Pretraga za: dojke

Simptomi raka dojke u početku ne postoje, a kada postoje znaju proći neopaženo kod pacijentica. Mnoge ih mjesecima ignoriraju zbog straha ili neznanja. Probir (pretraživanje, skrining) promjena u dojkama je vrlo važan. Rano otkrivanje raka dojke povećava vjerojatnost uspješnog izlječenja. Danas se u dijagnostici najviše koriste mamografija i ultrazvuk dojki.
Rak dojke je nažalost najčešći rak u žena.nalazi se na uvjerljivo prvom mjestu po učestalosti raka i uzroku smrti u žena od zloćudnih bolesti. Rak dojke ne bira dob. Prije 20-etak i više godina rak dojke se javljao najčešće u dobi nakon 50-te, 60-te godine života. Danas smo svjedoci sve više oboljelih žena u dobi između 30-40 godine godine života. To je dob kada se brojne osobito patološke promjene odvijaju vrlo brzo , za razliku od žena u kasnijoj dobi, dobi nakon 60-te, 70-te ili 80-te godine života. Stoga je upravo u mlađim dobnim skupinama žena, a to je dob nakon 30-te godine života od izuzetne važnosti rana ili pravodobna dijagnostika zloćudnih bolesti dojki.U Hrvatskoj godišnje od raka dojke oboli oko 24 % žena.To drugim riječima znači, da od 100 žena koje godišnje u Hrvatskoj oboli od raka biilo kojeg mjesta nastanka ( dojka, pluća, želudac, crijeva itd.) , 24 žene godišnje od njih 100 oboli upravo od raka dojke.To dalje znači da svaka 4. žena koja oboli u Hrvatskoj od bilo kojeg raka oboli od raka dojke. Upravo zato liječnici stalo potiču žene na preventivne preglede dojki, koji su od izuzetne važnosti. Zašto?.Zato što se u proteklih 30-etak godina nije bitno promijenila strategija liječenja raka dojke, osobito, uznapredovalog, proširenog raka dojki. Mi još uvijek ne znamo koji je točan uzrok, mehanizam nastanka i nemamo potpuno adekvatnu terapiju.Kao i nekad postoji osnovni trijas ( tri moguće ) metode liječenja koje se mogu primjenjivati samostalno ili u kombinaciji u liječenju raka dojke.To su kirurški ( operacija tumora ili dojek), kemoterapija, radioterapija. Uspješnost liječenja i izliječenja ovisi o stadiju i pato - histološkom tipu raka dojke. Što ga ranije otkrijemo, rak koji je vrlo malen, nije opipljiv izvana, nema simptoma bolesti, mi imamo šansu izliječiti takvu bolesnicu.
Ovdje na ultrazvučnoj slici, najsuvremenijim kolor dopler uređajem možete vidjeti koiko maleni tumor dojke 3x4 mm ( koji je ciljanom punkcijom i kasnijom operacijom dokazan kako se radi o početnom raku dojke), možemo jednostavno vidjeti i otkriti.Ova bolesnica je operirana tako da joj je odstranjen dio dojke uz tumor.Pato - histološka slika dojke , veličina tumora nije zahtijevala daljnu kemoterapiju, a to znači jako puno za kvalitetu života i izlječenje bolesnice.

Kolor doplerom može se prikazati, kada liječnik nije siguran je li se radi o cisti ili čvoru.

U cisti nema protoka a u čvoru postoji krvni protok osobito u zloćudnoj promjeni u dojci. Elastografijom se prepoznaje razlika između čvrstog i mekog tkiva pa se tako meko tkivo prikazuje svjetlijom bojom, a tvrdo kao tamnije područje. S obzirom da su tumori tvrđi od zdravog tkiva, elastografija se obično koristi pri pregledu dojki. Na ovaj način možemo smanjiti broj punkcija (uzimanje iglom uzorka promijenjenog tkiva u dojci). Međutim kada uočimo ultrazvučnim ili mamografskim pregledom čvor ili bilo kakvu promjenu jedina najtočna dijagnoza je punkcija pod kontrolom ultrazvuka ili biopsija vidljivog čvora u dojci.b>Mamografija je radiološka pretraga s RTG zračenjem koja se koristi 50-etak godina u dijagnostici dojke, a ultrazvučni pregled se danas vrlo često koristi kao nadopuna pregledu dojki nakon mamografije, što s obzirom na današnje mogućnosti ultrazvučne dijagnostike smatram pogrešnim.

Prednosti pregleda najsuvremenijim ultrazvučnim uređajem s kolor doplerom, kolor dopler uređaj Aplio XG koji odnedavna koristim u svojoj ordinaciji i programom za elastografiju, omogućena je, jednostavnost i bezbolnost pregleda za ženu zatim pregled se može ponavljati koliko je to potrebno kao i mogućnost uočavanja i razlučivanja vrlo malih promjena u dojkama. Pregledom ovakvim suvremenim kolor dopler uređajem mogu se izbjeći nepotrebne punkcije, a ujedno liječniku je omogućeno da s velikom sigurnošću uoči koje promjene u dojci zahtjevaju daljnju dijagnostičku obradu (punkcija, biopsija, operacija).

Navedenim uređajem također se može jednostavno i jasno prikazati prokrvljenost eventualno uočene promjene u dojci, bez davanja kontrasta u venu. Zbog visoke rezolucije ultrazvučne slike moguće je uočiti vrlo male promjene u dojci od svega 2 mm i to kod mlađih žena koje imaju puno žljezdanog tkiva i gdje je su takve promjene mamografijom neuočljive. Osim toga ultrazvučni uređaj Toshiba Aplio XG ima navedeni kolor dopler, program za elastografiju i panoramski prikaz promjena u dojci gdje se na jednoj slici može panoramski prikazati struktura cijele dojke. Detaljnije o bolestima dojke i dijagnostici promjena u dojkama možete pročitati u tekstovima o dojkama (kako dolazi do raka dojke, dobroćudne promjene u dojkama, liječenje raka dojke itd.-tražilica).

Magnetna rezonanca i PET-scan rijetko se koriste, jer obično se sve promjene mogu uočiti ovim dvjema metodama i dostupnost CT i MR uređaja je znatno manja od ultrazvuka i mamografije.

Danas postoje kontroverzna razmišljanja liječnika je li dobro da pacijentica vrši samo-pregled, jer statistički je utvrđeno da na taj način nismo uspjeli smanjiti smrtnost raka dojke. Moje je mišljenje da žene treba educirati i poticati na samo-pregled i podučavati ih kako ne smiju ignorirati bilo koji od prethodnih mogućih simptoma za rak dojke. Mišljenja sam da samo pravilnim pristupom u objašnjenju ženi kako će to jednom mjesečno činiti može u mnogome razbiti strah od mogućeg oboljenja i pomisli žene što ako napipam kvržicu.

Zloćudni tumori dojke (rak dojke) najčešći je zloćudni tumor u žena. On je na prvom mjestu uzroka smrti od svih zloćudnih bolesti u žena u Hrvatskoj. Upravo zato se toliko govori i piše o ranom otkrivanju raka dojke. Kao što je već ovdje spomenuto dojke se anatomski sastoji od žljezdanog tkiva (mliječne žlijezde) koje su podijeljene u 15-20 režnjeva (lobula), između kojih se nalazi masno i vezivno tkivo i od mliječnih kanalića (duktusa) kojima se mlijeko iz mliječnih žlijezda odvodi do bradavice i zatim podražajem sisanja djeteta odvija se osnovna funkcija dojke - dojenje.

Klikni na sliku za povećanje

A - mliječni kanalići, B - mliječni režnjići, C - prošireni mliječni kanalić, D - bradavica, E - fat, F - pektoralni, prsni mišić, G - prsni koš, rebra
Klikni na sliku za povećanje

Profil dojke:

DUKTALNI KARCINOM DOJKE

Oko 90 % raka dojke nastaje u mliječnim kanalićima (duktusima). Duktalni karcinom in situ (lokaliziran na mjestu nastanka) započinje rastom u stjenci mliječnih kanalića. Ovisno o smještaju u dojci, veličini i konzistenciji cijele dojke on se može napipati, a ponekad se samo može vidjeti na mamografiji kao sitne točkice odlaganja kalcija (mikrokalcifikacije) ili UZV pregledu s kolor doplerom s programom za elastografiju. Ovaj tip karcinoma je najčešće lokaliziran na određeni dio dojke i ukoliko se rano otkrije u fazi Ca in situ (karcinoma na mjestu nastanka) bez daljnjeg širenja na okolne strukture može se kirurški u potpunosti odstraniti. Ako je uklonjen samo Ca in situ intraduktalnog karcinoma dojke, u oko 25-35 % žena se razvija invazivni rak, obično unutar iste dojke.

Klikni na sliku za povećanje
 

LOBULARNI KARCINOM DOJKE

On započinje unutar mliječnih žlijezda i obično se razvija prije menopauze. Kod žena prije menopauze (generativna dob kada žena ima menstruaciju i može roditi) dojke su pune žljezdanog tkiva. Na mamografiji to su „guste dojke“ - bogate žljezdanim tkivom, u kojima nije lako razabrati prisutnost čvora ili neke druge žarišne promjene u dojci. Stoga u dobi do menopauze apsolutno na prvom mjestu dijagnostike je ultrazvučni pregled dojki s kolor doplerom i programom za elastografiju. Između 25-30% žena koje ga imaju mogu razviti invazivni rak dojke, ponekad čak i 40 godina nakon pojavljivanja raka dojke i to u istoj ili suprotnoj dojci.

Lobularni karcinom in situ (LCIS) je tip neivazivnog raka dojke. On ima samo neke karakteristike raka međutim obično se ne širi u okolno zdravo tkivo i daje udaljene metastaze u drugim organima. LCIS je gotovo uvijek smješten na više od jednog područja u dojci (znači može biti multicentričan) ili može javiti u obje dojke (bilateralno).

Znanstvenici u svijetu se slažu u zaključku kako je LCIS preinvazivna tvorba - „preteča pravog raka dojke“ i ili marker-biljeg koji kasnije u životu može prijeći u invazivni karcinom (zloćudniji rak, skloniji metastaziranju). Žena koja ima LCIS ima veću mogućnost razvoja invazivnog raka tijekom života.

Rak dojke može biti lokaliziran (na mjestu gdje je nastao) ili se može proširiti i zahvatiti druga tkiva, odnosno može metastatski se proširiti na druge dijelove tijela. Oko 80% invazivnih karcinoma dojke (oni koji se šire u okolna ili udaljena tkiva) su po histološkom porijeklu intraduktalni a oko 10 % su lobularni. Ostale, rjeđe vrste raka dojki poput medularnog i tubularnog karcinoma dojki imaju bolju prognozu

Ženska dojka sastoji se od mliječnih žlijezda okruženih masnim tkivom i vezivom. Mlijeko koje žlijezde izlučuju izlazi kroz kanaliće na bradavicu dojke. Svaka dojka ima 15-20 režnjeva, koji imaju manje odsječke koje zovemo lobuli. Tanke cijevi (kanalići) nazvane duktusi povezuju režnjeve i lobule. Bradavica je okružena tamnije pigmentiranim područjem kože, koje zovemo areola.

