikaciji). Na taj se način uz patohistološki nalaz tumora koji donosi patolog na temelju izvađenog testisa s tumorom, određuje stadij raka testisa I-IV.

Stadiji raka testisa:
I   stadij Zloćudni tumor (novotvorina) ograničen je samo na oboljeli testis
II   stadij Postoji udaljeni rasap u retroperitonealne limfne čvorove (čvorovi u stražnjem dijelu trbušne šupljine) ispod ošita
III stadij Rasap (širenje) zloćudnih tumorskih stanica testisa u limfne čvorove iznad ošita
IV stadij Hematogeni rasap (metastaziranje) u udaljene organe i limfne čvorove izvan trbušne šupljine tj. Izvan ošita (pluća, mozak, kosti)

MetastazaRak testisa može se proširiti u obližnje limfne čvorove ili u poodmaklom stadiju bolesti može stvoriti udaljene metastaze.Zloćudni tumor testisa je jedan od rijetkih karcinoma koji se može uspješno liječiti čak i u bolesnika koji imaju lokalne ili udaljene metastaze.

Nakon kompletne dijagnostičke obrade ( MR, CT abdomena,PET scan, MR mozga, RTG pluća, scintigrafije kostiju ili nekim drugim dijagnostičkim pretragama), liječnici bolesniku predlažu operativno odstranjenje zahvaćenog testisa (inguinalnu orhidektomiju), a prema stadiju raširenosti bolesti i odstranjenje okolnih limfnih čvorova (u preponi, zdjelici). Prema stadiju bolesti i indikaciji bolesniku se individualno nakon orhidektomije predlaže kemoterapija i/ili radioterapija. O tome odlučuje liječnički konzilij sastavljen od urologa, internista, onkologa i specijalista nuklearne medicine.

Za liječnike je važan podatak o vrijednostima krvnih pretraga (vrijednosti tumorskih biljega) prije operativnog zahvata tj. u trenutku dijagnosticiranja raka testisa . Ukoliko su testovi uredni-negativni, a u testisu postoji vidljiva tumorska tvorba, to najvjerojatnije znači kako je rak testisa lokaliziran samo na oboljeli testis ili se radi o seminomu testisa koji obično pogotovo u početnom stadiju bolesti ne povisuje vrijednosti AFP i HCG.

Međutim ukoliko su vrijednosti povišene to najvjerojatnije znači kako postoje metastaze (presadnice) zloćudnih stanica negdje drugdje u tijelu oboljelog ili se radi o neseminomskim tumorima testisa. Navedenim krvnim pretragama prati se bolesnika nekoliko godina nakon operativnog zahvata raka testisa (obično oko 5 godina, svakih 6 mjeseci, jedanput godišnje do 10 godina) i na taj način uz ostale pretrage utvrđuje se postoje li znakovi ponovne pojave bolesti bilo gdje u tijelu. Nakon operativnog zahvata ponovno se određuju vrijednosti krvnih pretraga i na taj način utvrđuje je li operativnim zahvatom odstranjeno tumorsko tkivo koje sintetizira i povisuje vrijednosti navedenih markera.

Patohistološki tipovi tumora testisaStanice tumora Danas se najviše prihvaća klasifikacija tumora testisa na seminomske i neseminomske tumore testisa. Postoji naime nekoliko podjela tumora testisa ovisno o tipu ili vrsti stanica od kojih je tumor testisa građen.

Kao što je već u uvodu napisano rak testisa možemo podijeliti u dvije velike skupine

SEMINOMSKI I NESEMINOMSKI

, međutim postoji i podjela na karcinome s jednom histološkom slikom koji čine 40% svih karcinoma testisa i karcinome testisa s miješanim uzorkom građe tj. rak testisa kojeg sačinjavaju dvije ili više vrsta zloćudnih stanica koji čine 60% svih karcinoma testisa. To je klasifikacija Svjetske Zdravstvene Organizacije WHO koja je opće prihvaćena u SAD-u. Ova klasifikacija tumora testisa temelji se na mišljenju kako sve stanice sjemenika (testisa) nastaju iz jedne svemoćne matične stanice. Ta matična stanica može se dalje razvijati u seminom, čime nalikuje na razvoj spolnih žlijezda ili se ta matična stanica može razviti u svemoćne stanice novotvorevina ili u embrionalne karcinome testisa.

