Početna stranicaPretraga za: krv u spermi

Rak (karcinom) testisa

Rak (karcinom) testisa

Rak testisa nastaje u spolnim žlijezdama muškaraca sjemenicima (testisima) koje se nalaze u mošnjama (skrotumu). Sjemenici (testisi) su muške spolne žlijezde u kojima se stvara testosteron (spolni hormon) koji potiče stvaranje i sazrijevanje spermija u testisima koji su neophodni za oplodnju. Rak testisa najčešće se manifestira oteklinom, čvorom, kvržicom u jednom od testisa, koja je najčešće bezbolna (rjeđe bolna), gubitkom seksualne aktivnosti, pojavom krvi u ejakulatu ili simptomima uzrokovanim metastazama raka testisa (bolovima u donjem dijelu leđa ili donjem abdomenu zbog metastaza u limfnim čvorovima uz aortu).

Tumor testisaMeđutim ukoliko je čvor u testisu, odnosno tumor manji, ili ukoliko se nalazi u središnjem, unutrašnjem dijelu testisa, ne mora biti opipljiv i ne mora izazivati kao takav nikakve simptome, ali ukoliko postoji on je svakako vidljiv ultrazvučnim pregledom. Dakle ponekad oboljeli nemaju nikakve simptome od navedenih i nemaju opipljivu tvorbu, ali ipak imaju tumor testisa.

Na sreću rak testisa je rijedak zloćudni tumor, ali njegova zloćudnost je u tome što zahvaća dječake, mladiće ili mlađe muškarce u dobi najčešće od 15 - 40 -te godine života. U Velikoj Britaniji svake godine se pojavi 1 400 novooboljelih. Karcinom testisa zastupljen je u 1% svih zloćudnih bolesti muškaraca. Za nas liječnike i naše bolesnike je svakako značajno rano otkriti bolest, jer se radi o oboljelim mladim osobama u fertilnoj dobi, gdje se svi tumorski procesi odvijaju brzo, a koji mogu biti, ako se bolest ne otkrije na vrijeme, životno ugroženi.

Često se događa da bolest nije na vrijeme dijagnosticirana jer nema sistematski određenih pregleda aktivnog traženja raka testisa u populaciji koju bolest zahvaća.

Uredan testis, vaskularizacija, power doplerKlikni za povećanje


Najtočniji i najjednostavni je ultrazvučni pregled muškaraca navedene dobi, zatim pregled mladića i mlađih muškaraca u dobi kada se bolest najčešće javlja, a koji se nalaze u rizičnoj grupi za pojavu raka testisa (npr. kriptorhizam, Klinfelterov sindrom) ili dječaci, mladići ili mlađi muškarci koji imaju bilo koji simptom koji može upućivati na rak testisa kako bi se bolest što ranije otkrila.

Ipak gotovo bez obzira na zloćudnost i raširenost bolesti u trenutku dijagnosticiranja uz prikladnu primjenu operativnog odstranjenja testisa (orhidektomije), kemoterapije i radioterapije danas se postiže izlječenje od 80-100%, prosječno izlječivost bolesti je oko 95% . Postoje podaci o 85% izlječenju kod odmaklog stadija raka testisa određenih histoloških tipova karcinoma testisa, kod postojanja čak udaljenijih metstaza. Seminomi imaju najbolju prognozu Oko 95 % svih zloćudnih tumora testisa potječe iz zametnih stanica.

Rak testisa dijelimo u dvije osnovne grupe: seminomi i neseminomatozni karcinomi zametnih stanica testisa (NSGCT). Seminomi su odgovorni za gotovo polovicu od ukupno oboljelih (40 %). Ostali broj oboljelih ima neki od patohistoloških vrsta neseminomatoznih karcinoma testisa, među kojima je najzastupljeniji teratom.

Postoji dakle nekoliko pato-histološka tipova tumora testisa ali, najčešći su seminomi, a od neseminomatoznih - teratomi. Tipični simptomi zbog kojih se muškarci javljaju liječniku su oteklina ili čvor u testisu koji može biti bezbolan ili umjereno bolan, zatim osjećaj nelagode ili „zatezanja“ u testisu bez opipljivog čvora, promjena boje kože na skrotumu iznad testisa, bolna ejakulacija, krv u ejakulatu.

Dijagnosticira se najlakše ultrazvukom s kolor doplerom (gotovo 100 % sigurnost u dijagnostici) i određivanjem vrijednosti HCG, alfa feto proteina -  AFP i laktat dehidrogenaze - LDH u krvi.

Svako povećanje testisa, oteklina ili bol u testisu zahtijeva detaljan pregled u smislu isključenja mogućeg karcinoma testisa.  Povećanje sjemenika ( testisa)  ili nabreklina u skrotumu ( mošnjama) može biti posljedica raka testisa.

Uzrok raka testisa nije poznat. Postoje neki pokazatelji koji upućuju na učestaliju pojavu raka testisa kod muškaraca kojima se u dječjoj dobi do 3 godine nisu spustili testisi u mošnje ( kriptorhizam)  i kod Klinfelterova sindroma tj. radi se o urođenom kromosomskoj abnormalnosti.

Primijećeno je da takvi dječaci u dobi od puberteta do 40-te godine života imaju veću vjerojatnost razvoja raka testisa kao i oni koji su tijekom života zadobili udarac u testis.

Uzrok

Nije u potpunosti poznat uzrok ovog oboljenja.Postoje ipak mogući uzroci bolesti:
a) Kriptorhizam ; ( nespušteni testis u mošnji).Uzrok kriptorhizma objašnjava se neskladom ravnoteže između androgena i estrogena ( muških i ženskih spolnih hormona). Ukoliko je AFP majke u krvi povišen to može dovesti do neusklađenog odnosa tih hormona i rađanje muške djece s kriptorhizmom
b) Klinfelterov sindrom-urođeni poremećaj kromosoma ( kromosomska aberacija)Struktura DNK
c) Muškarci izloženi štetnom djelovanju nafte, plina, kože i alkoholnih pićad) Udarac u testis
e) Rak testisa u obitelji
Rak testisa počne se razvijati iz jedne promijenjene stanice testisa i daljnjom diobom stanica testisa razvijaju se zloćudne stanice testisa.
Pojavnost ( incidencija) raka testisa je češća 4x u muškaraca bijele rase u odnosu na muškarce crne rase. Posljednjih godina   pojava bolesti ( incidencija )  raste u Europi i SAD.U Europi rak testisa je učestaliji u Sjevernoj Europi. Na taj način objašnjava se geografsko okruženje mogućim utjecajem na pojavu bolesti.

Simptomi

TestisKod raka testisa u mošnjama se stvara čvrsta nabreklina koja može biti veličine 5-10 mm ili znatno veća, a kada tumor počne intenzivno rasti, za posljedicu ima stvaranje mase (tvorbe) koja se povećava i može ali rijetko uzrokuje bol.

Bol se obično javlja kada tumorska tvorba u testisu naraste . Međutim rak testisa može se razvijati u unutrašnjosti testisa bez ikakvih simptoma. Oteklina ili čvorić u testisu koji je bezbolan izrazito izaziva sumnju kako se radi o raku testisa. Dok tumor iz unutrašnjosti strukture testisa ne naraste dovoljno i tek kad počne rasti prema vanjskoj ovojnici testisa može se napipati oteklina tj. čvor koji može biti bezbolan.

