Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, a poseban tip su bolovi u donjem dijelu trbuha ili oko pupka.
Općenito možemo reći da je bol najčešći uzrok posjete liječniku. Liječničku ordinaciju svakodnevno posjećuju bolesnici koji se tuže na bolove u trbuhu - najčešće prisutne u jednom dijelu trbuha, a nerijetko i cijelom. Bolesnici se najčešće žale na bolove u “žličici” ili ispod oba rebrena luka, ali i na bolove u leđima i one u području obje slabinske lože koji se ponekad šire u donji dio trbuha. Poseban tip bolova su bolovi u donjem dijelu trbuha ili oko pupka.
Svi navedeni bolovi mogu se razlikovati po jačini i povezanosti s nekim drugim simptomima. Kada se radi o bolovima u gornjem dijelu trbuha, neki od dodatnih simptoma su i nadutost, osjećaj pečenja u “žličici”, mučnina, “težina” nakon jela, podrigivanje i žgaravica. Nije rijetkost ni da bolesnici navode stalno prisutan nagon na povraćanja nakon neke hrane (luka, svježe paprike, krastavaca, graha, svježeg voća, osobito grožđa, krušaka, lubenice, šljiva, kestena, jaja i masnije hrane).
Uz navedene tegobe, bolesnika bi trebali pitati o stolici (boja, redovitost, konzistencija). Liječniku će, na primjer, vrijedan podatak biti ukoliko je stolica kašasta i žute boje. Ukoliko se ponekad nakon obroka pojavi samo jedna proljevasta stolica, vrijedan podatak je i to je li smeđe boje i formirana ili je crne boje poput katrana ili s primjesama krvi ili sluzi. Jako je važno saznati je li stolica izmiješana s krvlju ili se krv pojavljuje nakon stolice, odnosno nije izmiješana sa stolicom.
Po svojoj lokalizaciji, intenzitetu, širenju te ostalim popratnim tegobama, bolovi u trbuhu mogu pobuditi sumnju u bolest želuca ili dvanaesnika (upalu sluznice, vrijed ili tumor), na moguće kamence u žučnom mjehuru ili žučnim vodovima, na bolesti gušterače ili oštećenja jetre.
Daljnjim dijagnostičkim metodama, u koje je uključen pregled trbušne šupljine ultrazvukom, gastroskopija i laboratorijske pretrage krvi, liječnik će moći zaključiti o čemu se radi i što bi trebalo poduzeti u terapijskom smislu. Ponekad je to samo dijetalni režim prehrane, ponekad udružen s lijekovima, drugi put možda bolničko liječenje i operativni zahvat.
Jedna od najopasnijih bolesti, koja se javlja s bolovima u gornjem dijelu trbuha koji se vrlo često šire ispod oba rebrena luka i u leđa, jest akutna upala gušterače. .
Ova bolest je moguća u svakoj životnoj dobi i ne bira dobne skupine. Ipak, ako se nekoga može posebno izdvojiti to su žučni bolesnici i alkoholičari te gojazne osobe koje ne biraju hranu niti vrstom niti količinom. Izrazito je opasna kad se javi u mlađoj i srednjoj dobi, osobito u muškaraca, gurmana, koji imaju neku od navedenih tegoba kao npr. žučne kamence, žučni pijesak, prethodno operiran žučni mjehur s ponovnim stvaranjem kamenaca ili novonastali pijesak u glavnom žučnom vodu.
DOKTORICE, ŠTO MI JE?
Priča u ordinaciji najčešće zvuči ovako: “Zadnjih godinu dana, poslije nekog jela osjećam “težinu”. To je bilo prvih dva mjeseca, a zatim sam uz težinu počeo osjećati i bol. Ponekad mi je nakon jela bilo tako loše da sam morao povratiti sve što sam pojeo. Doktorice, najbolje se osjećam kad sam gladan. Što je sa mnom, možete li mi pomoći?”
Ovdje dijagnostika rješava nedoumice u smislu bolesti žučnog mjehura, gušterače ili jetre.
Sljedeći bolesnik navodi: “Doktorice, bolje se osjećam kad nešto pojedem. Kad sam gladan osjećam da me peče. Ponekad imam i mučninu, ne podnosim mlijeko jer mi stvara kiselinu, ali zato s ostalim mliječnim proizvodima nemam problema.”
Kod ovog će bolesnika dijagnostika pokazati radi li se o gastritisu, vrijedu ili tumoru na želucu ili dvanaesniku, koji može i ne mora biti povezan s prisutnošću bakterije Helicobacter pylori u želucu.
>b>Neki se bolesnici žale na sljedeći način: “Imam bolove pod desnim rebrenim lukom koji se šire pod desnu lopaticu. Nemam apetita, ponekad mi je povišena temperaturu (do 37.5ĽC). Povremeno osjećam nekakvu “tupu” bol, osobito pri naporu, a nerijetko i povraćam.”
Navedeni simptomi će daljnjom dijagnostikom pokazati radi li se o bolesti jetre ili žučnog mjehura.
A sada jedna kratka priča iz prakse. Kao liječnik sam počela raditi u Hitnoj pomoći. Poziv dolazi iz jednog uglednog zagrebačkog hotela. Telefonski poziv glasi: “Vrlo je hitno! Naš gost je za vrijeme večere dobio izrazite bolove u prsnom košu, nema zraka, steže ga u prsima poput obruča. Molim vas dođite što prije, najvjerojatnije se radi o infarktu srca.”