Tumori testisa mogu biti seminomi i nesminomski tumori testisa

Seminomski tumori testisa (40 % svih karcinoma )

Ultrazvuk1) SEMINOM On je česti tumor porijekla zametnih stanica koji čini 30 % tumora testisa. Ovi tumori

rastu brzo, tvoreći u testisu velike sivkasto bijele tumorske, mesnate mase, ali dugo budu ograničeni u testisu i kasnije daju rasap tumorskih stanica (kasno metastaziraju)

s obzirom na vrijeme nastanka u testisu. Ovi tumori povisuju tumorski biljeg HCG ali svega u 10% oboljelih. Poznato je kako i seminomi koji imaju bolju prognozu od neseminomskih tumora mogu u 15-20% oboljelih ipak imati mikrometastaze u trenutku prvog (ranog) stadija bolesti. Te mikrometastaze najčešće se nalaze u regionalnim (okolnim limfnim čvorovima u preponi) koje ne možemo vidjeti. Međutim s obzirom da je to poznato kao i podatak da seminomi jako dobro reagiraju na radioterapiju (zračenje)  takvi čvorovi se na taj način uništavaju, a time i eventualne mikrometastaze.

Neseminomski tumori testisa (miješani tipovi stanica, 60 % svih karcinoma testisa)

1) CARCINOMA EMBRIONALE
Ova vrsta karcinoma testisa je manja veličinom od seminoma, a zloćudne stanice su jako promijenjene i uopće ne nalikuju normalnim stanicama testisa ( slabo diferencirane stanice). Oni se ubrajaju u mješovite tumore testisa jer u svojoj strukturi mogu imaju stanice žumanjčane vreće koje luče tumorski boljeg AFP ili sincicijske stanice koje luče drugi tumorski biljeg HCG ili sadrže obje vrste stanica i zato u krvi možemo imati i povećanje oba tumorska billjega ( AFP-alfafetoproteina i BHCG ).

2) YOLK SAC TUMOR (tumor žumanjčane vreće)
Ovaj zloćudni tumor testisa poznat je još pod nazivom infantilni embrijski karcinom, orhiblastom ili enodermalni sinus-tumor. Ovaj tumor se najčešće pojavljuje u testisima dječaka do treće godine života. Ovaj tumor luči tumorski biljeg-AFP. Ova vrsta karcinoma testisa je rijetka i iznosi svega 1% svih zloćudnih tumora testisa

Ultrazvuk3) KORIOKARCINOMA (Choriocarcinoma)

Ovaj tumor ima izrazite zloćudne karakteristike i ubraja se u skupinu izrazito zloćudnih tumora

. Javlja se u svega 1% svih karcinoma testisa.  Ovaj tumor je najčešće veličinom izrazito mali iako ponekad može uzrokovati porast testisa, ali vrlo rano metstazira (rasap po tijelu zloćudnih stanica hematogeno-krvlju ).Sastoji se od više vrsta po izgledu i porijeklu zloćudnih stanica. Ovi tumori građeni su od dvije vrste posteljičinog tkiva citotrofoblasta i sinciciotrofoblasta. Izlučuje HCG.

Ultrazvuk4) TERATOMA. Ovaj tumor testisa karakterističan je po prisutnosti stanica koje se razvijaju iz sva tri zametna listića embrionalnog razvoja (ektoderm, mezoderm, endoderm). Gledano mikroskopski u ovom tumoru mogu se razaznati stanice različitih tkiva koje nalikuju normalnim stanicama (dobro diferencirane stanice) kao što su živčano tkivo, mišićno tkivo, hrskavica, masno tkivo, bronhalni epitel, stanice kože s dlakama itd. Ove stanice uredno izgledaju, ali su tkiva koja čine u tumoru nekontrolirano razbacane u tumorskoj tvorbi bez redoslijeda. Ovakva vrsta stanica u tumoru koje su slične normalnim stanicama, ali su nenormalno, neuobičajeno stanice u tumoru razbacane odnosno raspoređene, čine teratom koji se zove ZRELI TERATOM, a on se smatra dobroćudnim tumorom.