Bolesti dojke mogu biti dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne). U dobroćudne bolesti spadaju: bolna dojka, ciste, fibrocistična bolest dojke (FC bolest dojke), dobroćudne vezivne kvržice (fibromi),  mastopatija ( fibrocistična mastopatija),iscjedak iz bradavice i infekcija ( upala ) dojke. Zloćudne bolesti dojke obuhvaćaju nekoliko vrsta raka dojke (lobularni, intraduktalni rak), Pagetovu bolest dojke. Cystosarcoma phyllodes rijedak je oblik raka dojke, a može biti ali ne mora biti zloćudan.

BOLNA DOJKA

Žene vrlo često osjećaju bol u dojkama (mastalgiju) ili osjetljivost dojki prije menstruacijskog ciklusa vjerojatno zbog hormonalnih promjena koje dovode do menstruacije. U većini slučajeva bol u dojkama nije znak raka dojke iako u pojedinih žena bol u jednoj dojci mora se istražiti jer može značiti rak dojke. Ponekad, bol izazivaju ciste u dojci. Neki sastojci u hrani ili piću (metilksantini iz kave) smatraju se odgovornim za bol u dojkama. Kod većine žena bol u dojkama najčešće nije jaka i nestaje sama od sebe nakon nekoliko mjeseci ili godina. Kad se otkrije uzrok bolova u dojkama, osobito kada se isključi prisutnost raka u dojci kao uzrokom bolova, ženama se može preporučiti neko od dostupnih na tržištu prirodnih sredstava koji sprečavaju ili umanjuju bolove. Ovdje valja napomenuti da svaku bol u dojci ili dojkama treba istražiti, dakle žene koje to osjećaju trebaju se javiti liječniku.

MASTOPATIJA
Pod pojmom mastopatija žene često smatraju, vjerojatno jer ih ime asocira s prva 4 slova kako se kod ove promjene radi o povećanoj količini masnog tkiva ( masno promijenjene dojke).Stoga su česta pitanja u ordinaciji na navedenu temu.Međutim mastopatija je dobroćudna promjena u dojkama i smatra se najčešćim promjenama u dojkama , dobroćudne naravi..

Ona obuhvaća široku skupinu promjena u dojkama. Ovaj naziv za liječnike objašnjava skup različitih poremećaja, koji su nanjčešće u žene praćeni bolnim , ponekad natečenim dojkama osobito predmenstrualno, ili u određenim ciklusima kod žena u menopauzi ili nakon operacije maternice i jajnika. Smatra se da su tome uzrok hormonske oscilacije ženskih spolnih hormona i stresa. Naime stresom koji ima utjecaja, objašnjava se činjenica kako u jednom ciklusu u žene ima bolova i otečenosti dojki predmenstrualno, a u drugima nema tegoba s dojkama.Kod manjeg broja žena prethodno navedene tegobe prisutne su u cijelom ciklusu a objašnjavaju se pretjeranim stresom , uzimanjem veće količine kave s kofeinom i pušenjem. Mastopatija može biti na ultrazvučnom pregledu dojki izražena samo proširenjem mliječnih kanalića ( duktektazija) ili cistama u dojkama ( cistična mastopatija), zatim prisutnošću dobroćudnih tumora (fibroma ili fibroadenoma) ili zbog prisutnosti u dojkama cista i fibroma što se zove FC mastopatija ili fibrocistična mastopatija.

CISTE U DOJKAMA

Ciste su šupljine ispunjene tekućinom koja može biti prozirna, mliječna, krvava ili smeđe boje. Ciste se ponekad mogu napipati osobito ako su smještene blizu površine kože ili su veće od 1 cm. U dubljim slojevima dojki, osobito kod većih (voluminoznijih) dojki najčešće ih nije moguće napipati.

Uzrok cista je nepoznat, premda izvjesnu ulogu može imati ozljeda. Ciste ponekad uzrokuju bol u dojci. Za otklanjanje boli u dojci, osobito kod većih cista liječnik može tankom iglom isprazniti tekućinu iz ciste. Tekućina se šalje u laboratorij na citološki pregled mikroskopom. Liječnik pregledava boju i količinu tekućine te zapaža je li cista nestala nakon što je ispražnjena. Ukoliko je tekućina krvava, smeđa ili mutna i ukoliko se ponovno pojavi nakon ispražnjavanja nakon 12 tjedana, čitava se kirurški odstranjuje budući da je, premda rijetko, moguć razvoj raka dojke u stjenci ciste.

Klikni na sliku za povećanje












FIBROCISTIČNA BOLEST DOJKI

Fibrocistična bolest dojke je česta promjena kod koje se zajedno pojavljuju bol, ciste i dobroćudne najčešće vezivne ili vezivno žljezdane kvržice u dojci. Iako se naziva bolešću to nije prava bolest dojke jer većina žena u dojkama ima izvjestan broj kvržica osobito u gornjem vanjskom kvadrantu dojki. Poput boli i cista u dojci, ovakva vrsta kvrgavosti dojki je jako česta. Većina žena s cistama dojke nemaju povećani rizik od dobivanja raka dojki.

Klikni na sliku za povećanje

VEZIVNE KVRŽICE DOJKI

Vezivne kvržice dojki (fibroadenomi) su male, dobroćudne, solidne - tvrde kvržice u dojkama koje su građene od vezivnog i žljezdanog tkiva koje u potpunosti nalikuje normalnom tkivu dojke dakle nije promijenjeno u smislu atipije (nenormalnog izgleda stanice, jezgre, citoplazme stanice i staničnih elemenata).

Ove kvržice su česte kod mladih žena, osobito tinejdžerki. Kvržice su pomične prema okolini, jasno opipljivih rubova koje se mogu dobro osjetiti prilikom samo-pregleda dojki. One se mogu pipati kao male, glatke kuglice. Tvrde su poput gume, jer sadrže kolagen (čvrstu bjelančevinu vezivnog tkiva koja se nalazi u hrskavici, kostima, tetivama i koži).

ISCJEDAK IZ BRADAVICE

Tekući iscjedak iz bradavice ne mora uvijek biti patološki. Rak dojke se pronalazi u manje od 10 % žena koje imaju iscjedak iz bradavice. Međutim svaki iscjedak iz bradavice treba pregledati liječnik.

Mliječni iscjedak viđamo u žena još nekoliko mjeseci ili godina nakon poroda. Ukoliko postoji mliječni ili proziran iscjedak iz bradavice u žene koja nije nedavno rodila ili uopće nije rodila tada treba tražiti uzrok u mogućem hormonalnom poremećaju.

Krvavi iscjedak najčešće je izazvan malom dobroćudnom izraslinom u mliječnom kanaliću (intraduktalni papilom). Neke od ovih izraslina mogu se napipati u dojci, a drugima se smještaj može otkriti radiološkom pretragom (galaktografijom) kojom uz pomoć kontrastnog sredstva se mamografijom možemo otkriti eventualnu lokalizaciju papiloma (tumora) u mliječnom kanaliću dojke.

INFEKCIJA I APSCES DOJKE

Infekcije dojke (mastitisi) su rijetke osim u periodu nakon poroda zbog naviranja veće količine mlijeka koji se stvara u mliječnim žlijezdama. Ukoliko nema adekvatnog ispražnjavanja dojke (dijete nije na prsima, mliječni kanalići su suženi ili zbog nekog drugog razloga), dolazi do začepljenja mliječnih kanalića mlijekom, što uzrokuje upalu dijela ili cijele dojke.

Inficirana dojka je obično crvena, natečena, vruće kože i bolna. Liječi se masiranjem, hladnim oblozima i antibioticima. Apsces dojke, koji se još rjeđe javlja je nakupina gnoja u dojci. Apsces se može javiti ukoliko se ne liječi upala dojke. On se liječi antibioticima i nerijetko kirurškim rezom uz dreniranje (omogućavanje otjecanja gnoja i „čišćenja“) upalnog sadržaja u dojci.

Ponekad i rak dojke može kao prvi simptom imati izgled dojke kao da je upaljena i kod takve vrste raka dojke najčešće se ne pipa čvor u dojci zbog otečenosti dijela ili cijele dojke. =   

Dojka je žlijezda koja producira mlijeko. Mlijeko se stvara u mliječnim žlijezdama i zatim kanalićima se izlučuje kroz bradavicu. Kao i u svim ostalim dijelovima tijela, stanice u dojci stalno rastu, obnavljaju se i miruju u ciklusima. Period rasta i mirovanja stanice u svakoj stanici je kontrolirano genima koji se nalaze u jezgri stanice. Možemo reći da je jezgra stanice „kontrolni centar“ svake stanice.

Međutim kada Vaši geni u stanici, konkretno dojke, izgube sposobnost kontrole ciklusa rasta i mirovanja stanice, tada se stanice počnu obnavljati abnormalnim tijekom, što može rezultirati nastankom promijenjenih dakle atipičnih stanica tj. stanica koje nazivamo karcinomskim-zloćudnim stanicama nad kojima naše tijelo nema kontrolu rasta.  Prema znanstvenim istraživanjima naše stanice koje se neprestano obnavljaju tijekom života, mogu se početi obnavljati bez kontrole iz jezgre stanice i mogu postati zloćudne kada ne bi u našem tijelu postojali i dodatni mehanizmi koji mogu „popraviti“ pogrešku u obnavljanju stanica.

Sada postoji pitanje zašto neki organizam može popraviti pogrešku u obnavljanju stanice a neki ne, pa se zbog te greške u kontroli obnavljanja stanice one postaju zloćudne. Ovo pitanje je jedno od ključnih za rješavanje problema nastanka, kontrole, rasta i umiranja zloćudne stanice. Danas postoje znanstveno postavljene hipoteze o mogućim uzrocima za nemogućnost ili mogućnost „popravka“ pogreške u obnavljanju stanica.

Stoga možemo po današnjim saznanjima zaključiti da je karcinom dojke nekontrolirani rast stanica u dojci. Karcinom dojke ukoliko se ne otkrije u ranoj fazi može probiti barijeru žljezdanog tkiva dojke i proširiti se u ostale dijelove tijela. Ukratko, karcinom je može biti uzrokovan genetičkim abnormalnostima ( „greška“ je u genetičkom materijalu koji nasljeđujemo i utjecajima okoline koji mogu promijeniti našu kontrolu u reprodukciji stanica). Usprkos tome samo 5-10 % karcinoma su naslijeđeni od naših predaka (majka, otac djedovi, bake i sl.).

Umjesto toga 90% karcinoma dojke su posljedica dvaju najčešćih uzroka; proces starenja stanica i nemogućnosti adekvatne kontrole obnove stanica i načina života. Ukratko postoji nekoliko mogućnosti koje stoje na raspolaganju svakoj ženi koja može pomoći svom tijelu da ostane zdravo što duže je to moguće.. Ona može izbalansiranom prehranom, nepušenjem, učenjem kako živjeti sa stresom i kako ga minimalizirati u svom životu, zatim vježbanjem i hodanjem tj. fizičkom aktivnošću utjecati i ako ima genetsko nasljeđe za rak dojke da se on ne pojavi ili ako se pojavi da to bude što kasnije u njenom životu.