Čvrsta nabreklina u sjemeniku (testisu) smatra se ozbiljnom i liječniku se treba javiti što prije, osobito u takvim situacijama. Mladići iznad 15 godina života i muškarci u mlađoj dobi, ukoliko primijete bilo kakvu bol, „ čudan osjećaj u testisu „ , osjećaj „zatezanja“ u testisu, oteklinu, bol kod ejakulacije, krv u spermi, zatim ukoliko napipaju čvorić ili primijete promjenu boje ili strukture kože mošnji trebaju što prije posjetiti liječnika.

Testis s tumorom može biti uvećan i 3 x u odnosu na uredan testis, koji se nakon izvjesnog vremena počinje smanjivati zbog slabijeg dotoka krvi.

Nažalost ponekad se mlađi muškarci javljaju s čitavim nizom različitih bolova kao što su bolovi u donjem dijelu abdomena, bolovi u leđima ili pojedinim ekstremitetima ili brojni drugi simptomi koji mogu biti nažalost simptomi uznapredovalog raka testisa koji je već prije otkrivanja primarnog tumora testisa negdje metastazirao i učinio lokalne ili udaljene metastaze. Naravno ovdje valja napomenuti kako navedeni simptomi ukoliko ih muškarac osjeća mogu biti posljedica i brojnih drugih bezazlenijih bolesti i stanja kao što su običan „lumbago“ ili osteoartritisi (bolovi zbog kralježnice ili kroničnih upalnih promjena u zglobovima).

Dijagnoza

Točna dijagnoza raka testisa postavlja se na dva načina:
   
Tumor testisa1) Ultrazvučnim pregledom testisa s kolor doplerom uz pomoć sonde viših frekvencija ( 8-15 Mhz). Ovo je bezbolna i jednostavna metoda za pacijenta, bez rendgenskog zračenja, kojom liječnik može jednostavno razlučiti je li oteklina na testisu ili uzrok tegoba pacijenta u testisu uzrokovan, cistom , hidrokelom, varikokelom, epididimitisom, orhitisom, torzijom testisa ( ona jako boli, nastaje naglo nakon fizičkog napora) ili rakom testisa.

Uzorci krvi2) Krvnim testovima Postoje pretrage krvi koje zovemo „ tumorskim biljezima“ za rak testisa. To su HCG, alfa feto protein ( AFP) i laktat dehidrogenaza ( LDH).

Navedene vrijednosti iz krvi međutim u početnoj fazi raka testisa mogu biti negativni (urednih vrijednosti), a rak testisa može biti vidljiv na ultrazvučnom pregledu.To je dobar prognostički znak bolesti. Također je moguće da tumorski biljezi budu povišeni, ili samo pojedini, a da muškarac nema rak testisa.

Upravo zato nije dovoljno za dijagnozu raka testisa učiniti samo navedene pretrage krvi, već najbolje kolor dopler ultrazvuk skrotuma (testisa, epidimisa, krvnih žila testisa), a zatim po procjeni liječnika i navedene „tumorske biljege“ i eventualnu daljnju dijagnostičku obradu.

Danas su dakle razvijene radioimunološke pretrage za otkrivanje polipeptida (proteinskih lanaca)  koje izlučuju pojedini tumori u krv. AFP se normalno stvara u stanicama ploda (jetra, žumanjčana vreća i crijeva), dok se HCG stvara iz posteljice (stanice sinciciotrofoblasta). Porast razine jednog ili oba navedena tumorska biljega povezana su ili ih povećano izlučuju tumori testisa, neseminomskog porijekla. Tako npr. bolesnici s patohistološkim tipom koriokarcinoma testisa (vidjeti niže histološki tip karcinoma testisa) izlučuju u krvi povišene razine HCG, a 90 % bolesnika s embrionalnim karcinomom testisa imaju povišenu razinu AFP i /ili HCG. Seminom samo u 10% oboljelih ima povišenu razinu HCG u krvi. LDH je tumorski biljeg karcinoma testisa, Ewingova sarkoma kosti, non Hodkin limfoma, nekih leukemija, ali može biti povišen i kod nekih nezloćudnih bolesti kao što su zatajenje srca, hipotireoza, amenija, kod plućnih i jetrenih bolesti.

Ovdje valja napomenuti kako može postojati tumor testisa uz uredne vrijednosti tumorskih biljega HCG i AFP. Također treba napomenuti kako tumorski biljezi se ne smiju koristiti u dijagnozi maligne bolesti jer kod konkretno sumnje na tumor testisa treba obaviti najprije klinički pregled, a zatim ultrazvučni pregled koji će sa 100% sigurnošću utvrditi ima li tumora testisa ili ne.

Palpacija testisaPalpacija testisa je prije bilo kakvog pregleda testisa naravno nužna, ali nije tako točna kao prethodno navedene metode pregleda, jer palpacijom ukoliko ne opipamo nikakav čvor ili promjenu strukture testisa nismo u potpunosti sigurni da nema tumora testisa.

Ukoliko se dijagnostikom utvrdi prisutnost raka testisa, pristupa se daljnoj dijagnostici eventualno prisutnih obližnjih ili udaljenih metastaza (CT ili MR abdomena, RTG pluća, scintigrafija kosti ili neki drugi dijagnostički postupci i pretrage prema indikaciji). Na taj se način uz patohistološki nalaz tumora koji donosi patolog na temelju izvađenog testisa s tumorom, određuje stadij raka testisa I-IV.

Stadiji raka testisa:
I   stadij Zloćudni tumor (novotvorina) ograničen je samo na oboljeli testis
II   stadij Postoji udaljeni rasap u retroperitonealne limfne čvorove (čvorovi u stražnjem dijelu trbušne šupljine) ispod ošita
III stadij Rasap (širenje) zloćudnih tumorskih stanica testisa u limfne čvorove iznad ošita
IV stadij Hematogeni rasap (metastaziranje) u udaljene organe i limfne čvorove izvan trbušne šupljine tj. Izvan ošita (pluća, mozak, kosti)

MetastazaRak testisa može se proširiti u obližnje limfne čvorove ili u poodmaklom stadiju bolesti može stvoriti udaljene metastaze.Zloćudni tumor testisa je jedan od rijetkih karcinoma koji se može uspješno liječiti čak i u bolesnika koji imaju lokalne ili udaljene metastaze.

Nakon kompletne dijagnostičke obrade ( MR, CT abdomena,PET scan, MR mozga, RTG pluća, scintigrafije kostiju ili nekim drugim dijagnostičkim pretragama), liječnici bolesniku predlažu operativno odstranjenje zahvaćenog testisa (inguinalnu orhidektomiju), a prema stadiju raširenosti bolesti i odstranjenje okolnih limfnih čvorova (u preponi, zdjelici). Prema stadiju bolesti i indikaciji bolesniku se individualno nakon orhidektomije predlaže kemoterapija i/ili radioterapija. O tome odlučuje liječnički konzilij sastavljen od urologa, internista, onkologa i specijalista nuklearne medicine.

Za liječnike je važan podatak o vrijednostima krvnih pretraga (vrijednosti tumorskih biljega) prije operativnog zahvata tj. u trenutku dijagnosticiranja raka testisa . Ukoliko su testovi uredni-negativni, a u testisu postoji vidljiva tumorska tvorba, to najvjerojatnije znači kako je rak testisa lokaliziran samo na oboljeli testis ili se radi o seminomu testisa koji obično pogotovo u početnom stadiju bolesti ne povisuje vrijednosti AFP i HCG.