Postoji i NEZRELI TERATOM .To je vrsta zloćudnog teratoma koji se sastavljen također iz stanica različitih tkiva npr. živčanog, mišićnog, crijeva, kože itd., ali stanice su manje ili značajnije promijenjene tako da vrlo malo ili uopće ne nalikuju na normalne stanice tkiva iz kojeg su nastale (zloćudne stanice).Što stanice manje nalikuju normalnim stanica to kažemo kako su to slabije diferencirani tumori, odnosno prognoza bolesti je lošija. Ovi tumori javljaju se najčešće u odraslih osoba. Budući da su zreli teratomi rijetkost u odraslih muškaraca, svaki naizgled dobroćudni zreli teratom smatra se zloćudnim u odraslog muškarca, starijeg opd 40 godina. Teratom u odraslih kao i embrionalni karcinom može se javiti u zajedničkoj patohistološkoj slici zajedno s ostalim histološkim tipovima tumora.

Najčešća kombinacija ovdje opisanih mješovitih tumora je kombinacija teratoma i embrijskog karcinoma ( teratokarcinoma ). Prognoza miješanog tumora testisa određena je obilježjima najmalignijeg sastojka mješovitog tumora.

  LIJEČENJE RAKA TESTISA:

Operativno liječenje ( ORCHIDECTOMIA)

Operacijska salaLiječenje se kod karcinoma testisa provodi operativnim odstranjenjem zahvaćenog testisa tumorom, zatim kemoterapijom i radioterapijom. Načini liječenja ovise o stupnju karcinoma ( I-IV) i o patohistološkoj slici odnosno ovisi o vrsti zloćudnog tumora testisa. Osim operativnog odstranjenja oboljelog testisa operativno se odstranjuju i regionalni (lokalni, okolni) limfni čvorovi.

Ponekad je operacija testisa dovoljna kao jedini način liječenja, kod nekih patohistoloških tipova karcinoma testisa i kod početnog stadija testisa. Također je kod vrlo rano otkrivenih seminoma ponekad dovoljno liječenje provesti samo radioterapijom (zračenjem) . Kod neseminomskih tumora testisa kod operativnog odstranjenja testisa (inguinalne orhidektomije) obično se učini i odstranjenje i retroperitonelanih limfnih čvorova (limfnih čvorova u stražnjem dijelu trbušne šupljine smještenih uz aortu i duboku šuplju venu).

Na taj se način želi spriječiti daljnje širenje eventualnih mikrometastaza u navedenim limfnim čvorovima. Nakon operacije tumor testisa i odstranjeni limfni čvorovi upućuju se na patologiju, gdje tada patolog nakon učinjenih patohistoloških preparata, donosi konačnu dijagnozu i stadij bolesti. Ukoliko se pronađu limfni čvorovi s mikrometastazama tumora testisa tada se primjenjuje dodatno nakon operacije i adjuvantna kemo ili radioterapija.

Kemoterapija i radioterapija

I.V.InfuzijaJedan ili oba navedena načina liječenja (kemoterapija i radioterapija) primjenjuju se nakon operativnog zahvata ukoliko se rak testisa proširio na regionalne limfne čvorove ili kada već postoje udaljenije presadnice stanica (metastaze).

Kemoterapijom koriste se antitumorski lijekovi koji imaju antikancerogeno djelovanje, ubijajući stanice tumora ili sprečavajući ih u njihovom daljnjem dijeljenju i rastu. Radioterapija je postupak u kojem se upotrebljavaju radijacijske zrake vrlo velike energije koje su usmjerene na karcinomsko tkivo. Na taj način također se uništavaju zloćudne stanice ili ih se onemogućava u dijeljenju i rastu. Ukoliko se kemoterapija i/ ili radioterapija koriste nakon ili u kombinaciji s operativnim zahvatom tada se takva terapija zove adjuvantna kemoterapija ili adjuvantna radioterapija.