Kod žena treba također razbiti jednu predrasudu koju mi liječnici znamo čuti u ordinaciji, a to je razbiti osjećaj krivnje kod oboljelih žena od raka dojke kao i neprestano ponavljanje samoj sebi da rak dojke njima dogodio zato što se nešto ili netko njima učinio i na taj način uzrokovao nastanak raka dojke. Takva razmišljanja u razgovoru s oboljelom ženom od raka dojke treba promijeniti kod bolesnice liječnik, jer one su u trenutku otkrivanja bolesti kontraproduktivne.

Prvi stadij raka dojke. Tumor u dojci koji je zloćudan nalazi se lokaliziran u jednom dijelu dojke bez širenja u okolne strukture u dojci ili u okolne limfne čvorove (pazuh, između rebara ili iznad ključne kosti).Veličine je obično do 2 cm.

Drugi stadij raka dojke. Zloćudan tumor u dojci veličine je 2-5 cm.Moguće su kod nekih histoloških tipova karcinoma dojke širenja i u drugu dojku i postoji širenje u okolne limfne čvorove pod pazuhom.


Na slici je vidljiv treći stadij raka dojke. Tumor je veći od 5 cm i metastazirao je u limfne ćvorove iznad ili ispod ključne kosti ( supra ili infraklavikularne limfne čvorove) ili na vratu


Na slici je vidljiv četvrti stadij raka dojke.  Ovo je stadij raka dojke gdje je tumor bilo koje veličine ali je metstazirao ( presadio se) u udaljene organe ( jetra, pluća, kosti mozak).

Stopa preživljenja za stadij I je oko 80%, za stadij II 65 %, za stadij III 40%  a za stadij IV 10 %. Ovdje valja napomenuti kako se ponovno javljanje bolesti ( recidiv) može javiti kasno, čak i 10 godina nakon liječenja ili prve pojave raka dojke ali sa svakom proteklom godinom nakon liječenja,  prognoza se poboljšava.  Evo još jednog razloga zašto treba odlaziti na preventivne preglede dojki.

Čimbenici rizika za rak dojke

• GEN ZA RAK DOJKE Nedavno su otkrivena dva odvojena gena za rak dojke u dvije odvojene male skupine žena. Ukoliko žena ima jedan od ova dva gena, postoji velika opasnost od razvoja raka dojke. Međutim ukoliko takve žene razviju rak dojke, mogućnost smrtnog ishoda bolesti je u njih jednaka kao i u žene koja nema taj gen. Vjerojatnost da žena ima taj gen povećava se ukoliko je u njezinoj obitelji nekoliko žena u tri generacije imalo rak dojke. Zbog toga se rutinski probir žena za nalaz oba gena ne čini neophodnim, osim u žena koje imaju neobičnu obiteljsku povijest bolesti.

• PRETHODNI RAK DOJKE
  U NAJVEĆOJ SU OPASNOSTI ŽENE KOJE SU IMALE RAK IN SITU (LOKALIZIRANI RAK DOJKE) ILI INVAZIVNI (PROŠIRENI RAK DOJKE NA OKOLNE STRUKTURE I TKIVA) Nakon odstranjenja zahvaćene dojke, opasnost od razvoja raka dojke u drugoj dojci je 0,5-1 % za svaku slijedeću godinu.

• OBITELJSKA OPTEREĆENOST RAKOM DOJKE
  Rak dojke u prvom koljenu (majke, sestre, kćeri), povećava opasnost za rak dojke za 2-3 puta, ali rak dojke u udaljenijih rođakinja (bake, tete, sestrične) samo neznatno povećava opasnost.

 

• PRETHODNA DOBROĆUDNA BOLEST DOJKE
  Prema danas poznatim znanstvenim istraživanjima opasnost od razvoja raka dojke u žena s dobroćudnom bolešću dojke povećana je samo ukoliko one imaju i povećan broj mliječnih kanalića. I u navedenih žena opasnost je umjerena osim ukoliko se tijekom biopsije dojke ne nađe nenormalno tkivo (atipična hiperplazija-atipično (nenormalno) umnažanje stanica) ili ukoliko žena nema obiteljsku opterećenost rakom dojke

 

• DOB
  Veća životna dob važan je čimbenik rizika. Oko 60%  raka dojke razvija se u žena iza 60 godina života. Opasnost je najveća u dobi iznad 75 godina života. Evo nekoliko statističkih podataka o učestalosti raka dojke prema dobi, izraženo u postotcima.
  Od rođenja do 39 godina, 1 od 231 žene, može dobiti rak dojke (0,5% rizik)
  Od 40-50. godine života, 1 od 25 žena, može dobiti rak dojke (4% rizika)
  Od 60-70 godine života, 1 od 15 žena, može dobiti rak dojke (oko 7% rizika)
  Ukoliko žena doživi 90 godina rizik je 14 % za pobol od raka dojke

 

• PRVA MENSTRUACIJA PRIJE 12 GODINA, MENOPAUZA NAKON 55 GODINA ŽIVOTA, PRVA TRUDNOĆA NAKON 30 GODINA ILI NEROTKINJA
  Dugotrajna izloženost endogenim (unutarnjim estrogenima koje producira sam organizam). Odnos između prva tri čimbenika rizika i opasnost od oboljenja su upravo proporcionalni. Ukoliko menstruacije rano počnu, opasnost je tim veća što su djevojčice ranije dobile prve menstruaciju. Slično se primijetio da žene koje su imale relativno dugo menstruaciju, dakle i nakon 55. godine života, a rano su dobile prvu menstruaciju su u grupi žena koje imaju 2-3x veću mogućnost za razvoj raka dojke. Nerotkinje imaju znatno veću mogućnost razvoja raka dojke od žena koje su rodile prije 30 godine života i koje su dojile svoju djecu.

 

• DUGOTRAJNO UZIMANJE ORALNIH KONTRACEPTIVA ILI HORMONALNOG NADOMJESNOG LIJEČENJA U MENOPAUZI
  Većina znanstvenih istraživanja ne pokazuje nikakvu povezanost između uzimanja oralnih kontraceptiva i kasnijeg razvoja raka dojke, osim u žena koje su ih uzimale u dugom nizu godina. Nakon menopauze uzimanje hormonskog nadomjesnog liječenja estrogenim tijekom 10 godina može povećati opasnost od razvoja raka dojke.

 

• PREKOMJERNA DEBLJINA NAKON MENOPAUZE
  Opasnost je nešto veća u debelih žena, ali ne postoje dokazi da posebni način prehrane tj. onaj bogat mastima, doprinosi razvoju raka dojke. Neka istraživanja dokazuju da vjerojatnost razvoja raka dojki u debelih žena koje još menstruiraju je smanjena. Međutim prekomjerna debljina ipak dovodi do povećanja lučenja estrogena u tijelu žene (unutar organizma žene, dakle endogeno), što zatim djeluje na tkivo dojke i unutrašnje sluznice maternice tako da može dovesti do povećanog broja oboljelih „debljih“ žena od raka dojke i endometrija (unutrašnjost sluznice maternice).

U jednog dijela žena postoji bojazan koja se zasniva na lošoj obaviještenosti i pogrešnom shvaćanju rizika. Iako je uočena genetska predispozicija i moguća nasljedna uvjetovanost za pojavu raka dojke. Naime žene koje imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu ne smiju živjeti u stalnoj bojazni kako će oboljeti od raka dojki.

Poznato je, da se procjena rizika za razvoj raka dojke ne može jednoznačno procijeniti na temelju jednog mogućeg faktora rizika koji su prethodno opisani, već mogućnost oboljenja ovisi o više čimbenika rizika za pojavu bolesti. Stoga valja zaključiti da se smrtnost od raka dojke može smanjiti redovitim pregledima dojki i s obzirom na navedene moguće rizične faktore pokušati utjecati na one koji su promjenjivi (prestanak pušenja, smanjenje tjelesne težine, odluka o porodu prijj 30 godina, tjelovježba) dok genetsku predispoziciju (nepomjenljivi utjecaj) ne možemo mijenjati i time na nju nemamo utjecaja.

Prema danas poznatim znanstvenim istraživanjima opasnost od razvoja raka dojke u žena s dobroćudnom bolešću dojke povećana je samo ukoliko one imaju i povećan broj mliječnih kanalića. I u navedenih žena opasnost je umjerena osim ukoliko se tijekom biopsije dojke ne nađe nenormalno tkivo (atipična hiperplazija - atipično (nenormalno) umnažanje stanica) ili ukoliko žena nema obiteljsku opterećenost rakom dojke.

U početku žene s rakom dojke nemaju nikakvih tegoba. Obično kad nastaje rak dojke on se u početku ne pipa, a tada je ako postoji, liječenje najefikasnije i to najčešće bez odstranjenja cijele dojke. U našim ordinacijama kada pitamo žene kada ste bili na pregledu dojki (mamografija ili ultrazvuk) čest odgovor je nikad, prije 5 ili 10 godina i vrlo često čujemo: „ Mislim da ne trebam raditi preglede za dojku jer ništa ne osjećam“. Upravo ova rečenica je pogrešna i svi zajedno a pogotovo liječnici, moraju u razgovoru sa svojim pacijenticama razbiti ovo pogrešno shvaćanje.

.Dakle ukoliko postoji početni rak i mi ga utvrdimo mamografijom ili ultrazvučnim pregledom preživljavanje žene je preko 95 % i kvaliteta života je nepromijenjena. U 80% slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama, i to je loše, jer tada je rak već opipljiv a mi ga danas možemo otkriti dok se ne pipa, a postoji u dojci. Međutim treba poticati žene na preventivne preglede i stalno razbijati strah od pregleda. Vrlo često razbacane i brojne kvrge po dojkama koje neke žene imaju obično nisu rak već dobroćudne, fibrocistične promjene o kojima je bilo govora nešto ranije

Ukoliko žene nešto osjećaju i jave se liječniku prvi simptom je kvržica koju su napipale u dojci ili puno rjeđe bol u dojci kada se kasnije utvrdi da se radi o raku dojke. U početku kvržica koja se može pipati ona je slobodno pomična ispod kože kad ju se pomakne prstima. U uznapredovalim stadijima bolesti, kvržica je obično prirasla za stjenku prsnog koša ili za kožu iznad nje. U tim okolnostima ona se ne može uopće pomicati, ili se ne može micati odvojeno od kože za koju također može biti prirasla. U nekih bolesnica u uznapredovalim stadijima na koži iznad opipljive kvrge mogu se uočiti promjene na koži od uvlačenja kože, crvenila i otoka kože pa sve do vidljivih rana na koži iznad kvrge u dojci koje mogu i krvariti.

Kod postojanja upalnog raka dojke koji je vrlo rijedak, postoji dojka koja je vruća, crvena i otečena, ona djeluje inficirano. Često se unutar dojke ne pipa kvrga. Rak dojke najčešće pogađa lijevu dojku. U 4-10 % bolesnica postoje primarni obostrani tumori dojki ili se drugi primarni tumor dojke razvije kasnije.

