Zloćudni tumori dojke (rak dojke) najčešći je zloćudni tumor u žena. On je na prvom mjestu uzroka smrti od svih zloćudnih bolesti u žena u Hrvatskoj. Upravo zato se toliko govori i piše o ranom otkrivanju raka dojke. Kao što je već ovdje spomenuto dojke se anatomski sastoji od žljezdanog tkiva (mliječne žlijezde) koje su podijeljene u 15-20 režnjeva (lobula), između kojih se nalazi masno i vezivno tkivo i od mliječnih kanalića (duktusa) kojima se mlijeko iz mliječnih žlijezda odvodi do bradavice i zatim podražajem sisanja djeteta odvija se osnovna funkcija dojke - dojenje.
A - mliječni kanalići, B - mliječni režnjići, C - prošireni mliječni kanalić, D - bradavica, E - fat, F - pektoralni, prsni mišić, G - prsni koš, rebra
Klikni na sliku za povećanje






Profil dojke:
DUKTALNI KARCINOM DOJKE
Oko 90 % raka dojke nastaje u mliječnim kanalićima (duktusima). Duktalni karcinom in situ (lokaliziran na mjestu nastanka) započinje rastom u stjenci mliječnih kanalića. Ovisno o smještaju u dojci, veličini i konzistenciji cijele dojke on se može napipati, a ponekad se samo može vidjeti na mamografiji kao sitne točkice odlaganja kalcija (mikrokalcifikacije) ili UZV pregledu s kolor doplerom s programom za elastografiju. Ovaj tip karcinoma je najčešće lokaliziran na određeni dio dojke i ukoliko se rano otkrije u fazi Ca in situ (karcinoma na mjestu nastanka) bez daljnjeg širenja na okolne strukture može se kirurški u potpunosti odstraniti. Ako je uklonjen samo Ca in situ intraduktalnog karcinoma dojke, u oko 25-35 % žena se razvija invazivni rak, obično unutar iste dojke.
LOBULARNI KARCINOM DOJKE
On započinje unutar mliječnih žlijezda i obično se razvija prije menopauze. Kod žena prije menopauze (generativna dob kada žena ima menstruaciju i može roditi) dojke su pune žljezdanog tkiva. Na mamografiji to su „guste dojke“ - bogate žljezdanim tkivom, u kojima nije lako razabrati prisutnost čvora ili neke druge žarišne promjene u dojci. Stoga u dobi do menopauze apsolutno na prvom mjestu dijagnostike je ultrazvučni pregled dojki s kolor doplerom i programom za elastografiju. Između 25-30% žena koje ga imaju mogu razviti invazivni rak dojke, ponekad čak i 40 godina nakon pojavljivanja raka dojke i to u istoj ili suprotnoj dojci.
Lobularni karcinom in situ (LCIS) je tip neivazivnog raka dojke. On ima samo neke karakteristike raka međutim obično se ne širi u okolno zdravo tkivo i daje udaljene metastaze u drugim organima. LCIS je gotovo uvijek smješten na više od jednog područja u dojci (znači može biti multicentričan) ili može javiti u obje dojke (bilateralno).
Znanstvenici u svijetu se slažu u zaključku kako je LCIS preinvazivna tvorba - „preteča pravog raka dojke“ i ili marker-biljeg koji kasnije u životu može prijeći u invazivni karcinom (zloćudniji rak, skloniji metastaziranju). Žena koja ima LCIS ima veću mogućnost razvoja invazivnog raka tijekom života.
Rak dojke može biti lokaliziran (na mjestu gdje je nastao) ili se može proširiti i zahvatiti druga tkiva, odnosno može metastatski se proširiti na druge dijelove tijela. Oko 80% invazivnih karcinoma dojke (oni koji se šire u okolna ili udaljena tkiva) su po histološkom porijeklu intraduktalni a oko 10 % su lobularni. Ostale, rjeđe vrste raka dojki poput medularnog i tubularnog karcinoma dojki imaju bolju prognozu
Pretraga za: karcionom dojke