Praćenje oboljelog od karcinoma testisa nakon završenog liječenja

Nakon završetka liječenja raka testisa, takvog bolesnika se u početku naručuje na kontrolu svaka 3 mjeseca, a zatim se njegovo zdravstveno stanje prati svakih 6 mjeseci do 5 godina od završetka liječenja. Nakon 5 godina kontrola se obavlja 1x godišnje do 10 godina nakon završetka liječenja.

U praćenju takvog bolesnika potrebno je pratiti vrijednosti tumorskih biljega AFP, HCG i LDH, sedimentaciju i krvnu sliku,  RTG pluća, ultrazvuk abdomena, ultrazvuk zdravog testisa i skrotuma, scintigrafiju kostiju, i eventualno CT ili MR abdomena. Tumorski biljezi koji se određuju obavezno prije operativnog zahvata od velike su važnosti u praćenju bolesnika jer mogu ukoliko rastu u krvi nakon završetka liječenja značiti i ponovnu pojavu zloćudne bolesti (rekurenciju bolesti) i prije kliničkih vidljivih znakova bolesti. 

NAJČEŠĆA PITANJA OBOLJELIH OD RAKA TESTISA KOJA BOLESNICI POSTAVLJAJU LIJEČNIKU

Pitanje:

Hoću li nakon operacije testisa izgubiti spolnu moć, kakav će biti moj seksualni život?

Odgovor; Samom operacijom jednog testisa zbog raka testisa ne gubi se spolna moć muškarca. Takvi muškarci nakon izlječenja bez obzira je li provedena samo operacija ( orhidektomija) ili sva tri tipa liječenja ( kemoterapija ili zračenje) imaju spolnu moć i mogu imati normalan seksualni život kao i prije operacije.

Do pada ili gubitka spolne moći kod oboljelih od raka testisa može doći u početku ili kod saznanja bolesti zbog suočavanja sa činjenicom da oboljeli ima zloćudnu bolest. Dakle način psihičkog i emotivnog prihvaćanja bolesti koje kod svakog čovjeka može biti različito i prolaziti kroz različite faze doživljavanja bolesti može utjecati na libido (spolnu moć).

Međutim uloga liječnika, razgovor i pružanje svesrdne pomoći koja je potrebna oboljelom, zatim podrška obitelji, osobito supruge ili djevojke bit će od velike važnosti kako će oboljeli prihvatiti novonastalu situaciju. Međutim ukoliko i dođe do pada ili privremenog gubitka spolne moći tijekom odmicanja mjeseci nakon završetka liječenja i suočavanja oboljelog sa izlječenjem raka testisa, vraća se i pozitivno razmišljanje i gubi se nesigurnost i strah od lošeg ishoda bolesti, a samim tim vraća se i spolna moć kod onih gdje je privremeno bila umanjena.

Pitanje:

Mogu li imati potomstvo nakon operacije , odnosno liječenja raka testisa?

SpermijiOdgovor: S obzirom da prije operacije nemamo definitivnu patohistološku dijagnozu tumora testisa niti stadij bolesti, ne znamo hoće li terapija biti samo operativna ili adjuvantna kemoterapija i/ili radioterapija. Stoga se  najčešće  prije operativnog zahvata oboljelima savjetuje da pohrane uzorak sperme u banku sperme, kako bi u slučaju da će morati primati kemoterapiju ili radioterapiju (terapiju zračenjem) imaju pohranjeni uzorak sperme za potomstvo. Ukoliko se odstrani jedan testis, bez primjene kemoterapije i/ili zračenja najčešće takvi muškarci imaju dovoljan ili nešto smanjeni broj spermija koji je najčešće dovoljan za uspješnu oplodnju.