Početni rak dojke u gornjem vanjskom kvadrantu dojke

Najčešći smještaj raka dojke u dojci:

• Vanjski gornji kvadrant dojke - 50%
• Središnji dio dojke - 20%
• Vanjski donji kvadrant - 10%
• Gornji unutarnji kvadrant - 10%
• Donji unutarnji kvadrant - 10%

SIMPTOMI KOJI MOGU UPUĆIVATI NA RAK DOJKE

• KVRŽICA KOJA JE NA OPIP IZRAZITO DRUGAČIJA OD OSTALOG TKIVA
• OTOK TKIVA KOJI NE PROLAZI
• NABIRANJE ILI UVLAČENJE KOŽE
• OROŽNJAVANJE, ZADEBLJAVANJE KOŽE OKO BRADAVICE
• PROMJENA OBLIKA DOJKE
• PROMJENE BRADAVICE, POPUT UVLAČENJA BRADAVICE
• PROMJENA OBLIKA DOJKE
• CRVENILO NA KOŽI DOJKE
• ISCJEDAK IZ BRADVICE, POSEBNO UKOLIKO JE KRVAV ILI SMEĐE BOJE

Osim toga samo-pregledom i redovitim pregledima kod liječnika (godišnje jedanput ili svakih 6 mjeseci) razbit će se strah od svakog pregleda. Iz iskustva znam da najveći strah od pregleda dojki imaju žene koje dolaze na preglede svakih nekoliko godina. Mislim da je samo-pregled potreban, jer dojka se ciklički u toku mjeseca mijenja, osobito dok žena ima menstruaciju. Kod svake takve cikličke, fiziološke promjene dojke, prije menstruacije ili nakon menstruacije, moguće su ireverzibilne promjene i nastanak početne kvržice u dojci koju treba što ranije uočiti.

Liječnik treba podučiti svaku ženu da zna opipati vlastite dojke osobito nakon njegovog pregleda gdje će žena upoznati svoje kvrge i neravnine u građi dojke i znat će kasnije prepoznati neku novu promjenu. Pregled dojki počinje uvijek anamnezom, zatim kliničkim pregledom. Klinički pregled dojke trebao bi biti dio svakog kliničkog pregleda kod žene. Liječnik naime pregledava dojke tražeći nepravilnosti, uvlačenja ili napetosti kože, kvržice i iscjedak. Nakon toga opipavanjem dojke liječnik opipava po određenom redoslijedu jednu drugu dojku i pazušne jame gdje mogu biti opipljivi, uvećani limfni čvorovi.

Dodatne specifične pretrage za pregled dojki su mamografija, ultrazvuk dojki s kolor doplerom i elastografijom, magnetna rezonancija dojke, PET- scan dojki.

Kada se ultrazvučnim pregledom pronađe čvor, tada se obavlja citološka punkcija vidljivog čvora pod kontrolom ultrazvuka. Na taj način može se izvući određena količina stanica uz pomoć igle sa špricom (aspiracijska citologija). Ovaj način je najjednostavniji i najmanje neugodan za pacijenta. Uz malo pažnje pri samom zahvatu liječnika i dobroj pripremi i opuštanju pacijenta zahvat je za neke pacijente ugodniji od vađenja krvi.

Ovaj zahvat tj. citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka radi se i u ovoj ordinaciji. Sam zahvat citološke punkcije obavlja se u ordinaciji, a zatim se uzorak punktata šalje citologu, specijalisti koji dalje pripremom i citološkim pregledom preparata obavlja mikroskopski pregled citološkog punktata i nalaz je gotov za 2 dana. Tako se brzo može saznati rezultat punkcije, što je neophodno za odluku o daljnjim postupcima obrade ili liječenja.

Osim aspiracijske citologije može se raditi i aspiracijska biopsija koja se radi debljom iglom od one koju koristimo za aspiracijsku citologiju zato jer se biopsijama uzima uzorak tkiva, a ne samo stanica. Postoji još i incizijska biopsija, to je postupak uzimanja uzorka tkiva jednim rezom ili na kraju postoji i ekscizijska biopsija. a to je odstranjenje cijele kvržice. Kod svake biopsije uzorak tkiva koji može biti dobiven na bilo koji od navedenih načina upućuje se patologu koji nakon učinjenog preparata koji valja biti prilagođen za mikroskopsku analizu, donosi patohistološku dijagnozu primljenog i obrađenog i mikroskopski pregledanog uzorka tkiva. Svi navedeni zahvati obavljaju se ambulantno bez boravka u bolnici osim ekscizijske biopsije gdje nekoliko dana bolesnica boravi u bolnici (2-3 dana). 

Ukoliko se pronađu stanice raka, izvode se daljnje pretrage jer liječenje ovisi o osobinama utvrđenog raka dojki. Postoji jedna pretraga kojom se utvrđuje postojanje receptora za estrogen i progesteron. Rak dojki koji ima receptore za estrogen raste sporije od raka koji ih nema, a medikamentno liječenje, koje sprječava djelovanje hormona, može biti korisno. Ovaj oblik pozitivnih hormonalnih receptora češći je u žena iza menopauze nego u mlađih žena.

Kod određivanja stupnja proširenosti raka dojki liječnik pomno pregledava ženu nije li se rak proširio u limfne žlijezde, kožu, jetru ili nekamo drugamo u tijelu. Ukoliko su limfne žlijezde u pazuhu ili iznad ključne kosti srasle zajedno ili su povezane s kožom, najvjerojatnije se rak ne može uspješno operativno ukloniti. Svakako se mora učiniti rendgenska slika prsnog koša koja se inače uvijek radi i preoperativno kod bilo kojeg kirurškog zahvata, u potrazi za eventualnim metastatskim širenjem raka dojke u pluća.

Krvnim pretragama procjenjuje se stupanj oštećenja jetre i je li se rak proširio tako da je iz krvne slike vidljivo kako je došlo do promjena u krvnoj slici (ubrzana sedimentacija, anemija, povišenje alkalne fosfataze kod širenja tumorskih stanica u kostima). Moguća proširenost tumorskih stanica raka dojke u kostima provjerava se pregledom koštanog skeleta bolesnice pretragom koja se zove scintigrafija kosti.

Svi nalazi obavljenih pretraga na početku otkrivanja raka dojke i prije operativnog zahvata čuvaju se u dokumentaciji kako bi se kod kasnijih pregleda tijekom slijedećih godina praćenja bolesnice usporedili nalazi. Od pretraga krvi kod otkrivanja raka dojke, a prije operativnog zahvata svakako je potrebno učiniti tumorski marker za dojku Ca 15-3.

Ukoliko je on u granicama normale to je dobar prognostički pokazatelj u smislu izlječenja bolesnice, odnosno može značiti kako bolest nije uznapredovala putem krvi. Kod svake slijedeće kontrole bolesnice koje se nakon operacije i svih postupaka liječenja odvijaju u prvih 5 godina svakih 6 mjeseci uvijek se iznova određuje i vrijednost ovog tumorskog markera.

Ovdje valja napomenuti kako određivanje Ca 15-3 kao metoda ranog ili uopće otkrivanja raka dojke nije primjerena bez pregleda dojke ultrazvukom ili mamografijom. To je pitanje koje pacijentice često postavljaju nama liječnicima. Ovaj tumorski marker nije indikator koji će odmah pokazati je li netko ima ili nema rak dojke u ranoj dijagnosti bolesti. Naime bolesnice s rakom dojke mogu imati uredan nalaz Ca 15-3 prije operacije i on je koristan u dopunskom praćenu operiranih bolesnica s rakom dojke a nikako za preventivne preglede i za rano otkrivanje raka dojke.

Ukoliko se citološkom punkcijom ili biopsijom utvrdilo kako se u kvržici koja je pronađena nalaze zloćudne stanice raka, pristupa se terapijskom planu liječenja bolesnica. Bolesnica s dijagnozom raka dojke upućuje se iz ordinacije gdje je rak dijagnosticiran u jednu od naših bolnica koje su specijalizirane za njegovo liječenje. Iz ove ordinacije bolesnice se najčešće upućuju u Institut za tumore s kojim ova ordinacija ima dugogodišnju vrlo dobru i kolegijalnu suradnju, na dobrobit naših bolesnica.

Žene kojima je dijagnosticiran rak dojke iz ove ordinacije zbrinjavaju se tako da liječnica telefonski kontaktira liječnike iz bolničke ustanove u kojoj će se obavljati daljnje liječenje. Bolesnica sa sobom odnosi svu dokumentaciju koju je nakon pregleda i punkcije u ordinaciji dobila, uz snimljen pregled video klipom i slike snimljene ultrazvučnim aparatom na CD-u i na papiru u boji u formatu A4. Na taj se način olakšava daljnji postupak prije odluke o načinu daljnjeg liječenja.

Za vrijeme odlaska u bolnicu bolesnica nije prepuštena samoj sebi i ukoliko to želi liječnica iz ove ordinacije može voditi daljnju brigu za vrijeme njezinog boravka, liječenja u bolničkoj ustanovi kao i po povratku iz nje. Ovaj način komunikacije i kontinuirane komunikacije liječnik-bolesnik ostvaruje se dobra medicinska skrb i brga za bolesnicu, koja njoj daje osjećaj sigurnosti, brige i postojanja liječnika kojem se uvijek može obratiti za pomoć ili savjet.

Rak dojke može se liječiti nizom različitih kirurških tehnika. Osim uspješnosti preživljavanja bolesnica, evo još jednog ne manje bitnog razloga zašto na vrijeme doći na preventivni pregled dojki.

Naime ukoliko je bolest otkrivena u ranoj fazi tada se može učiniti samo tumorektomija (odstranjenje tumora i malog ruba okolnog zdravog tkiva dojke). Široka ekscizija ili djelomična mastektomija (pri kojoj se odstranjuje nešto više okolnog normalnog tkiva dojke.

Ukoliko je prema procjeni liječnika prema obavljenim pretragama bolest uznapredovalija tada se učini kvadrantektomija (odstranjenje jedne četvrtine dojke). Operacijom se može učiniti i mastektomija (operativno odstranjenje cijele dojke), kao i radikalna mastektomija (odstranjenje cijele dojke i regionalnih limfnih čvorova u pazuhu).

Odstranjenjem tumora i nešto normalnog okolnog tkiva dojke najbolje se sprečava ponovna pojava raka u istoj dojci. Prema znanstvenim istraživanjima jednake su stope preživljavanja žena kojima je odstranjena cijela dojka ili onih podvrgnutih poštednom operativnom zahvatu (samo tumora s malo okolnog zdravog tkiva) uz zračenje, barem u prvih 20 godina nakon operacije. Glavna je prednost poštednog operativnog zahvata uz zračenje očuvanje tjelesnog izgleda tj. kozmetske prirode.

U oko 15 % žena koje su podvrgnute poštednom operativnom zahvatu, odstranjena količina tkiva je tako malena da je razlika između operirane i zdrave dojke jedva zamjetna.