Međutim ukoliko su vrijednosti povišene to najvjerojatnije znači kako postoje metastaze (presadnice) zloćudnih stanica negdje drugdje u tijelu oboljelog ili se radi o neseminomskim tumorima testisa. Navedenim krvnim pretragama prati se bolesnika nekoliko godina nakon operativnog zahvata raka testisa (obično oko 5 godina, svakih 6 mjeseci, jedanput godišnje do 10 godina) i na taj način uz ostale pretrage utvrđuje se postoje li znakovi ponovne pojave bolesti bilo gdje u tijelu. Nakon operativnog zahvata ponovno se određuju vrijednosti krvnih pretraga i na taj način utvrđuje je li operativnim zahvatom odstranjeno tumorsko tkivo koje sintetizira i povisuje vrijednosti navedenih markera.

Patohistološki tipovi tumora testisaStanice tumora Danas se najviše prihvaća klasifikacija tumora testisa na seminomske i neseminomske tumore testisa. Postoji naime nekoliko podjela tumora testisa ovisno o tipu ili vrsti stanica od kojih je tumor testisa građen.

Kao što je već u uvodu napisano rak testisa možemo podijeliti u dvije velike skupine

SEMINOMSKI I NESEMINOMSKI

, međutim postoji i podjela na karcinome s jednom histološkom slikom koji čine 40% svih karcinoma testisa i karcinome testisa s miješanim uzorkom građe tj. rak testisa kojeg sačinjavaju dvije ili više vrsta zloćudnih stanica koji čine 60% svih karcinoma testisa. To je klasifikacija Svjetske Zdravstvene Organizacije WHO koja je opće prihvaćena u SAD-u. Ova klasifikacija tumora testisa temelji se na mišljenju kako sve stanice sjemenika (testisa) nastaju iz jedne svemoćne matične stanice. Ta matična stanica može se dalje razvijati u seminom, čime nalikuje na razvoj spolnih žlijezda ili se ta matična stanica može razviti u svemoćne stanice novotvorevina ili u embrionalne karcinome testisa.

Tumori testisa mogu biti seminomi i nesminomski tumori testisa

Seminomski tumori testisa (40 % svih karcinoma )

Ultrazvuk1) SEMINOM On je česti tumor porijekla zametnih stanica koji čini 30 % tumora testisa. Ovi tumori

rastu brzo, tvoreći u testisu velike sivkasto bijele tumorske, mesnate mase, ali dugo budu ograničeni u testisu i kasnije daju rasap tumorskih stanica (kasno metastaziraju)

s obzirom na vrijeme nastanka u testisu. Ovi tumori povisuju tumorski biljeg HCG ali svega u 10% oboljelih. Poznato je kako i seminomi koji imaju bolju prognozu od neseminomskih tumora mogu u 15-20% oboljelih ipak imati mikrometastaze u trenutku prvog (ranog) stadija bolesti. Te mikrometastaze najčešće se nalaze u regionalnim (okolnim limfnim čvorovima u preponi) koje ne možemo vidjeti. Međutim s obzirom da je to poznato kao i podatak da seminomi jako dobro reagiraju na radioterapiju (zračenje)  takvi čvorovi se na taj način uništavaju, a time i eventualne mikrometastaze.

Neseminomski tumori testisa (miješani tipovi stanica, 60 % svih karcinoma testisa)

1) CARCINOMA EMBRIONALE
Ova vrsta karcinoma testisa je manja veličinom od seminoma, a zloćudne stanice su jako promijenjene i uopće ne nalikuju normalnim stanicama testisa ( slabo diferencirane stanice). Oni se ubrajaju u mješovite tumore testisa jer u svojoj strukturi mogu imaju stanice žumanjčane vreće koje luče tumorski boljeg AFP ili sincicijske stanice koje luče drugi tumorski biljeg HCG ili sadrže obje vrste stanica i zato u krvi možemo imati i povećanje oba tumorska billjega ( AFP-alfafetoproteina i BHCG ).

2) YOLK SAC TUMOR (tumor žumanjčane vreće)
Ovaj zloćudni tumor testisa poznat je još pod nazivom infantilni embrijski karcinom, orhiblastom ili enodermalni sinus-tumor. Ovaj tumor se najčešće pojavljuje u testisima dječaka do treće godine života. Ovaj tumor luči tumorski biljeg-AFP. Ova vrsta karcinoma testisa je rijetka i iznosi svega 1% svih zloćudnih tumora testisa

Ultrazvuk3) KORIOKARCINOMA (Choriocarcinoma)

Ovaj tumor ima izrazite zloćudne karakteristike i ubraja se u skupinu izrazito zloćudnih tumora

. Javlja se u svega 1% svih karcinoma testisa.  Ovaj tumor je najčešće veličinom izrazito mali iako ponekad može uzrokovati porast testisa, ali vrlo rano metstazira (rasap po tijelu zloćudnih stanica hematogeno-krvlju ).Sastoji se od više vrsta po izgledu i porijeklu zloćudnih stanica. Ovi tumori građeni su od dvije vrste posteljičinog tkiva citotrofoblasta i sinciciotrofoblasta. Izlučuje HCG.

Ultrazvuk4) TERATOMA. Ovaj tumor testisa karakterističan je po prisutnosti stanica koje se razvijaju iz sva tri zametna listića embrionalnog razvoja (ektoderm, mezoderm, endoderm). Gledano mikroskopski u ovom tumoru mogu se razaznati stanice različitih tkiva koje nalikuju normalnim stanicama (dobro diferencirane stanice) kao što su živčano tkivo, mišićno tkivo, hrskavica, masno tkivo, bronhalni epitel, stanice kože s dlakama itd. Ove stanice uredno izgledaju, ali su tkiva koja čine u tumoru nekontrolirano razbacane u tumorskoj tvorbi bez redoslijeda. Ovakva vrsta stanica u tumoru koje su slične normalnim stanicama, ali su nenormalno, neuobičajeno stanice u tumoru razbacane odnosno raspoređene, čine teratom koji se zove ZRELI TERATOM, a on se smatra dobroćudnim tumorom.

Postoji i NEZRELI TERATOM .To je vrsta zloćudnog teratoma koji se sastavljen također iz stanica različitih tkiva npr. živčanog, mišićnog, crijeva, kože itd., ali stanice su manje ili značajnije promijenjene tako da vrlo malo ili uopće ne nalikuju na normalne stanice tkiva iz kojeg su nastale (zloćudne stanice).Što stanice manje nalikuju normalnim stanica to kažemo kako su to slabije diferencirani tumori, odnosno prognoza bolesti je lošija. Ovi tumori javljaju se najčešće u odraslih osoba. Budući da su zreli teratomi rijetkost u odraslih muškaraca, svaki naizgled dobroćudni zreli teratom smatra se zloćudnim u odraslog muškarca, starijeg opd 40 godina. Teratom u odraslih kao i embrionalni karcinom može se javiti u zajedničkoj patohistološkoj slici zajedno s ostalim histološkim tipovima tumora.

Najčešća kombinacija ovdje opisanih mješovitih tumora je kombinacija teratoma i embrijskog karcinoma ( teratokarcinoma ). Prognoza miješanog tumora testisa određena je obilježjima najmalignijeg sastojka mješovitog tumora.

  LIJEČENJE RAKA TESTISA:

Operativno liječenje ( ORCHIDECTOMIA)

Operacijska salaLiječenje se kod karcinoma testisa provodi operativnim odstranjenjem zahvaćenog testisa tumorom, zatim kemoterapijom i radioterapijom. Načini liječenja ovise o stupnju karcinoma ( I-IV) i o patohistološkoj slici odnosno ovisi o vrsti zloćudnog tumora testisa. Osim operativnog odstranjenja oboljelog testisa operativno se odstranjuju i regionalni (lokalni, okolni) limfni čvorovi.