 

Za sve dodatne upite i informacije, izvolite nazvati na tel. 01 48 40 813 (8-19 h), subotom (8-12 h) ili izvolite poslati upit  klikom na e-mail; ultrazvuk.tarle@gmail.com


Bol u donjem dijelu trbuha - svi mogući muški razlozi

Bol u donjem dijelu trbuha - svi mogući muški razlozi

Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pomogne pravodobno.

Mokraćni trakt muškarciUz moguće uzroke bolova u donjem dijelu trbuha koji su zajednički muškarcima i ženama (kralješnica, upala slijepog crijeva, zapletaj crijeva, divertikul ili tumor tankog i debelog crijeva, akutne i kronične upalne bolesti crijeva, aneurizma aorte - patološko proširenje lumena žile ili stanjenje stjenke, tumor bubrega, cista na bubrezima, kamenci u bubrezima ili mokraćovodima), u ovom ćemo broju nešto više reći o bolovima u donjem dijelu trbuha koji su relativno česti samo kod muškaraca. U dijagnostičkom smislu, postoji razlika kod mlađih muškaraca i onih starijih od 50 godina.

MOKRAĆNI SUSTAV / DEBELO CRIJEVO
Upala sliejpog crijevaBolovi koje muškarci opisuju na desnoj strani donjeg dijela trbuha kod liječnika stvaraju nedoumicu izazivaju li ih neke od gore navedenih bolesti - bolesti mokraćovoda (upala, pijesak, kamenac), reflektirajuća bol iz desnog bubrega, upala slijepog crijeva, tj. crvuljka. Uz to, u desnoj strani donjeg dijela trbuha, ali i u cijelom donjem dijelu trbuha, katkad su ultrazvučno vidljive tumorske promjene u debelom crijevu. One se mogu vidjeti uz pomoć kolor doplera ako su veće i kada već znatnije zatvaraju unutrašnjost crijevne vijuge.

PROSTATA
Ultrazvuk prostate-rak proistateMuškarci dolaze liječniku i zbog bolova iznad stidne kosti, u srednjem donjem dijelu trbuha. Katkad se šire u područje završnoga debelog crijeva, a javlja se i osjećaj hladnoće u nogama, osobito stopalima. Nakon ultrazvučnog pregleda donjeg dijela trbuha i palpacije prostate prstom preko završnoga debelog crijeva može se zaključiti je li posrijedi upala prostate.

Kod upale prostate ultrazvučno se najčešće prikazuje uredna veličina ili neznatno uvećana prostata. U slučaju kronične upale najčešće se u oba postranična režnja prostate uočavaju bjelkaste zone ili ovapnjenja (prostatoliti). Nakon ultrazvučnog pregleda potrebno je napraviti mikrobiološke pretrage mokraće, ejakulata (sperme) i obrisak mokraćne cijevi na određene bakterije (enterokok, mikoplazmu, ureaplazmu i klamidiju - najčešće uzročnike upale prostate). Kronične upale prostate dugotrajno se i teško liječe, uz obvezno istodobno liječenje spolnog partnera. Upalne promjene prostate najčešće su u mlađih muškaraca.

Osim upale prostate, bol iznad stidne kosti uz učestalo mokrenje stanjenog mlaza, osobito noćno koje je katkad praćeno i bolovima, izaziva povećanje prostate, obično kod muškaraca starijih od 50 godina. U toj dobi muškarci često spominju učestali nagon na mokrenje, ali kad počnu mokriti, moraju pričekati dok mokraća krene iz mjehura. Navode i isprekidano mokrenje, buđenje noću pa se zbog toga najčešće ujutro bude neispavani, umorni i iscrpljeni. Neki od njih, na žalost, trpe tegobe nekoliko godina dok se stanje dodatno ne pogorša drugim simptomima kao što je pojava krvi u mokraći.

ProstataPovećanje prostate može biti dobroćudno i zloćudno. Nakon pregleda utvrđuje se mogući uzrok i ako je povećana, iz krvi se određuje PSA (prostatični specifični antigen), bjelančevina čija vrijednost veća od četiri može upućivati na upalne promjene ili početne zloćudne promjene u prostati. U svakom slučaju, muškarci oko 50. godine, ako to nisu učinili prije, trebaju otići na pregled barem urogenitalnog sustava, rezultati kojeg će uputiti i liječnika i bolesnika na moguću potrebu daljnje dijagnostike i liječenja prostate.