Nuspojave liječenja zračenjem koje prati poštednu operaciju dojke obično nisu bolne niti dugotrajne. Najčešće nuspojave su crvenilo i opekline kože. U oko 10-20 % žena razvija se blaga upala pluća 3-6 mjeseci nakon završetka zračenja. Tijekom razdoblja od 6 tjedana neke bolesnice mogu imati suhi kašalj ili kratkoću daha pri tjelesnoj aktivnosti. Manje od 5% žena mogu dobiti nakon zračenja lomove rebara koji uzrokuju blaže tegobe.

Kod jednostavne mastektomije kirurg odstranjuje kompletno tkivo dojke, ali ne odstranjuje podležeći (pektoralni mišić) dojke te ostavlja dovoljno nadležeće kože kako bi se njome pokrila rana. Dojka se obnavlja puno lakše ukoliko su mišići prsnog koša i ostala tkiva ispod dojke netaknuta. Ovim se načinom najčešće odstranjuje dojka u kojoj je dijagnosticiran invazivni rak dojke, koji se proširio unutar mliječnih kanalića. Poznato je naime da se ova vrsta raka dojek pojavljuje ponovno ukoliko se učini poštedni operativni zahvat.

Kod takvog zahvata redovito se odstranjuju limfne žlijezde u pazuhu pripadajuće dojke kako bi se utvrdilo postoje li stanice raka u limfnim žlijezdama kao posljedica presade (metastaziranja zloćudnih stanica) iz raka dojke. Odstranjenje cijele dojke s rakom i pripadajućih limfnih čvorova u pazuhu iste strane naziva se jednostavna mastektomija s disekcijom limfnih žlijezda ili modificirana radikalna mastektomija.

Veličina tumora, patohistološki nalaz tumorskog i okolnog tkiva u dojci i limfnim čvorovim utjecat će na odluku o korištenju kemoterapije i lijekova koji sprečavaju djelovanje hormona. Procjena liječničkog tima u bolnici o protokolu liječenja osim o navedenim razlozima određuje se i primjenjuje individualno.

Neki poznati stručnjaci u svijetu smatraju kako kod veličina tumora manjih od 1cm treba učiniti tumorektomija (odstranjenje raka i rubnih dijelova zdravog tkiva oko raka) i smatraju kako nije potrebno dopunsko liječenje. Ukoliko je tumor veći od 5 cm nakon operacije se daje i kemoterapija, a ukoliko je veći od 7,5 cm ili veći kemoterapiju se može davati i prije operacije. Međutim nije samo veličina tumora indikator o postupcima liječenja, već patohistološki tip raka, proširenost bolesti (postojanje lokalnih ili udaljenih metastaza), dob bolesnice, postojanje pozitivnih ili negativnih HER 1 i 2 gena, zatim prisutnost estrogenih recetora kao i dob bolesnice uz postojanje drugih pridruženih bolesti.

Bolesnice koje imaju lobularni karcinom in situ (rak u mliječnoj žlijezdi koji se nije proširio izvan mjesta nastanka) moraju se pomno češće kontrolirati ili ih se može liječiti odmah odstranjenjem tumora. Većina liječnika ne smatra ovu vrstu raka dojke rakom u pravom smislu, već smatraju kako je to samo znak da žena ima veću mogućnost razvoja raka dojke, kako je već prethodno napisano. Samo se u 25-30% žena s ovom promjenom razvije u invazivni rak dojke, a čak i manje od toga umire od raka dojke.

To je razlog zašto se žene s ovim tipom raka ne odlučuju za liječenje. Ukoliko žena ne želi operativno odstranjenje obje dojke ili zbog nekih okolnosti liječnici odluče da je tako bolje, tada se liječenje provodi tamoksifenom, lijekom koji sprečava djelovanje hormona estrogena koji su doveli do razvoja ovog raka dojke. U žena koje još menstruiraju mogu se odstraniti jajnici, no nije još sasvim sigurno kako je taj način liječenja djelotvorniji od davanja lijekova koji sprečavaju djelovanje hormona.

Kod žena koje imaju duktalni karcinom in situ (rak u kanalićima mliječnih žlijezda koji se nije proširio van kanalića ili mjesta nastanka) gotovo se nikad nakon jednostavne mastektomije ponovno ne pojavljuju stanice raka. Kod većine žena s ovim patohistološkom dijagnozom odstranjuje se samo tumor (tumorektomija). Ponekad se liječenje nastavi zračenjem. Bolesnice s upalnim (inflamatornim) rakom dojke liječe se najčešće kombinacijom kemoterapije i zračenja.

Kemoterapija je primjena lijekova, najčešće intravenozno nakon operativnog zahvata, u svrhu uništavanja stanica tumora. Najveći broj danas primjenjivanih takvih lijekova nisu tumorski selektivni već uništavaju i zdrava tkiva u tijelu. Oni se primijenjuju u ciklusima, tako možemo govoriti o 4 ili 6 ili više ciklusa kemoterapije prema shemi koju određuje liječnički konzilij u bolnici . Oni izazivaju određene nuspojave kao mučninu, povraćanje, gubitak apetita nakon više ciklusa i malaksalost.

Primjena kemoterapije u liječenju raka dojke

Kemoterapija (koja ubija stanice raka) ili lijekovi koji sprečavaju učinak hormona (upletanjem u djelovanje hormona koji potiču rast stanica raka) često se uvode u protokol liječenja ubrzo nakon operacije dojke i daju se mjesecima i godinama. Takvo liječenje odgađa ili sprečava ponovno javljanje raka, a u većine žena produžuje preživljavanje. Ovi lijekovi mogu pokoju ženu i izliječiti, ali za to još u samostalnoj ili monoterapiji ne postoje znanstveni dokazi. Pokazalo se da istovremena primjena nekoliko kemoterapeutika istodobno, učinkovitije sprečava ponovno javljanje raka nego liječenje samo jednim lijekom. Međutim ono je znatno neučinkovitije ukoliko se prethodno ne obavi operativni zahvat a nakon kemoterapije i zračenje.

Ovisno o vrsti kemoterapije bolesnica može imati mučninu, povraćati, osjećati umor i malaksalost, može dobiti rane (ulceracije) u usnoj šupljini ili izgubiti kosu. Danas međutim povraćanje i mučninu liječnici efikasno rješavaju lijekom u čepićima ili injekcijama (oni blokiraju receptore u mozgu za povraćanje. Također pojedine bolesnice mogu biti sklonije infekcijama i krvarenju tijekom nekoliko mjeseci. Kako se to ne bi dogodilo stalno se prije i nakon kemoterapije kontrolira krvna slika jer je poznato kako kemoterapija snižava broj svih krvnih tjelešaca (crvenih, bijelih i krvnih pločica). Kod većine žena uz dobru kontrolu djelovanja kemoterapije na krvne stanice, tegobe nestaju ili se ne razviju, tako da se navedeni simptomi javljaju u 1 ili 2 bolesnica na svakih 1000 žena koje primaju kemoterapiju.

Tamoksifen je lijek koji sprečava djelovanje hormona, a može se davati nakon operacije raka dojke. U dobi bolesnica 50 i više godina tamoksifen povećava vjerojatnost preživljavanja u prvih 10 godina po postavljanju dijagnoze za oko 20-25 %.On je srodan estrogenu, ima neke od učinaka nadomjesnog hormonalnog liječenja (HNL ili HNT) u menopauzi. Neki učinci su povoljni poput smanjenje opasnosti razvoja osteoporoze ili umiranja od bolesti srca, a nepovoljan učinak je povećana opasnost od razvoja raka tijela maternice. Međutim za razliku od nadomjesnog liječenja estrogenom, tamoksifen ne sprečava napade vrućine niti umanjuje suhoću rodnice koji se javljaju nakon menopauze.

LIJEČENJE PROŠIRENOG RAKA DOJKI

Rak dojke se može proširiti (presaditi, metastazirati) u bilo koji dio tijela. Međutim najčešća područja su pluća, jetra, kosti, limfne žlijezde, mozak i koža. Rak se u ovim područjima može pojaviti godinama ili čak desetljećima nakon što se rak dijagnosticirao i liječio. Ukoliko se rak proširio u jedno područje vjerojatno postoji i u drugim područjima iako ga u tom trenutku nismo uspjeli dokazati ( postojanje mikrometastaziranja, malih okom nevidljivih presadnica zloćudnih stanica).

Ne postoji izlječenje za rak dojke koji se proširio izvan nje, međutim većina žena koje ga imaju žive barem 2-5 godina, a neke izuzetno rijetko 10 i 20 godina nakon dijagnosticiranja. Terapija lijekovima uz operativni zahvat može produžiti život kod ovakvih bolesnica, ali glavni je razlog liječenja osobito kemoterapijom i zračenjem, smanjenje simptoma i poboljšavanje kvalitete života.

U izboru liječenja, liječnik uzima u obzir potpomaže li estrogen rast tumora, zatim koliko je vremena prošlo od kada se rak prvi puta dijagnosticirao i liječio, koliko je organa rak zahvatio širenjem i je li bolesnica prošla menopauzu.

Bolesnica koja ima prošireni (uznapredovali) rak dojke, a nema simptoma, nema niti povoljnih učinaka od navedenog liječenja. Zato se liječenje, osobito ukoliko bolesnica ima neugodne nuspojave, odgađa dok žena ne dobije simptome (bol ili tegobe druge vrste) ili dok se rak ne počne naglo pogoršavati. Žena koja ima bolove ili druge simptome koji je ograničavaju u svakodnevnom životu, obično se liječi lijekovima koji sprečavaju djelovanje hormona ili kemoterapijom kako bi se spriječio rast stanica raka po cijelom tijelu.

Postoji jedino iznimka. Naime ukoliko se unutar kosti pojave metastaze (presadci zloćudnih stanica raka dojke), koje obično izazivaju jaku bol u bolesnica, tada je jedino liječenje zračenjem, kojim se usporava rast i umnažanje stanica raka koje su metastazirale (proširile) se iz raka dojke. Na taj način smanjuje se bol i poboljšava kvaliteta života bolesnice.

Uz tamoksifen koji je ranije spomenut kao lijek koji sprečava djelovanje hormona protiv bolnog raka kostiju koristi se (aminoglutetimid), lijek koji sprečava djelovanje estrogena. Istovremeno se u injekcijama primjenjuje i hidrokortizon, steroidni hormon, jer aminoglutetimid sprečava u tijelu stvaranje kortizona, jednog od najvažnijih hormona u tijelu. Sada su se počeli primjenjivati i lijekovi koji imaju slično djelovanje kao i navedeni lijek, ali bez utjecaja na stvaranje kortizola, a njihova djelotvornost i efikasnost u liječenju raka dojke još nije potvrđena. Više o tome u rubrici “Novosti”.

U liječenju raka dojke ponekad se eksperimentalno iskušavaju tvari koje mijenjaju biološki odgovor . To su prirodne tvari ili njima slične koje su dio imunološkog sustava organizma. U ovu grupu lijekova ubrajaju se interferoni, interleukin-2, limfocitima aktivirane prirodne stanice ubojice, čimbenik tumorske nekroze i monoklonalna protutijela. Navedeni lijekovi daju se prije primjene kemoterapije ali njihova efikasnost i učinkovitost je još upitna i nije potvrđena.