Ponekad je operacija testisa dovoljna kao jedini način liječenja, kod nekih patohistoloških tipova karcinoma testisa i kod početnog stadija testisa. Također je kod vrlo rano otkrivenih seminoma ponekad dovoljno liječenje provesti samo radioterapijom (zračenjem) . Kod neseminomskih tumora testisa kod operativnog odstranjenja testisa (inguinalne orhidektomije) obično se učini i odstranjenje i retroperitonelanih limfnih čvorova (limfnih čvorova u stražnjem dijelu trbušne šupljine smještenih uz aortu i duboku šuplju venu).

Na taj se način želi spriječiti daljnje širenje eventualnih mikrometastaza u navedenim limfnim čvorovima. Nakon operacije tumor testisa i odstranjeni limfni čvorovi upućuju se na patologiju, gdje tada patolog nakon učinjenih patohistoloških preparata, donosi konačnu dijagnozu i stadij bolesti. Ukoliko se pronađu limfni čvorovi s mikrometastazama tumora testisa tada se primjenjuje dodatno nakon operacije i adjuvantna kemo ili radioterapija.

Kemoterapija i radioterapija

I.V.InfuzijaJedan ili oba navedena načina liječenja (kemoterapija i radioterapija) primjenjuju se nakon operativnog zahvata ukoliko se rak testisa proširio na regionalne limfne čvorove ili kada već postoje udaljenije presadnice stanica (metastaze).

Kemoterapijom koriste se antitumorski lijekovi koji imaju antikancerogeno djelovanje, ubijajući stanice tumora ili sprečavajući ih u njihovom daljnjem dijeljenju i rastu. Radioterapija je postupak u kojem se upotrebljavaju radijacijske zrake vrlo velike energije koje su usmjerene na karcinomsko tkivo. Na taj način također se uništavaju zloćudne stanice ili ih se onemogućava u dijeljenju i rastu. Ukoliko se kemoterapija i/ ili radioterapija koriste nakon ili u kombinaciji s operativnim zahvatom tada se takva terapija zove adjuvantna kemoterapija ili adjuvantna radioterapija.

Praćenje oboljelog od karcinoma testisa nakon završenog liječenja

Nakon završetka liječenja raka testisa, takvog bolesnika se u početku naručuje na kontrolu svaka 3 mjeseca, a zatim se njegovo zdravstveno stanje prati svakih 6 mjeseci do 5 godina od završetka liječenja. Nakon 5 godina kontrola se obavlja 1x godišnje do 10 godina nakon završetka liječenja.

U praćenju takvog bolesnika potrebno je pratiti vrijednosti tumorskih biljega AFP, HCG i LDH, sedimentaciju i krvnu sliku,  RTG pluća, ultrazvuk abdomena, ultrazvuk zdravog testisa i skrotuma, scintigrafiju kostiju, i eventualno CT ili MR abdomena. Tumorski biljezi koji se određuju obavezno prije operativnog zahvata od velike su važnosti u praćenju bolesnika jer mogu ukoliko rastu u krvi nakon završetka liječenja značiti i ponovnu pojavu zloćudne bolesti (rekurenciju bolesti) i prije kliničkih vidljivih znakova bolesti. 

NAJČEŠĆA PITANJA OBOLJELIH OD RAKA TESTISA KOJA BOLESNICI POSTAVLJAJU LIJEČNIKU

Pitanje:

Hoću li nakon operacije testisa izgubiti spolnu moć, kakav će biti moj seksualni život?

Odgovor; Samom operacijom jednog testisa zbog raka testisa ne gubi se spolna moć muškarca. Takvi muškarci nakon izlječenja bez obzira je li provedena samo operacija ( orhidektomija) ili sva tri tipa liječenja ( kemoterapija ili zračenje) imaju spolnu moć i mogu imati normalan seksualni život kao i prije operacije.

Do pada ili gubitka spolne moći kod oboljelih od raka testisa može doći u početku ili kod saznanja bolesti zbog suočavanja sa činjenicom da oboljeli ima zloćudnu bolest. Dakle način psihičkog i emotivnog prihvaćanja bolesti koje kod svakog čovjeka može biti različito i prolaziti kroz različite faze doživljavanja bolesti može utjecati na libido (spolnu moć).

Međutim uloga liječnika, razgovor i pružanje svesrdne pomoći koja je potrebna oboljelom, zatim podrška obitelji, osobito supruge ili djevojke bit će od velike važnosti kako će oboljeli prihvatiti novonastalu situaciju. Međutim ukoliko i dođe do pada ili privremenog gubitka spolne moći tijekom odmicanja mjeseci nakon završetka liječenja i suočavanja oboljelog sa izlječenjem raka testisa, vraća se i pozitivno razmišljanje i gubi se nesigurnost i strah od lošeg ishoda bolesti, a samim tim vraća se i spolna moć kod onih gdje je privremeno bila umanjena.

Pitanje:

Mogu li imati potomstvo nakon operacije , odnosno liječenja raka testisa?

SpermijiOdgovor: S obzirom da prije operacije nemamo definitivnu patohistološku dijagnozu tumora testisa niti stadij bolesti, ne znamo hoće li terapija biti samo operativna ili adjuvantna kemoterapija i/ili radioterapija. Stoga se  najčešće  prije operativnog zahvata oboljelima savjetuje da pohrane uzorak sperme u banku sperme, kako bi u slučaju da će morati primati kemoterapiju ili radioterapiju (terapiju zračenjem) imaju pohranjeni uzorak sperme za potomstvo. Ukoliko se odstrani jedan testis, bez primjene kemoterapije i/ili zračenja najčešće takvi muškarci imaju dovoljan ili nešto smanjeni broj spermija koji je najčešće dovoljan za uspješnu oplodnju.

 

Za sve dodatne upite i informacije, izvolite nazvati na tel. 01 48 40 813 (8-19 h), subotom (8-12 h) ili izvolite poslati upit  klikom na e-mail; ultrazvuk.tarle@gmail.com


Karcinom (rak) prostate - simptomi, dijagnostika, liječenje

Karcinom (rak) prostate - simptomi, dijagnostika, liječenje

Rak prostate javlja se u 5-7 % muškaraca starijih od 50 godina života. Učestalost pojave ove bolesti raste s dobi muškaraca. Istraženo je kako 80 % muškaraca iznad 80-te godine života ima karcinom (rak) prostate. Epidemiološka istraživanja pojavnosti raka prostate pokazuju najveću učestalost pojave bolesti u crnaca, a najmanju u pripadnika žute rase. U Europi i Americi pripadnici bijele rase imaju srednji rizik za razvoj bolesti izuzev skandinavaca među kojima je učestalost ove bolesti najzastupljenija u Europi. Simptomi bolesti javljaju se kasno, znatno kasnije nego simptomi kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD ili benigna hiperplazija prostate). Najčešći simptomi koji dovode pacijenta liječniku su: učestalo mokrenje, otežano mokrenje, isprekidano mokrenje (stane pa krene), krv u mokraći i spermi, bol i pečenje pri mokrenju, problemi s erekcijom, bolna ejakulacija, česta bol i ukočenost u donjem dijelu leđa, u kasnijoj fazi bolesti mršavljenje, gubitak teka i slabost. Prostata se naziva predstojnom žlijezdom koja obuhvačajući mokraćnu cijev (urethru), ukoliko je promjena u obujmu prostate dovoljno velika, tegobe oboljelog pacijenta očituju se simptomima mokraćnog sustava.