Nakon što liječnik utvrdi povećanu prostatu, najčešće se učini i tzv. test rezidualnog ili ostatnog urina u mjehuru. Poslije ultrazvučnog pregleda bolesnik se upućuje na mokrenje, a savjetuje mu se da se pokuša potpuno izmokriti, nakon čega se određuje koliko je mokraće ostalo u mjehuru i tako procjenjuje koliko uvećana prostata ometa mokrenje. Zbog zaostajanja mokraće u mokraćom mjehuru dolazi do taloženja sitnih organskih ili anorganskih čestica, pa ultrazvučni nalaz često pokazuje jedan ili brojne kamence u mokraćnom mjehuru koji izazivaju bolove iznad stidne kosti, dakle u srednjem donjem dijelu trbuha.

Katkad i muškarci mlađi od 50 godina imaju učestalo mokrenje, tanji mlaz pri mokrenju i bude se noću zbog toga. Kod njih se također ultrazvučnim pregledom može utvrditi uvećanje prostate, najčešće uzrokovano upalom. Iz anamneze doznajemo da ti muškarci obično rade na hladnim mjestima, u otvorenim ili negrijanim prostorijama (gradilišta u zimskim uvjetima, industrijski pogoni hlađeni zbog živežnih namirnica i sl.). Kod njih svakako treba obaviti detaljnu mikrobiološku obradu i ako se prvim testovima ne dokažu određeni mikroorganizmi, moraju se napraviti visoko specifični testovi na npr. HPV (humani papiloma virus) ili klamidije.

TESTISI SAMOPREGLEDTESTISI
Kod mlađih muškaraca mogu se javiti jednostrani ili obostrani bolovi u testisima. Prema tipu bolova mogu biti kratkotrajni, učestali, pikajući i sijevajući, često refleksni kao posljedica pijeska ili kamenca (najčešće u mokraćovodu), potom kao posljedica upale crvuljka ili preponske kile (hernije).

Znatno je opasnija bol u jednom testisu koja je tupa, gotovo svakodnevna i stalna, a najčešće je povezana s povećanjem testisa. U tom se slučaju ultrazvučnim pregledom jednostavno može utvrditi je li riječ o hidrokeli, varikokeli testisa ili tumoru testisa, koji je u dobi od 15. do 35. godine najčešće zloćudan i treba ga što ranije dijagnosticirati. Hidrokela i varikokela nisu životno opasne bolesti testisa, ali ih u mlađim dobnim skupinama valja što ranije dijagnosticirati i katkad operativno sanirati jer mogu ometati plodnost muškaraca. Posebno treba napomenuti jaku bol u području testisa koja je iznenadna, javlja se nakon nekoga fizičkog napora ili sporta, najčešće jednostrano. U tom slučaju može biti riječ o torziji testisa (zavrnuće testisa oko vlastite osi). Problem se može riješiti kod urologa manuelnim (ručnim) odvrnućem testisa ako bolesnik odmah dođe. Javi li se nakon nekoliko sati, treba obaviti operativni zahvat.

PREPONSKA KILA (HERNIJA)
Predstavlja još jedan problem, čest u muškaraca bez obzira na dob. Može postojati obostrano, jednostrano ili se razviti nakon operativnog zahvata u donjem dijelu trbuha. Jednostavno se dijagnosticira palpacijom kod napinjanja u stojećem stavu bolesnika. Liječi se operativnim putem.

Bubrežni kamenciKRV U MOKRAĆI
Osim bolova, krv u mokraći simptom je koji se javlja i kod muškaraca i u svakom slučaju zahtijeva obradu. Uzroci mogu biti različiti - upalne bolesti mokraćnog sustava, kamenci u mokraćnom sustavu, komplikacije karcinoma prostate, polipi mokraćnog mjehura (tumori koju mogu biti dobroćudni i zloćudni).