PAGETOVA BOLEST DOJKE
To je vrsta raka dojke koji se najprije pojavljuje u obliku rane na bradavici ili koži dojke. Ranica je najprije prekrivena krastom ili ljuskicama koje vlaže (ulceriraju), a može postojati i iscjedak iz bradavice. Ova vrsta raka dojke može biti in situ (neivazivna) i inazivana kada je sklona metastaziranju bez obzira na poduzeto liječenje. Kod invazivnog tipa ove bolesti bez obzira na kirurško liječenje sklonost metastaziranju i ponovnoj pojavi bolesti je česta i ima lošu prognozu za bolesnicu. Tijek takve bolesti je spor (čak nekoliko godina), ali gotovo uvijek završava smrću. Ovaj tip bolest loše reagira na kemoterapiju i terapiju zračenjem.

Neinvazivni oblik ove bolesti nije sklon metastaziranju i ima dobru prognozu. Nešto više od polovice žena koje imaju ovu vrstu raka dojke imaju i kvržicu u dojci gdje se ova kožna promjena na površini dojke pojavila. Nakon dijagnosticiranja ove bolesti izvodi se mastektomija uz odstranjenje regionalnih limfnih čvorova.

CYSTOSARCOMA PHYLLODES

Cistosarkoma filodes je prilično rijedak oblik tumora dojke koji može biti zloćudan.

Ovakve vrste tumora dojki rijetko se šire u druga područja međutim nakon kirurškog odstranjenja imaju sklonost ponovnom pojavljivanju na istom mjestu. Najčešće se operacijom odstranjuje šire područje zdravog tkiva dojke oko tumora s tumorom. Međutim ukoliko je tumor veći kao i zbog sklonosti ponovnom rastu tumora na istom mjestu u dojci, najčešće se radi jednostavna mastektomija.

OBNAVLJANJE DOJKE NAKON OPERATIVNOG ZAHVATA MASTEKTOMIJE

Obnavljanje dojki silikonskim implantatima.

Nakon što je kirurg odstranio cijelu dojku (mastektomija), plastični kirurg može rekonstruirati (obnoviti) dojku koristeći umetke punjene silikonom ili fiziološkom otopinom, ili složenijim zahvatom koji se rijetko koristi, a i kompliciraniji je uz pomoć tkiva uzetim s drugih dijelova ženina tijela, obično s trbuha.

Kod operativnog odstranjenja cijela dojke s tumorom kirurg koji vrši operaciju to mora znati hoće li se dojka nakon zahvata rekonstruirati jer on tada ostavlja više kože kako bi se rekonstruirana dojka kožom mogla bolje pokriti nakon stavljanja umetka.

Možda se nekim ženama koje moraju otići na operaciju cijele dojke zbog raka dojke, čini nevažno hoće li imati nakon operacije dojku ili ne , ali liječnik koji ih upućuje na operaciju, a to je najčešće obiteljski liječnik, treba bolesnicu informirati o navedenoj mogućnosti rekonstrukcije dojke. To se mora znati prije operacije dojke s tumorom jer o tome ovisi način operativnog zahvata. U svojoj ordinaciji porazgovaram između ostalog sa svakom bolesnicom osobito mlađe dobi, a danas je takvih žena sve više, o navedenoj mogućnosti jer mnogim ženama je i ukoliko su se izliječile i preživjele svakako važno postojanje dojke kao ženskog identiteta.

Smatram da to nije nevažna stvar nakon borbe za izlječenje koje je naravno na prvom mjestu. Svaka žena je u trenutku suočavanja s činjenicom kako ima rak dojke usredotočena je na mogućnost izlječenja i spašavanja života i u tom trenutku ne zna a mnoge niti ne razmišljaju, što će biti nakon operacije i kada prežive. Mnogim ženama kojima je odstranjena dojka, a pripremljeni zahvat za rekonstrukciju nije obavljen, nakon odstranjenja dojke s tumorom pravi psihički problemi, problemi prilagodbe na novonastalu situaciju života bez dojke, pogoršani odnosi s partnerom postaju kod nekih bolesnica nepodnošljivi. Zahvat rekonstruiranja dojke može se učiniti i nakon „ nepripremljenog“ kirurškog zahvata nakon odstranjenja dojke s tumorom, ali tada bolesnica mora imati najmanje dva ili više kompliciranijih zahvata rekonstrukcije dojke na što se većina žena ne odlučuje.

ZAKLJUČAK:

Ovom temom o bolestima dojki, osobito o raku dojke i proširenom raku dojke, nije mi bila namjera uplašiti žene kako mogu oboljeti od raka dojke i koliko je to opasno, već mi je namjera bila potaknuti ih na veću brigu o vlastitom zdravlju, o preventivnim pregledima dojki kod liječnika , čime se jedino može za sada , izbjeći velika smrtnost od ove pritajene, podmukle i opake bolesti koja nam odnosi kad je kasno otkrivena u zadnje vrijeme sve više žena i to u mlađoj dobi, ispod 40 godina života.

Vjerujem da je mnogim ženama poznato kako je Ministarstvo zdravstva RH pokrenulo veliku akciju preventivnih pregleda dojki mamografijom po dobnim skupinama na koju se sve žene koje dobiju poziv trebaju odazvati. Neke od njih morat će otići na dodatne pretrage ultrazvukom,  kako bi se još bolje razjasnile otkrivene ili nejasne promjene na mamografiji.

Ovo je najmoderni, najsuvremeniji i ujedno pripadnik najviše klase kolor dopler ultrazvučnih aparata koji se proizvodi u Toshibi, kao jednom od nekoliko vodećih tvrtki u svijetu koje proizvode ultrazvučne aparate.

Aparat je proizveden 2007. godine, a u ordinaciji se koristi od srpnja 2007. godine. Aparat odlikuje visoka rezolucija LCD ekrana veličine 19 inča uz različite mogućnosti za poboljšavanje slike i dobivanje bolje oštrine i kontrasta čime je omogućeno uočavanje i razlikovanje teško vidljivih ili početnih promjena u tkivu (2-3 mm) koje se pregledava.

U ovom aparatu prvi puta se koristi i bojanje slike u živoj i “zamrznutoj slici” što je slično elastografiji u radiologiji kako bi se lakše uočile otkrivene promjene u dojkama, a ovdje se ovaj program može koristiti kod pregleda svih navedenih organa: štitnjače, dojki, trbušne šupljine, površinskih organa, limfnih čvorova, zglobova, sinusa.

Osobitost ovog aparata je da kod dijagnostike promjena, tj. mogućih tvorbi u tkivima, a to je vrlo značajno kod prikaza ultrazvučnog pregleda dojki, možemo sliku jedne dojke prikazati tkz. panoramskom slikom ili prikazom gdje u jednoj slici možemo vidjeti pronađene tvorbe - čvorove tj. tumore u dojci, ali i u odnosu na smještaj prema ostalim strukturama u dojci.

U ovoj ordinaciji i prije 11 godina liječnica je imala vrlo kvalitetan kolor dopler ultrazvučni aparat Toshiba, ali tadašnje mogućnosti doplerskog prikaza (protoka krvi) u organima i tkivima nisu bila tako savršena kao u ovoj novoj i suvremenijoj aparaturi kao što je Toshiba Aplio XG. Naime u ovom aparatu moguće je bez primjene kontrastnih sredstava dobiti protok krvi u dojkama. Sada na ovom novom aparatu bez aplikacije kontrasta to možemo učiniti samo prtiskom na tipku za kolor dopler u toku pregleda dojke. To nam je značajno jer tada u svim organima, a osobito nam je to važno za dojku, možemo lakše razlučiti je li promjena koju vidimo prokrvljena ili ne, je li to možda cista koja je atipična je li to možda masno tkivo, zloćudan ili dobroćudan tumor i slično. Na taj način možemo kod nekih pacijentica izbjeći bespotrebnu punkciju i s većom sigurnošću nakon pregleda, možemo znati o kakvoj se promjeni radi.

Važno je napomenuti da se svi podaci o pacijentu koji se pregledava na ovom kolor dopler ultrazvučnom aparatu, ime, prezime, dob, težina, visina, tegobe zbog kojih je došao na pregled, pohranjuju u ultrazvučnom aparatu, ali i u kompjuteru zajedno sa svim ostalim podacima i nalazima prijašnjim i sadašnjim pacijenta.

Ultrazvučne slike i video klipovi učinjeni za vrijeme pregleda pacijenta omogućuju liječnici da kod ponovne posjete pacijenta ili kontrolnog pregleda ima brz i kompletan uvid u dosadašnje video zapise svih dosadašnjih, kako tegoba, tako i ultrazvučnih pregleda kao i svih ostalih pregleda koji su učinjeni u ovoj ordinaciji ili u nekoj drugoj ustanovi.

Svaki pacijent dobiva nakon pregleda slike ultrazvučnog pregleda, a pacijenti koji se upućuju na daljnju obradu ili na bolničko liječenje zbog operativnog zahvata dobivaju i CD na kojem su snimljeni svi video klipovi i slike ultrazvučnog pregleda kako bi liječnici koji dalje preuzimaju brigu o pacijentu lakše dalje zbrinuli pacijenta.

Ovdje su prikazane neke od slika snimljene ovim ultrazvučnim aparatom, međutim ukoliko želite pročitati o nekoj aktualnoj temi na ovoj WEB stranici, u tekstu će biti prikazane ultrazvučne kolor dopler slike koje su snimljene u ordinaciji kod pojedinih pacijenata a povezane su s temom koja se obrađuje.

U ordinaciji se mogu učiniti slijedeće usluge

1. ANAMNEZA - razgovor
2. KLINIČKI PREGLED
3. ULTRAZVUČNI PREGLED kolor doplerom - trbušne šupljine - dojki - vrata i štitnjače - sinusa - površinskih organa (čvorovi i otekline pod kožom, pregled limfnih čvorova) - kolor dopler krvnih žila trbušne šupljine, vrata i ekstremiteta - kolor dopler zglobova, mišića
4. EKG SRCA
5. SPIROMETRIJA (ispitivanje funkcije pluća kod kroničnih plućnih bolesti gdje postoji oslabljeno ili otežano disanje
6. ULTRAZVUČNA DENZITOMETRIJA (ispitivanje koštane gustoće, otkrivanje osteoporoze)
7. LABORATORIJSKE PRETRAGE krvi, urina i stolice (hematološke pretrage - krvna slika, biokemijske pretrage - šećer, masnoće, jetrene probe i slično), urin, stolica na prisutnost krvi u stolici, određivanje tumorskih biljega, hormona u krvi, određivanje prisutnosti helicobacter pylori, reuma testovi, određivanje prisutnosti antitijela na streptokok i stafilokok u krvi, određivanje kalcija i fosfora u krvi i kalcija u 24-satnom urinu - važno kod utvrđene smanjene koštane gustoće)
8. MIKROBIOLOŠKE I PARAZITOLOŠKE PRETRAGE krvi, urina i stolice, uzimanje obrisaka - urinokultura I abg - ejakulat bakteriološki - punktati iz zglobova i cista - iskašljaj i ispljuvak - obrisak ždrijela, nosa, uha i površinskih rana - obrisak uretre na chlamidiu, mycoplasmu, ureaplasmu - stolica na pregled bakteriološki, parazitološki i analni otisak - testiranje na HIV, hepatitise - testiranje na HPV - obavezno ga je učiniti uz PAPA test prije cijepljenja
9. CIJEPLJENJA protiv gripe, pneumokoka, HPV-a
10. APLIKACIJE INTRARTIKULARNIH INJEKCIJA - davanje injekcija u bolni zglob kod reumatskih bolesti zglobova
11. KONZULTACIJE - savjeti, pitanja, razgovor, drugo mišljenje
12. SISTEMATSKI PREGLEDI