Možete vidjeti emisiju o raku prostate koju sam uredila i vodila s prof.dr.sc.Ognjenom Krausom, urologom.  

Prostata je žlijezda koja se nalazi smještena ispod mokraćnog mjehura obavijajući svojim režnjevima mokraćnu cijev (urethru) koja odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura na završni dio cijevi koji se nalazi na vršku penisa. Nalikuje kestenu i stoga je ima i naziv u narodu kestenjača i predstojnica. Ona se također nalazi ispred završnog debelog crijeva (rektuma), tako da digitorektalnim pregledom preko završnog debelog crijeva moguće ispalpirati (napipati) stražnju površinu prostate. Prostata se sastoji od 30% mišićnog tkiva (glatka muskulatura) i 70% žlijezdanog tkiva. U žlijezdanom tkivu stvara se mliječna tekućina (spermalna plazma), koja se prilikom ejakulacije miješa s tekućinom iz sjemenih mjehurića koji se nalaze uz prostatu i zajedno sa spermijima iz testisa čine sjemenu tekućinu (ejakulat). SpermijiU ejakulatu dakle se nalaze spermiji koji mogu oploditi jajnu stanicu žene, a u tekućini koju stvara prostata i sjemeni mjehurići nalaze se biokemijske tvari koje omogućavaju čuvanje, prehranu i život spermija u rodnici i do 72 sata nakon ejakulacije. Tako je omogućeno spermijima biti što sposobnijima za oplodnju jajne stanice. Glatki mišići u prostati omogućavaju prilikom ejakulacije (istiskivanja spermija iz testisa) i istiskivanje tekućine iz prostate. Karcinom prostate nastaje u žlijezdanom tkivu prostate, sporo raste i tako gotovo 90% svih karcinoma prostate ostaje desetljećima klinički neprimjetno tj. bez simptoma bolesti.

Visoka učesta

lost neprimjetnih karcinoma prostate ili slučajno otkriven rak prostate, jedinstvena je osobitost raka prostate. Može se reći kako statistički svaki drugi muškarac u dobi iznad 70 godina života ima histološki nalaz karcinoma prostate, koji nema kliničkih znakova ili simptoma bolesti. Prema statističkim podacima iako se rak javlja u 5-7 % među muškarcima iznad 50-te godine života, “samo” 3% oboljelih umire od raka prostate. Tako se može reći kako oboljeli nakon 70 -te godine života umiru s rakom prostate, a ne od njega.

Simptomi

digitorektalni pregled Muškarci s rakom prostate najčešće, osobito u početnom stadiju bolesti, nemaju nikakve simptome bolesti, jer se rak prostate vrlo često pojavljuje u rubnim dijelovima prostate lokalizirano i kasno počinje pritiskati na mokraćnu cijev i otežavati mokrenje. Muškarci koji imaju simptome bolesti ili kad bolest raka

PROSTATA I MOKRAĆNA CIJEV

 prostate napreduje evo najčešćih simptoma bolesti:

Nemogućnost uriniranja
• Oklijevanje kod mokrenja (stane pa krene, isprekidano mokrenje)
• Često mokrenje, osobito noću
• Slabiji ili slab mlaz mokrenja
• Stalni osjećaj nedovoljno ispražnjenog mjehura
• Bolno mokrenje i pečenje
• Krv u mokraći
• Krv u spermi
• Problemi s erekcijom i ejakulacijom (bolna ejakulacija)
• Učestali bolovi u donjem dijelu leđa i kukovima

Navedeni simptomi nisu karakteristični za rak prostate, jer oni se mogu javiti i kod češće bolesti prostate kod dobroćudnog povećanja prostate (BHD-benigna hiperplazija prostate), a poneki simptomi mogu se javiti i kod upalnih bolesti prostate. Muškarci koji osjećaju neke od navedenih simptoma ili su stariji od 50 godina, a osobito ukoliko imaju u obitelji oboljele od raka prostate trebaju se javiti liječniku i bez pristutnih simptoma bolesti.

Dijagnoza

Ukoliko se javite zbog jednog od prethodno navedenih razloga liječniku, bit ćete podvrgnuti pregledima prostate. Oni uključuju digitorektalni pregled prostate, ultrazvuk prostate s kolor doplerom kao i određivanje razine PSA (prostata specifičnog antigena) koji se određuje iz krvi.

KOLOR DOPLER ULTRAZVUK RAKA PROSTATEUltrazvuk prostate

Ultrazvučnim pregledom dobiva se slika prostate koju nazivamo sonogram prostate, kojom se jasno uočava veličina, struktura (homogenost, ujednačenost ili nehomogenost neujednačenost) građe prostate, zatim postojanje čvora ili ciste u prostati, postojanje kalcifikata (ovapnjenja ) u prostati ili nekih drugih abnormalnosti strukture i građe prostate.

Prostata pretrageUltrazvučnim pregledom osim izgleda, strukture i veličine prostate, gledaju se i mokraćni mjehur i bubrezi. Naime kod raka prostate osim prisutnog tumora prostata može biti i uvećana i stoga dovodi do ometanja mokrenja, zatim stvaranja “ostatnog urina”, (nepotpunog pražnjenja mokraćnog mjehura).

Kamenac u mjehuruZbog tog razloga kod takvih muškaraca zna se pronaći i kamen ili cijela zbirka kamenaca u mokraćnom mjehuru, zatim oni znaju imati češće mokraćne infekcije, neki od njih imaju i polipe mjehura. Bubrezi se gledaju kako bi se utvrdilo postoje li bilo kakve promjene na njima, a osobiti zastojne promjene tj. dilatirani (prošireni) kanalići u čašicama bubrega. Retenciju ili zadržavanje ostatnog urina u mjehuru ipak češće viđamo kod dobroćudnog povećanja prostate nego kod raka prostate. Kod raka prostate to viđamo kada je bolest počela dobroćudnim povećanjem i uzrokovala zastojne promjene i ostatni urin, a kasnije se u prostati razvio i rak prostate. Ukoliko se prethodnim pregledima utvrdi bilo kakva abnormalnost u nalazu,  pacijenta se upućuje na daljnje pretrage. Ukoliko se utvrdi povišena vrijednost PSA u krvi (iznad 4 ng/L), pacijentu se određuje omjer slobodnog i ukupnog PSA (fPSA/PSA ) iz krvi kojim će se lakše razlikovati razlog povećanja ukupnog PSA (dobroćudni, zloćudni tumor (rak) prostate ili upalne bolesti prostate). Ukoliko odnos f PSA/PSA govori u prilog raka prostate ili ukoliko su vrijednosti PSA iznad 10 ug/L tada se pacijenta upućuje na biopsiju prostate.>

CisroskopijaBiopsija prostate je uzimanje uzoraka (6-12 uzroraka) iz tkiva prostate debljom iglom za biopsiju. Zahvat rade urolozi iglom za biopsiju (ona ima veći promjer od obične igle), kako bi se njome uzeli uzorci tkiva prostate iz različitih mjesta u prostati. Zahvat se radi u lokalnoj anesteziji, preko sluznice završnog debelog crijeva (rektuma), a rjeđe preko trbušne šupljine. Uzorci dobiveni biopsijom šalju se patolozima koji će iz dobivenih uzoraka napraviti mikroskopske preparate.