Još jednom želim skrenuti pozornost muškarcima da se, primijete li bilo koju od navedenih tegoba, što prije jave liječniku kako bi se proveo dijagnostički postupak i počelo liječenje. Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pravodobno pomogne


Kontaktirajte nas

Popunite sva polja da biste poslali e-mail!

Možete nas kontaktirati zbog savjeta, informacija ili dogovora za preglede na telefonski broj ili e-mailom zbog pitanja na koje ćemo Vam što hitnije odgovoriti.

Putem e-maila nije moguće predbilježiti se na pregled jer tada može doći do zabune u terminima već molim predbilježbe za termine pregleda treba učiniti telefonom ili ukoliko želite osobno u ordinaciji.

Sat za zdravlje - Emisija o zdravlju na Z1 televiziji Dnevnik Nova TV - Novosti u liječenju štitnjače Dr. Tarle na popisu od 130 hrvatskih liječnika koje preporučuje SAD (State Department)

Alergijsko testiranje (određivanje specifičnih IgE iz krvi)

U ordinaciji možete obaviti alergijsko testiranje  razIne IgE na specifične alergene.Za njihovo određivanje uzima se uzorak krvi, a zatim se iz seruma određuje razina antitijela Tako se može utvrditi postoji li i u kojem intenzitetu alergijska reakcija na alergene koje udišete ili koje unosite hranom u tijelo.Ovdje možete pročitati o alergijama, što su to IgE antitijela, kako dolazi do alergijskih reakcija u tijelu i koje simptome alergija najčešće izaziva.

više...

Sistematski pregledi za muškarce i žene

Obim i vrsta pretraga koje se rade u sistematskom pregledu ovise o spolu, dobi, dosadašnjim bolestima, tegobama pacijenta, obiteljskoj anamnezi i eventulanim izloženostima nekim mogućim štetnim utjecajima na poslu ili svakodnevnom životu koji mogu utjecati na Vaše zdravlje. U mojoj ordinaciji možete učiniti detaljan i kvalitetan sistematski pregled za žene i muškarce  koji uključuje:

  1. Opći pregled, razgovor-anamneza i klinički pregled
  2. Laboratorijske pretrage krvi i mokraće
  3. Ultrazvučni pregled trbušne šupljine (abdomena) kolor doplerom s elastografijom
  4. Kolor dopler ultrazvuk vrata s elastografijom (štitnjača, limfni čvorovi, žlijezde slinovnice, krvne žile vrata)
  5. Kolor dopler ultrazvuk dojki s elastografijom
  6. Ekg-elektrokardiografsko snimanje rada srca
  7. Papa test i DOPUNSKE PRETRAGE, UKOLIKO SU POTREBNE

više...

Kolor dopler ultrazvuk abdomena (trbušne šupljine)

U ordinaciji se može obaviti kompletan ultrazvučni pregled abdomena (trbušne šupljine) s elastografijom, najnovijim kolor dopler uređajem Toshiba Aplio XG, koji omogućava izvanredan prikaz najsitnijih struktura promijenjenog tkiva u organima trbušne šupljine.

više...

Kolor dopler ultrazvuk vrata (štitnjače, limfnih čvorova, žlijezda slinovnica, krvnih žila)

U ordinaciji možete obaviti detaljan pregled vrata kolor dopler ultrazvukom s elastografijom. Kolor dopler uređaj koji koristim u ordinaciji osim kolor doplera posjeduje i program za elastografiju, kojim se bojanjem cijele ultrazvučne slike, zbog različite brzine prodora ultrazvučnih valova kroz različita tkiva, lakše mogu razaznati i najsitnije promjene.

više...

Kolor dopler ultrazvuk dojki s elastografijom

U ordinaciji možete obaviti kolor dopler ultrazvuk dojki s elastografijom. Programom elastografije moguće je cijelu ultrazvučnu sliku obojati u nekoliko različitih varijanti kako bi se bolje prikazale sve strukture i eventualne promjene u dojkama.

više...

Aktualne teme