SISTEMATSKI PREGLEDI:
Opći sistematski pregled za muškarce i žene obuhvaća:

1)OPĆI PREGLED, RAZGOVOR-ANAMNEZA I KLINIČKI PREGLED:
Pregled u ordinaciji počinje detaljnim razgovorom koji je osnova svakog pregleda. U razgovoru se posvećuje posebna pozornost na sadašnje tegobe pacijenata, ranije bolesti i operacije, lijekove koje pacijent uzima. Vrlo je važna obiteljska anamneza ( poremećaji i bolesti koje su poznate u obitelji). Važno je znati je li pacijent oženjen /udata, gdje radi, kakvi su odnosi u obitelji i na poslu .Ovakav pristup njeguje se u ovoj specijalističkim ordinacijama Obiteljske medicine koja na jedan sveobuhvatni način pristupa svakom pacijentu individualno. Također se prouči sva dosadašnja medicinska dokumentacija i lijekovi koje pacijent uzima. Stoga je važno donijeti važnu raniju medicinsku dokumentaciju ranije operacije, otpusna pisma iz bolnice, zadnje preglede ultrazvuka dojki, abdomena, laboratorijske nalaze) i listu lijekova koje pacijent uzima. Na ovakvom pregledu traže se faktori rizika za pojavu neke bolesti zatim nasljedne i stečene bolesti. Promatra se i psihički status svakog pacijenta.
Nakon detaljnog razgovora pristupa se općem kliničkom pregledu koji obuhvaća slušanje srca i pluća, mjerenje krvnog tlaka i pulsa,palpacijom vrata, trbušne šupljine,

2) LABORATORIJSKE PRETRAGE KRVI I MOKRAĆE
Hematološki nalaz krvi obuhvaća:
Sedimentaciju, kompletnu pretragu krvi ( ukupno 26 parametera s histogramima: crvena, bijela zrnca, trombociti i 5 diferencijalna bijela zrnca)
Pretraga se obavlja odmah u ordinaciji na najnovijem hematološkom aparatu Sysmex-5 dif.
Rezultati pretrage za 2 minute .
Biokemijski nalaz krvi:
Šećer u krvi ( GUK), holesterol, trigliceridi ( masnoće u krvi), GGT,GOT, GPT( jetrene probe), bilirubin, mokraćna kiselina, urea, kreatinin, pankreas amilaze. Pretrage se obavljaju odmah u ordinaciji na biokemijskom aparatu Reflotron, nalazi su gotovi u ordinaciji za 20-etak minuta.
Biokemijski nalaz mokraće ( urina)Pretraga obuhvaća pregled 11 biokemijskih parametra u mokraći ( specifična težina, ph, nitriti, leukociti, urobilinogen, bilirubin, šećer, proteini, eritrociti i krv u mokraći Pretraga se obavlja u ordinaciji na Urilux aparatu i nalaz je gotov za 2 minute

3) ULTRAZVUČNI PREGLED TRBUŠNE ŠUPLJINE KOLOR DOPLEROM

Pregled obuhvaća pregled
a) gastroenterološke regije: jetra, žučnjak, žučni vodovi. gušterača, slezena
b) urološke regije bubrezi i mokraćni mjehur ( određivanje protoka kroz krvne žile bubrega kolor dopler ultrazvukom)
c) genitalne regije: žene-maternica i jajnici ( određivanje protoka kroz maternicu i jajnike), zatim pregled prostate kod muškaraca
Ovakvim najsuvremenijim kolor dopler uređajem moguće je uočiti prisutnost promjena izgleda a ponekad i funkcije svakog pojedinog organa ( npr. kolor dopler bubrega )  .Također je moguće uočiti patološke tvorbi ( izraslina )  u trbušnoj šupljini ( npr. tumore, limfnih čvorova) , prisutnost slobodne tekućine u trbuhu i izgled i prohodnost krvnih žila i trbušnoj šupljini). Također je moguće uočiti prisutnost gastritisa ili duodenitisa tj.  upale želučane ili sluznice dvanaesnika.  Ovaj ultrazvučni uređaj ima posebno softverski načinjenu kombinaciju dviju sondi ( intestinalni program za pregled crijeva kojim je moguće vidjeti slijepo crijevo i promjene na debelom crijevu
( tumori , upala divertikula crijeva ). Pregled ultrazvukom ne može ponekad zamijeniti gastroskopiju i kolonoskopiju , ali može osobito kod bolova u trbuhu pomoći u razlučivanju uzroka tegoba u trbušnoj šupljini.
Pregled se obavlja najnovijim ultrazvučnim kolor dopler aparatom- Toshiba Aplio XG. Pregled traje individualno, nalaz se dobiva odmah po obavljenom pregledu, uz slike i snimljeni kompletni pregled na CD-u sa slikama i video klipovima .Sva dokumentacija , svakog pacijenta sa slikama i video klipovima ostaje zabilježena i pohranjuje se u ordinaciji , tako da kod slijedeće posjete ordinaciji pacijent ne mora nositi snimljene slike i ultrazvučni pregled, ukoliko se javi unutar 5 godina. .

4.KOLOR DOPLER ULTRAZVUK VRATA , sinusa i limfnih čvorova ( Toshiba Aplio XG)
Pregled se također obavlja na aparatu koji je već spomenut. U regiji vrata pregledava se štitnjača, njezina prokrvljenost, struktura, veličina i eventualno postojanje cista ili čvorova
Gledaju se krvne žile vrata ( karotide, vertebralne arterije i jugularne vene). Zatim se pregledavaju limfni čvorovi i žlijezde slinovnice

5.KOLOR DOPLER ULTRAZVUK DOJKI
Pregled se obavlja na spomenutom kolor dopler uređaju visoke rezolucije gdje se u dojci mogu uočiti promjene od 2 mm . Bez davanja kontrasta i venu može se vdiljeti prokrvljenost promjene pomoću tri različite vrste doplera ( power doplerom, ADF i pulsnim kolor doplerom).Pregled se snima na CD.

6) EKG-ELEKTROKARDIOGRAFSKO SNIMANJE RADA SRCA
Obavlja se na Hewllet Packard EKG 12 kanalnom aparatu.Pregled traje nekoliko minuta i dobiva se ispis na A4 formatu. Nakon obavljenog EKG-a liječnica očitava nalaz.

Dopunske pretrage u sistematskom pregledu rade se prema individulanim potrebama svakog pacijenta    

1) SPIROMETRIJA ( uređaj Schiller)
Ovim pregledom ispituje se kapacitet pluća.Ovaj pregled se radi samo kod osoba koje imaju probleme sa disanjem a liječnik procjeni da bi se moglo raditi o funkcijskoj bolesti pluća ( astma, kronična plućna bolest, kronični bronhitis, emfizem ) Uređaj ima jednokratne usnike za udisanje i ispuhivanje zraka .

2)  ANUSKOPIJA -fleksibilnim jednokratnim nastavcima za ANUSKOPIJU ( pregled završnog debelog crijeva
Cijena je + 250,00 Kn

3) ULTRAZVUČNA DENZITOMETRIJA ( uređaj Sahara )   
Ovim uređajem koji nema rendgenskog zračenja pregledavaju se žene koje su u rizičnoj skupini za razvoj osteoporoze ( bolest krhkih kostiju ). Osteoporoza se najčešće javlja u žena oko menopauze, međutim može se javiti kao posljedica uzimanja nekih lijekova ( npr. kortikosteroida ), zatim kod osoba koje su liječile ili imaju hipertireozu ( pojačani, ubrzani rad štitnjače)

4) PCR DNA TEST za chlamidiu, mycoplasmu, ureaplasmu, HPV, G.vaginalis, Trichomonas vaginalis ( brisevi rodnice i grlića maternice za žene i urin kod muškaraca za dokazivanje prisutnih bakterija )

5) PAPA test uzima se obrisak grlića maternice jednoskratnim instrumentima ( spekulima ).Nalaz je gotov za 2-3 dana

Dopunski se mogu raditi tumorski biljezi ( Ca 15-3, CEA, Ca 125, Ca 19-9, Cifra 21 , PSA ) ili hormoni ( T3,T4, TSH, progesteron, estrogen, LH, FSH,kortizol,testosteron, DHES . Test na Helicobacter pylori ( prisutnost bakterije u probavnom traktu ).Urinokultura, ejakulat bakteriološki i iz urina DNK PCR testovi na chalmidiu, mycoplasmu, ureaplasmu za muškarce. Obrisak ždrijela i nosa.

Svi nalazi se dobivaju odmah u ordinaciji, uz objašnjenje, eventualnu terapiju ili savjetovanje o eventualno potrebnoj daljnjoj obradi ili bolničkom liječenju. Svaki pacijent dobiva snimljen cjelokupan pregled ultrazvučne dijagnostike na CD.

U ordinaciji radi Dr. Nives Tarle-Bajić, specijalistica Obiteljske medicine koja je i vlasnica ordinacije i dvije telefonske sekretarice koje naručuju pacijente uz pružanje svih potrebnih informacija pacijentima telefonom te kao “domaćice” ordinacije primaju naručene pacijente u ordinaciju.

Sve preglede nakon dolaska pacijenta, razgovora, općeg pregleda i svih dijagnostičkih pretraga koji su navedeni u uslugama ordinacije obavlja liječnica samostalno bez drugih suradnika osim laboratorijskih, mikrobioloških i citoloških pretraga.

Liječnica njeguje individualan pristup svakom pacijentu i zbog uspostavljanja što boljeg kontakta s pacijentom u svrhu lakšeg dijagnosticiranja uzroka tegoba ili bolesti ona mjeri krvni tlak pacijentima, sama vadi krv svakom pacijentu trudeći se da to čini što bezbolnije kako bi vađenje krvi ili pregled za pacijenta bio što ugodniji. Na taj se način ostvaruje duži boravak pacijenta s liječnicom i time je pacijentu omogućeno da u svakom trenutku postavlja pitanja i razgovara s liječnicom o problemima koji ga muče.

Dr. Nives Tarle-Bajić nakon završetka Medicinskog fakulteta u Zagrebu, obavljenog staža na KBC-u Rebro, radila je kao liječnica Opće medicine u jednom selu nedaleko Jastrebarskog, zatim u Hitnoj službi Doma zdravlja Jastrebarsko. Za to vrijeme usavršavala se u ultrazvučnoj dijagnostici Poslijediplomskim studijem iz ultrazvučne dijagnostike koji je uspješno završila, a zatim je završila i Poslijediplomski studij iz Onkologije. Treći Poslijediplomski studij iz Obiteljske medicine položila je u sklopu specijalizacije.