Prostata Gledanjem tih preparata putem mikroskopa, patolozi analiziraju stanice u dobivenom biopsijom dobivenom materijalu i donose konačnu dijagnozu bolesti. Dobivena patohistološka dijagnoza (PHD) bolesti je relevantna metoda (ona na koju se oslanjaju liječnici) u daljnjem postupku liječenja bolesnika. Ukoliko patohistološki nalaz upućuje na zloćudnu bolest (rak) prostate patolog će također u nalazu napisati o kojem se stupnju raka prostate radi s obzirom na stupanj diferenciranosti zloćudnih stanica raka prostate. Stupanj raka prostate određuje se Gleason skalom od 1-5.  Gleason skalom imenuje se stupanj mikroskopski promijenjenih stanica raka prostate u odnosu na normalno tkivo prostate. Gleason score 1 znači da stanice raka prostate nalikuju normalnom tkivu prostate, dok Gleason score 5 znači da su stanice raka prostate izrazito promijenjene i uopće ne nalikuju normalnim stanicama prostate. S obzirom da tkivo raka prostate nema jednoliko promijenjene stanice raka prostate u svim dijelovima karcinoma prostate liječnici uvijek uzimaju uzorke i pregledavaju iz istog materijala raka prostate za mikroskopsku analizu stanice, iz dva područja, koja su najzahvaćenija rakom prostate.

PHD preparat, imunoperoxidasa, Rak prostateOva dva stupnjevanja raka prostate iz dva odvojena područja prostate zahvaćene rakom, se spajaju u donošenju konačne odluke o stupnju prema Gleasonovoj skali (score) od 2-10. Nizak Gleason scor znači spori rast karcinoma, dok naprotiv visoki G score znači da stanice imaju tendenciju agresivnog rasta. Sporo rastući karcinom prostate sporije i metastazira, dok brzo rastući G 5-10 ima tendenciju brzog rasta i brzog metastaziranja a time i lošiju prognozu bolesti. Osim određivanja stupnja raka prostate određuje se i stadij raka prostate. Određivanja stadija raka prostate je određivanje veličine zloćudnog tumora u prostati i proširenost bolesti tj. metastaziranja u okolne strukture i organe ili u udaljene organe i tkiva. Određivanje stadija bolesti prostate je neophodno zbog određivanja daljnjeg načina liječenja. Postoje dva načina određivanja stadija raka prostate A-D ili I-IV stadij, a drugi način je poznat u onkologiji za određivanje stadija i drugih karcinomskih promjena TNM klasifikacija stadija bolesti (tumor, nodes, metastaze). Kod određivanja stadija raka prostate od A-D, stadij A raka prostate znači vrlo rani stadij bolesti, dok je D stadij.

STADIJI RAKA I LIJEČENJEStadiji raka prostate

Stadij I ili A Rak prostate je neopipljiv digitorektalnim pregledom i nevidljiv ultrazvučnim pregledom, PSA je najčešće uredan, a bolest se otkriva u ovom stadiju nakon operacije BHD, dobroćudnog povećanja prostate kada patolog dobije uzorak prostate i kada otkrije mikroskopski zloćudne stanice prostate 
Stadij II ili B Rak prostate je uznapredovao ili nije narastao izvan tkiva prostate
Stadij III ili C Rak prostate je narastao izvan tkiva prostate, najčešće u sjemene mjehuriće koji se nalaze izvan i uz prostatu ali nije metastazirao u okolne limfne čvorove
Stadij IV ili D Rak prostate je izvan prostate i metastazirao je u okolne limfne čvorove i ili udaljene organe, kosti, pluća

Rekurentni rak prostate je bolest koja se vratila u prostati, okolnom tkivu ili udaljenim organima nakon terapije i početnog zaliječenja.

Liječenje raka prostate

karcinom prostate Za pravilni odabir načina liječenja raka prostate potrebno je razmotriti nekoliko faktora.  Stupanj diferenciranosti raka (  stupanj promijenjenosti zloćudnih stanica prostate), zatim stadij bolesti tj. raširenost bolesti , je li bolest lokalizirana ili ima okolne ili udaljene metastaze), zatim dob bolesnika i tegobe koje ima kao posljedicu bolesti.Nakon sagledavanja svih navedenih činjenica liječnici urolozi u konzultaciji s onkolozima i specijalistima nuklearne medicine , primijenit će liječenje ukoliko je potrebno primjenom različitih metoda. Terapija može biti kirurška, terapija radijacijom (radioterapija, zračenje) ili hormonalna terapija, ponekad kombinacija antiandrogenih hormona i citostatika. Svi navedeni postupci su metode liječenja prostate koji se mogu primjenjivati samostalno ili kombinirano.

Operacija prostate (kiruški način liječenja)

Operacija prostate se primijenjuje kod ranijih stadija raka prostate. Vaš urolog će Vam predložiti parcijalno (djelomično) odstranjenje prostate ili potpuno odstranjenje prostate. Danas se sve više napušta mogućnost djelomičnog odstranjenja prostate kirurškim putem, a urolozi su skloniji totalnoj prostatektomiji (potpunom kirurškom odstranjuju prostate). Danas postoji nekoliko vrsta operativnih zahvata:

Perinealna operacija prostateRadikalna perinealna prostatektomija Operacija se izvodi u općoj anesteziji a rez se nalazi, a time i kirurški pristup prostati, između skrotuma (mošnje) i anusa (čmara). Ovaj zahvat je minimalno invazivan, a posebno se primijenjuje kod adipoznijih (debljih) osoba. Međutim ovim zahvatom ne mogu se odstraniti regionalni (okolni) limfni čvorovi.


Operacija prostateRadikalna retropubična prostatektomija, Operacija se radi u općoj anesteziji, rezom na trbušnoj stijenci a ovom operacijom odstranjuje se u potpunosti cijela prostata. Rez kod ovog kirurškog zahvata nalazi se 2,5 cm iznad penisa. On se primijenjuje zbog dva razloga. Kada se želi odstraniti cijela prostata, ali je potrebno odstraniti i regionalne (okolne limfne čvorove, sjemene mjehuriće) oko prostate. Drugi razlog je što kod ove radikalne prostatektomije (potpunog odstranjenja prostate) ovim zahvatom najlakše je sačuvati okolne periferne živce koji kontroliraju mokrenje i erekciju.

Laparoskopska prostatektomija i Robot -assisted laparoscopic radical prostatectomy (RALRP)  Operacija se izvodi u općoj anesteziji s nekoliko malih rezova na trbušnoj stijeci. Kroz jedan od malih rezova uvodi se u trbušnu šupljinu laparoskop uz pomoć kojeg urolog pod kontrolom oka kirurški odstranjuje prostatu. Kod klasične laparoskopije urolog uz pomoć instrumenata izvodi operaciju, dok kod robotske laparoskopije operativni zahavat izvodi uređaj koji je spojen s laparoskopom kojim upravlja urolog s jedne konzole. Studije su pokazale da u konačnici klasična retropubična prostatektomija i laparoskopska (kirurška ili robotska) imaju slične rezultate izliječenja i postoperativne komplikacije (urinarna inkontinencija i seksulana disfunkcija).

UltrazvukTransuretralna resekcija prostate (TURP) Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji, uvođenjem cistoskopa kroz mokraćnu cijev i uz pomoć kirurških instrumenata odstranjuje se tumorsko tkivo ukoliko je dostupno ovim načinom operativnog zahvata. Ova kirurška metoda odstranjuje samo tumor, a ne cijelu prostatu.

Krioterapijska operacija (Operacija zaleđivanjem, Chryosurgery) Ovim zahvatom se odstranjuje rak prostate zaleđivanjem tumorskog tkiva. Ovaj zahvat radi se uvođenjem sonde koja se dovodi do prostate u perinalnoj regiji (područje između skrotuma i rektuma). Upotrebom rektalne mikrovalne sonde prostata se smrzava i tako se razaraju stanice raka u prostati. Međutim ovom metodom najčešće dolazi do oštećenja tkiva oko prostate (mokraćnog mjehura) i oštećenja rektuma (završnog debelog crijeva) kao i mišića koji kontroliraju mokrenje. Ovaj zahvat smatra se zahvatom budućnost, a sada je podvrgnut istraživanjima. Smatra se da uvođenjem malih sondi i mogućnost u budućnosti preciznijeg praćenja temperature zaleđivanja će se smanjiti komplikacije. Za sada potrebno je još dosta vremena upornog istraživanja koje će dovesti do usavršavanja ove metode u svrhu smanjenja komplikacija.

URINARNI KATETERVrijeme oporavka od operativnog zahvata ovisi o metodi kirurškog liječenja, dobi bolesnika, drugim pridruženim bolestima, debljini. Nakon bilo kojeg od navedenih kirurških zahvata pacijentima se stavlja urinarni (mokraćni) kateter, koji oni nose od 3 dana do 3 tjedna.

Komplikacije radikalne operacije prostate:

1) Komplikacije kontrole uriniranja (mokrenja). Nakon operativnog zahvata nekom od prethodno navedenih metoda,  moguće je da nekoliko dana ili tjedana postoji inkontinencija, odnosno nemogućnost pravodobnog kontroliranja istjecanja mokraće kroz mokraćnu cijev. Međutim kod najvećeg broja operiranih stanje se nakon nekog vremena poslije operacije poboljšava i mokrenje se počinje uredno kontrolirati. Kod nekih muškaraca međutim trajno nakon operacije imamo inkontinenciju (nevoljno otjecanje mokraće). Kod nekih je to prisutno stalno, to je rijetko, a kod nekih postoji stres inkontinencija, koja se aktivira kod (kašljanja, kihanja, smijanja ili nošenja teških predmeta). Neki od operiranih kada su simptomi inkontinecije jako izraženi, odlaze na ponovnu operaciju koja bi trebala riješiti taj njihov problem.

Ultrazvuk2) Erektilna disfunkcija (smanjenje ili gubitak erekcije)
Moguće je da kod radikalne operacije prostate dođe do oštećenja živaca koji se nalaze obostrano uz prostatu, a kontrolitaju erekciju. Muškarci koji su imali problema s erekcijom prije operacije postoji mogućnost da postanu impotentni nakon radikalne prostatektomije.

3) “Suha ejakulacija ili orgazam”
Kada se u potpunosti odstrani prostata, muškarci mogu imati erekciju i ejakulaciju, ali ne stvara se više mliječna tekućina ili plazma stoga govorimo o “suhom orgazmu muškaraca ili suhoj ejakulaciji”. U toj situaciji ukoliko su kod operacije sačuvani živci za erekciju, muškarac može imati spolni odnos i doživjeti orgazam, ali je neplodan,  jer ne može izbacivati sjemenu tekućinu (koja se stvara u prostati), a koja je neophodna za čuvanje i održavanje na životu spermija.

Radijacijska terapija (terapija zračenjem)

Radijacijska terapija (zračenje) je primjena zraka visoke energije koje usmjerene na tumorsko ili metastatsko tkivo uništavaju zloćudne stanice. U početnim stadijima bolesti niskog G (Gleason skala) stupnja raka prostate, radijacija (terapija zračenjem) može se koristiti umjesto kirurškog liječenja. U uznapredovalijim stadijima bolesti i kod slabije diferenciranih stanica raka (veći G stupanj) najprije se primijeni kirurška terapija, a nakon operacije terapija zračenjem. U uznapredovalim stadijima bolesti, kada se bolest proširila najčešće na kosti, koristi se zračenje kao palijativni zahvat (zahvat koji smanjuje tumorsku masu i smanjuje simptome bolesti ali bolest se ne može izliječiti), a primjenjuje se najčešće za smanjenje bolova.

Liječnici (specijalisti nuklarne medicine) koriste dvije metode liječenja radijacijom (zračenjem):

•  Vanjska radijacija

RADIJACIJA TUMORAIzvor zračenja dolazi iz velikog aparata koji se nalazi u prostoriji u kojoj se izvodi terapija, a zrake kojima se izvodi zračenje usmjerene su preko kože iz više smjerova, s vanjske strane tijela na željeno mjesto zračenja. Prije samog zračenja liječnik obilježava posebnom bojom polje zračenja na koži tijela, koje mora biti vidljivo cijelo vrijeme tijekom kojeg bolesnik odlazi na zračenje. Ovaj način liječenja zračenjem obično se provodi 5 dana u tjednu i najčešće traje nekoliko tjedana.  Vanjsko, izvantjelesno (ekstrakoropralno) zračenje koristi se kada se tumor proširio ili kada se koristi za palijativnu terapiju (terapija koja samo smanjuje simptome, najčešće bol, zbog mestastaza u kostima). Terapija zračenjem dovodi do uništavanja tkiva kroz koje zrake prolaze (koža, organi u zdjelici, mokraćni mjehur, crijeva.) Posljedice ovog zračenja su crvenilo i upalne promjene na koži, zatim učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, proljevi.

•    Unutarnja radijacija (brahiterapija), zračenje kratkog dometa

Izvor zračenja (radijacijski implantat) koji odašilje kratke radijacijske zrake stavlja se u tkivo koje je zahvaćeno rakom i koje treba zračiti, a primijenjuje se načešće nakon operativnog zahvata kako bi se spriječilo širenje eventualno preostalih zloćudnih stanica nakon operacije. Ovakvi izvori zračenja bezopasni su i ne odstranjuju se nakon stavljanja tj. implantacije na mjesto radijacijskog djelovanja. Komplikacije nakon brahiterapije su znatno manje i rjeđe od vanjskog zračenja. Najčešća komplikacija je inkontinencija, nemogućnost voljnog kontroliranja mokrenja. Oba načina zračenja (vanjsko i unutarnje) dovode do impotencije.

Hormonalna terapija
HORMONALNA TERAPIJA RAKA PROSTATE Hormonalnom terapijom sprečava se daljni rast i razmnožavanje zloćudnih stanica u prostati, djelovanjem na stvaranje muškog splnog hormona testosterona, a 80 % raka prostate je hormonalno ovisno o tom muškom spolnom hormonu. Testosteron se luči u testisima stimulacijom LH (luteinizirajućeg hormona) koji se luči iz hipofize (na mozgu), a zatim se djelovanjem alfa 5 reduktaze (enizma) koji pretvara testosteron u aktivni oblik dihidrotestosteron (DHES),  može pokrenuti ili podržavati stvaranje zloćudnih stanica u prostati.  Blokada stvaranja ovog stimulirajućeg hormona (DHES) može se blokirati hormonalim lijekovima (antiandrogenim hormonima) ili operativnim odstranjenjem testisa u kojima se testosteron stvara (orhidektomijom).

Hormonalna terapija dakle obuhvaća: hormonalne lijekove i kirurško smanjenje testosterona (orhidektomijom)

•  Hormonalni lijekovi
•  Luteinizirajući-otpuštajući hormon agonist: Ovi lijekovi blokiraju stvaranje testosterona u testisima.Najpoznatija generička imena su leuprolid i goserelin .
•  Antiandrogeni: Ovi lijekovi blokiraju djelovanje muških spolnih hormona .Neki od njih su bicalutamide, nilutamide
•  Drugi lijekovi: Neki od lijekova djeluju na adrenalnu žlijezdu na stvaranje testosterona (ketoconazol i aminoglutethimide)
•  Kirurško smanjenje lučenja testosterona (orhidektomija) Ovom kirurškom metodom uklanjaju se testisi koji stavraju testosteron i na taj način smanjuje se lučenje tetsosterona.