Završila je nekoliko tečajeva iz ultrazvučne dijagnostike (vrata, dojki i trbušne šupljine s kolor doplerom) u Hrvatskoj i inozemstvu. Ultrazvučnom dijagnostikom bavi se 20 godina. Stalno prisustvuje kongresima, simpozijima i stručnim sastancma iz područja koja je posebno zanimaju a to su:

• ultrazvučna dijagnostika s kolor doplerom (vrata, dojki trbušne šupljine, zglobova, kolor dopler krvnih žila)
• EKG pregled srca i otkrivanje srčanih bolesti i krvnog tlaka
• Interna medicina
• infektologija
• mikrobiologija
• dermatologija
• reumatologija
• neurologija
• psihijatrija

Iz područja psihijatrije osobito je zanimaju dijagnosticiranje i liječenje depresija koje se svakodnevno sve više javljaju u ordinacijama, a prisutne su među svim dobnim skupinama.

Članica je Društva za Ultrazvuk u medicini i biologiji, Senološkog društva i Društva za osteoporozu.

U ordinaciji se od dijagnostičkih pretraga najčešće radi ultrazvučni pregled trbušne šupljine, dojki i štitnjače, kao i kolor dopler arterija i vena u trbušnoj šupljini, na vratu i ekstremitetima.

U svakodnevnoj praksi koristi se također i EKG za pregled srca i uz preglede za rano otkrivanje povišenog krvnog tlaka, angine pektoris, “oslabljenog srca” - kardiomiopatije zatim pregledi za otkrivanje i liječenje kroničnih plućnih bolesti koje ne zahtijevaju bolničko liječenje ili daljnju obradu, otkrivanje i liječenje šećerne bolesti i povišene masnoće i mokraćne kiseline u krvi, otkrivanje neuroloških bolesti (cerebrovaskularni inzult, tumori, Alzheimerova bolest, Parkinsonova bolest), otkrivanje reumatoloških bolesti: reumatoidni artritis, Bechterova bolest, bolesti kralježnice-lumbago, išijas i slično), zatim otkrivanje i liječenje psihičkih bolesti kao panični poremećaji, depresije i neuroze koje ne zahtijevaju bolničko liječenje i koje se mogu ambulatno liječiti kao i otkrivanje i liječenje osteoporoze.

U ordinaciju se javljaju pacijenti s različitim tegobama od glavobolje, omaglice, vrtoglavice, stezanja i gušenja u vratu, bolovima i „pritiskom“ u prsnom košu, kašljem, zatim s bolovima u trbušnoj šupljini: u “žličici”, pod desnim ili lijevim rebrenim lukom, bolovi u području bubrega, u donjem dijelu trbuha, poremećaji mokrenja: učestalo mokrenje, pečenje kod mokrenja, otežano mokrenje, poremećaji stolice; opstipacije (“zatvori stolice”), proljevi, krv u stolici, hemeroidi.

Javljaju se također zbog bolovima u dojkama, oteklinama ili čvorovima u dojci, bolovima u kralježnici, zglobovima, oteklinama zglobova, bolovima u šakama. U ordinaciju se često javljaju i osobe koje se loše osjećaju, imaju umor, malaksalost, gubitak apetita i tjelesne težine.

U ovoj ordinaciji se otkrivaju i liječe pacijenti s bolestima štitnjače (hipotireoza, hipertireoza, upalne bolesti štitnjače akutne i kronične koje ne zahtijevaju bolničko liječenje i obradu).

Naravno javljaju se i pacijenti s akutnim bolestima dišnog sustava (upale ždrijela, nosa, sinusa), alergijske bolesti. Pacijenti se također javljaju s različitim kožnim promjenama. Sve kožne bolesti kao dermatitisi, egzemi, psorijaza, svrab, ušljivost, alergijski osipi zbrinjavaju se u ordinaciji a svi “teži i kompliciraniji” dermatološki problemi bit će upućeni dermatologu. Ovdje valja napomenuti da je koža vrlo često odraz naše “unutrašnjosti”, stoga kožne manifestacije se prate i dijagnosticiraju ponovno u okviru mogućih drugih “sistemskih” bolesti ili tkz. unutarnjih internističkih bolesti koje se manifestiraju na koži. To su npr, bolesti žučnjaka, infekcija Helicobacter pylori, hepatitis B i C, zloćudne bolesti, zatim autoimune bolesti - Lupus erythematodes, Dermatomyositis, Beschetova bolest i slične, infekcije streptokokok ili stafilokokom, paraziti u crijevima i brojen druge.

Neke od pretraga krvi gotove su unutar jednog sata i pacijent ih dobiva po završetku pregleda u ordinaciji, a neki su nalazi gotovi za nekoliko sati, sutradan ili za nekoliko dana, što naravno ovisi o vrsti laboratorijske pretrage. Pacijenti se o naknadno prispjelim nalazima obavještavaju telefonom, e-mailom ili fax-om uz objašnjenje nalaza i propisivanje eventualne terapije.

Ordinacija je osnovana 1991. godine u Zagrebu među prvim privatnim ordinacijama u Hrvatskoj. Od samog početka osnovana je kao ordinacija Opće medicine s dijagnostikom, a tijekom godina razvila se u Specijalističku ordinaciju Obiteljske medicine s dijagnostikom koja prvenstveno njeguje obiteljski i sveobuhvatni medicinski pristup svakom pojedincu koji se obrati za pregled ili savjet.

U ordinaciji se prvenstveno njeguje razgovor s pacijentom u kojem liječnica doznaje osobitosti njegovih zdravstvenih tegoba, ali i u kontekstu obiteljske situacije zbog eventualnih problema unutar obitelji, na poslu ili okolini pojedinca, jer sve su to mogući uzroci tegoba ili nastale bolesti. Njegujući takav pristup pacijentu jedna tegoba koja je signal čovjeku zbog kojeg se javlja liječniku može ovakvim sveobuhvatnim pristupom liječnicu odvesti u sasvim drugom dijagnostičkom smjeru.

To drugim riječima znači da se gušenje u vratu u ovoj ordinaciji ne tretira samo kao simptom, već se traže uzroci i moguće posljedice. Znači, u tom smislu bit će potreban razgovor na početku susreta u ordinaciji, a tek zatim slijedi dijagnostika prema odluci liječnice i na kraju ukoliko se ne utvrdi organski uzrok npr. štitnjača, srce, pluća ili nešto drugo, potrebno je ponovno tražiti mogući uzrok tegoba, ponovnim razgovorom s pacijentom gdje se u razgovoru traže mogući uzroci tegoba.

Dakle ordinacija iako ima mogućnost dijagnostike ultrazvučnim pregledima najsuvremenijim kolor doplerom Toshiba Aplio XG, EKG-om i drugim aparatima ne obavlja samo preglede npr. ultrazvuka trbušne šupljine već u ordinaciju pacijenti dolaze s tegobama, a liječnica nakon razgovora i uvida u situaciju svakog pacijenta određuje što bi bilo potrebno od pregleda učiniti i na kraju donosi dijagnozu bolesti ili stanja i odluku o daljnjem postupku liječenja.

Iz ordinacije pacijenti ne odlaze samo s nalazom, već sa objašnjenjem njihovog stanja i odgovorima na sva pacijentova pitanja uz objašnjenje uzroka tegoba i načinu liječenja do kojeg se došlo razgovorom, kliničkim pregledom i dijagnostičkim pretragama u ordinaciji.

Ovdje se osim razgovora, općeg pregleda u skladu s potrebama dijagnostike obavljaju slijedeći pregledi:

• ultrazvučni pregled s kolor doplerom trbušne šupljine (abdomena), vrata, štitnjače, dojki
• kolor dopler vena i arterija
• kolor dopler limfnih čvorova, površinskih tvorbi (oteklina) na tijelu
• kolor dopler zglobova i ekstremiteta
• EKG srca
• spirometrija tj. (ispitivanje kapaciteta pluća kod asmatičara, kronične plućne bolesti, kroničnog bronhitisa)
• ultrazvučna denzitometrija (određivanje koštane gustoće -rano otkrivanje osteoporoze)

U suradnji s drugim privatnim ustanovama zbog sveobuhvatnosti ponude na jednom mjestu, mogu se učiniti sve potrebne pretrage krvi, mokraće i stolice, zatim mikrobiološke pretrage krvi, urina, ejakulata, brisevi ždrijela, nosa, uha, rana, mokraćne cijevi, punktata izljeva u zglobovima kao i citološka punkcija površinskih organa (limfnih čvorova, štitnjače, dojki ili površinskih tvorbi na tijelu).

U ordinaciji se mogu obaviti sistematski pregledi prema potrebama pacijenta tj. njegovoj dobi, spolu, obiteljskim bolestima ili u skladu s njegovim životnim ili radnim navikama.

Termini za preglede u ordinaciji traju prema potrebama svakog pacijenta. Termini za preglede ili konzultacije ugovaraju se telefonom ili osobno u ordinaciji, vremensko trajanje termina određuje se individualno prema potrebama svakog pacijenta.

 
Dobro došli na stranice Specijalističke ordinacije Obiteljske medicine s dijagnostikom kojoj vjerni pacijenti ukazuju povjerenje od 1991 godine.

Na našim stranicama moći ćete se upoznati s djelatnošću ordinacije, načinu na koji se obavljaju pregledi i dijagnostika u ordinaciji kao i s uređajima koji se koriste u svakodnevnoj dijagnostici bolesti koje se susreću u svakodnevnoj praksi. Ova web stranica zamišljena je kao aktivna stranica s aktualnim temama gdje ćete moći pročitati o temama koje Vas zanimaju, zatim o novostima u dijagnostici, terapiji ili načinu života i navikama te kako ih promijeniti. S obzirom da je ordinacija koncipirana kao ordinacija koja skrbi o zdravlju cijele obitelji stoga i problematika zbog koje se pacijenti javljaju su svakodnevni: bolovi u trbuhu, gušenje, „lupanja srca“, kvržice u vratu, dojci ili na tijelu, problemi sa snom, učestalo mokrenje, problemi sa stolicom itd.
U ordinaciji se na specifičan način obavlja zbrinjavanje tegoba naših pacijenata jer se uz poznavanje problematike cijelog tijela ovdje vrše i dijagnostičke pretrage.

Liječnica koja postavlja radnu dijagnozu samostalno obavlja pretrage ultrazvučne dijagnostike, EKG-a itd. za što ima i dodatne certifikate o samostalnom obavljanju takvih pretraga uz specijalistički ispit.  Na taj način liječnica ima kompletan uvid u cjelokupno stanje organizma i tegobe, uključujući tjelesno i psihičko stanje pacijenta u radnom i obiteljskom okruženju te istražuje njihov utjecaj na zdravlje pacijenata. S obzirom da ordinacija ima široki djelokrug rada i mogućnost dijagnostike odmah u ordinaciji, valja napomenuti da se ovdje zbrinjava oko 95 % pacijenata koji se zatim ambulatno liječe, dok oko 5% pacijenata mora otići ili u bolnicu na bolničko liječenje ili drugim specijalistima zbog dodatnih pregleda