TestisITerapijom LH-RH agonistima bitno se smanjuje lučenje testosterona jer se ono ovim hormonalnim mehanizmom (hipotalamus-hipofiza-testisi) najviše luči. Manju količinu testosterona stvara adrenalna žlijezda. Ponekad se kombiniraju LH-RH agonisti i antiandogeni lijekovi uz ili bez operacije kako bi se u potpunosti spriječilo lučenje testosterona. Međutim studije nisu pokazale bolje rezultate liječenja i duže preživljenje ukoliko se ova metoda primjeni, a prisutna je totalna androgena blokada (blokada stvaranja testosterona) koja je zatim povezana s brojnim nepoželjnim posljedicama (impotencija, depresija, značajno smanjenje kvalitete života).

Hormonalna terapija nije za dugogodišnju terapiju u većini oboljelih. Stvara se naime rezistencija na djelovanje lijeka i liječnici koji prate oboljelog primijećuju da se nakon nekoliko godina javlja ponovljeni (recidivirajući karcinom prostate) bez obzira na razinu testosterona. Stoga ovaj oblik hormonalne terapije (bez obzira je li medikamentozni ili kirurški) trebao bi se kombinirati s drugim metodama liječenja.

Nepoželjne posljedice hormonalne terapije. Hormonalni lijekovi: LH-RH agonisti mogu izazivati povraćanje, mučninu, proljev, osjećaj navale vrućine u glavu, smanjenje libida tj. potencije.
Antiandrogeni hormoni mogu dovesti do oštećenja jetre. Simptomi su bolovi u gornjem abdomenu, češće pod desnim rebrenim lukom, žute bjeloočnice, taman urin, svrbež po koži.
Terapija hormonalnim lijekovima koji smanjuju razinu testosterona, nisu efikasni za dugotrajnu primjenu. Njihovom primjenom javlja se rezistencija tj otpornost na pozitivne učinke terapije, stoga takvo liječenje treba kombinirati s drugim metodama liječenja.

Kirurško smanjenje testosterona ( orchidectomia)

TESTISUklanjanje obaju sjemenika (testisa) znatno smanjuje razinu testosterona u krvi, međutim za neke muškarce nije metoda prihvatljiva zbog loših fizičkih i psihičkih učinaka. Medicinski gledano ima puno prednosti pred hormonalnim liječenjem lijekovima: ima dugotrajniji efekt na smanjenje testosterona u krvi, jeftiniji je, ne mora se ponavljati, bolesnik ne mora dugo ostati u bolnici nakon zahvata, zahvat je jednostavan.

Kemoterapija

Ova metoda liječenja raka prostate dovodi do uništenja rapidnog rasta zloćudnih stanica. Ovaj način terapije koristi se kada se radi o hormonalno neovisnom raku prostate , kojih ima oko 20 %, ili kod oboljelih u kasnijem stadiju bolesti.

Kada se rak prostate kasno otkrije a muškarac je mlađi od 60 godina ili kada unatoč svim danas dostupnim metodama liječenje ne uspijemo zaustaviti napredovanje bolesti, tada dolazi do proširenog ili poodmaklog raka prostate. Zloćudne stanice kada se bolest počne širiti naprije odlaze u regionalne limfne čvorove, sjemene mjehuriće i ponekad mjehur. Iz mjehura može se proširiti na mokraćovode i dovesti do smanjenja funkcije bubrega koja u konačnici dovodi do prestanka rada bubrega tj. uremije-porasta dušikovih spojeva u krvi. Prostata daje udaljene metastaze najčešće u kosti i to zdjelice, ali može zahvatiti i bilo koju kost, može se proširiti u rektum (završno debelo crijevo). Metastaziranje u kostima dovodi do nepodnošljivih bolova koji se smiruju jakim, najčešće opijatnim analgeticima ili zračenjem zahvaćene kosti. Osim bolova metastaze u kostima mogu toliko “pojesti” kost ako izazovu patološku, spontanu frakturu kod najmanjeg pokreta. Prostata zatim može metastazirati i u mozak. Simptomi oboljelog tada ovise o regiji mozga koja je zahvaćena.Najčešći simptomi su dezorjentiranost, konfuznost, epileptički napadaji.


Kontaktirajte nas

Popunite sva polja da biste poslali e-mail!

Možete nas kontaktirati zbog savjeta, informacija ili dogovora za preglede na telefonski broj ili e-mailom zbog pitanja na koje ćemo Vam što hitnije odgovoriti.

Putem e-maila nije moguće predbilježiti se na pregled jer tada može doći do zabune u terminima već molim predbilježbe za termine pregleda treba učiniti telefonom ili ukoliko želite osobno u ordinaciji.

Sat za zdravlje - Emisija o zdravlju na Z1 televiziji Dnevnik Nova TV - Novosti u liječenju štitnjače Dr. Tarle na popisu od 130 hrvatskih liječnika koje preporučuje SAD (State Department)

NOVOST SW ELASTOGRAFIJA DOJKE

Novost u ordinaciji je share wave elastography (SWE) dojke,kojom se razlučuju dobroćudne i zloćudne promjene

više...

APLIO 500 Platinum

NOVI UREĐAJ U ORDINACIJI,

nove mogućnosti ultrazvučne dijagnostike

APLIO 500-  Platinum-Canon Toshiba

više...

Poster i video prezentacija znanstvenog rada (Postercast)

Dr Nives Tarle Bajic explains the technique of using Transabdominal color doppler ultrasound (TCDU) for detection of colon cancer in patients with non specific abdominal symptoms. Recorded by the British Institute of Radiology www.bir.org.uk.

Naš znanstveni rad objavljen je među 5 najboljih poster prezentacija u Londonu, između 68 prihvaćenih znanstvenih radova na godišnjem kongresu Britanskog instituta za radiologiju. Ovdje možete vidjeti poster i audio prezentaciju rada. Ovu posterpostcast prezentaciju snimio je Britanski institut za radiologiju u Londonu i objavljen je na stranicama Britanskog instituta za radiologiju.

više...

POSTER PREZENTACIJA ZNANSTVENOG RADA U LONDONU (22-23.10.2014.)

U Londonu na godišnjem kongresu Britanskog instituta za radiologiju održala sam prezentaciju našeg znanstvenog rada  o primjeni kolor dopler ultrazvuka u dijagnostici raka debelog crijeva u bolesnika s nespecifičnim tegobama:naša iskustva i metanaliza našeg rada i radova iz literature. Autori ovoga rada su  Iva Bajić, dr.med i ja kao prezenter ovoga rada.

više...

Alergijsko testiranje (određivanje specifičnih IgE iz krvi)

U ordinaciji možete obaviti alergijsko testiranje  razIne IgE na specifične alergene.Za njihovo određivanje uzima se uzorak krvi, a zatim se iz seruma određuje razina antitijela Tako se može utvrditi postoji li i u kojem intenzitetu alergijska reakcija na alergene koje udišete ili koje unosite hranom u tijelo.Ovdje možete pročitati o alergijama, što su to IgE antitijela, kako dolazi do alergijskih reakcija u tijelu i koje simptome alergija najčešće izaziva.

više...

Aktualne teme