Što brže možemo, uputili smo se prema hotelu našem bolesniku. Nakon pregleda i učinjenog EKG-a srca, utvrđeno je da je srce u redu. Sljedeća sumnja bila je da se radi o ukliještenoj želučanoj kili. Jednom injekcijom postigli smo željeno poboljšanje. Ovom kratkom pričom iz prakse samo sam željela upozoriti sve one koji uživaju u jelu ili one koji se malo “zaborave” pa pojedu što ne bi smjeli, da nakon obilnijeg jela popiju čašu tekućine u stojećem stavu, malo prošeću, a zatim sjednu. Tako mogu izbjeći sličnu nevolju s ukliještenom klizajućom želučanom kilom, čije posljedice nisu tako opasne, ali simptomi djeluju dramatično, osobito za laike
.
NE SLUŠAJTE SUSJEDE!!
Na kraju, želim upozoriti sve vas koji imate slične tegobe da se ne liječite sami, jer je i liječnicima ponekad teško razlučiti o čemu se radi.
Naši bolesnici su skloni svoje tegobe povezivati sa susjedovim kojem je npr. na pregledu utvrđeno da se radi o gastritisu. Naš (nepregledani) bolesnik nabavi i počne uzimati lijekove kao i njegov susjed, a tada počinju nevolje. Lijek ništa ne pomaže, našem bolesniku je sve gore. Tek tada se javlja liječniku. Takvi bolesnici nerijetko završe na bolničkom liječenju u intenzivnoj njezi. Iako simptomi mogu biti vrlo slični, dijagnoza se ponekad postavlja na temelju naoko neprimjetnih razlika u simptomima i koristeći nove dijagnostičke mogućnosti.
Zato, ne uzimajte sami lijekove, jer možete prikriti stvarne simptome koji mogu dovesti do kobnih posljedica. Ukoliko za navedene tegobe uzimate lijekove koji se reklamiraju u javnim medijima, obavezno se prije uporabe savjetujte s Vašim liječnikom. U tom slučaju nećete pogriješiti, a nama liječnicima ćete olakšati i ubrzati postavljanje dijagnoze i liječenje
Akutna upla slijepog crijeva dogodi se u trenutku začepljenja lumena crvuljka fekolitima (sadržajem hrane i kaše u crijevu), zbog čega zatim dolazi do upale. Crvuljak je mali, poput prsta rudimentarni izdanak u početku debelog crijeva, koji se nalazi na desnoj donjoj strani trbušne šupljine, iznad desne prepone. On nema u sadašnjoj ljudskoj vrsti nikakvu ulogu u fazi razgradnje ili eliminacije ostataka probavljene hrane u crijevu. Na mjestu gdje fekalne mase začepe lumen crvuljka, dođu bakterije koje inače postoje u crijevu i sudjeluju u razgradnji hrane. Puno puta u našem životu se najvjerojatnije dogodi da fekalne mase uđu u crvuljak, ali one ipak peristaltikom crijeva budu izbačene iz lumena crijeva. Kada se to ne dogodi, dolazi do upale stijenke crijeva i ulasku bakterija koje podržavaju i pogoršavaju upalu, dovodeći do razvoja klasične kliničke slike akutne upale slijepog crijeva.
Simptomi
Bolesnici koji imaju akutnu upalu “slijepog crijeva” - crvuljka žale se na bolove u desnom donjem dijelu trbuha, desno uz pupak uz osjećaj mučnine, nagona na povraćanje, učestalog mokrenja ponekad i proljeva ili opstipacije. Naravno kod svih bolesnika mogu biti prisutni samo neki od navedenih tegoba, a lokalizacija bolova može biti i na drugim mjestima u trbuhu. Poneki bolesnici, iako rjeđe imaju bolove lijevo od pupka u donjem dijelu leđa ili iznad stidne kosti. Bol je obično trajno prisutna i ne prolazi promjenom položaja tijela, povraćanjem ili proljevom.
Dobne skupine oboljelih
Najčešće se upala crvuljka događa u djece ili ranim dvadesetim godinama života, ali nema pravila. Može se javiti u bilo kojoj dobi. Nešto je statistički češća u muškaraca. Međutim statistika ne smije zavarati liječnika jer zbrinjavanje bolesnika s akutnom upalom crvuljka ubraja se u grupu bolesti akutnog abdomena (akutnih bolesti trbušne šupljine), koji se ne liječe lijekovima već operativno. U protivnom ukoliko se bolest ne dijagnosticira pravodobno i ne obavi operativni zahvat, kod razvijene upale tada dolazi do pucanja crvuljka i izljevanja upalnog sadržaja u trbušnu šupljinu. Tada obično dolazi do upale potrbušnice (peritonitisa) koji može ozbiljno ugroziti zdravstveno stanje bolesnika, jer može dovesti do sepse (generaliziranog širenja lokalne upale po cijelom tijelu), koje može završiti smrću.
Dijagnostika
Nekada se upala slijepog crijeva dijagnosticirala kliničkim pregledom (anamneza, palpacija trbušne šupljine, mjerenjem tjelesne temperature pod pazuhom i u crijevu, zatim određivanjem leukocita u krvi).
Danas uz sve navedene dijagnostičke preglede može se učiniti i ultrazvuk trbušne šupljine, u kojem se mogu isključiti svi drugi eventualni uzroci sličnih tegoba u trbušnoj šupljini i može se sa sigurnošću uz pomoć kolor doplera prikazati upaljeno “slijepo crijevo” (crvuljak). Velika je prednost upotrebe ultrazvuka s kolor doplerom u razlučivanju akutnih bolova u trbušnoj šupljini, jer u konkretnom primjeru akutne upale “slijepog crijeva” leukociti u krvi koji su bili nekad gotovo isključivi dijagnostički znak hoće li se operirati ili čekati, sada se pregledom ultrazvukom ovo čekanje do operativnog zahvata i pucanje upaljenog slijepog crijeva može na vrijeme izbjeći. U ordinaciji sam osobno imala iskustva s upalama slijepog crijeva različitih lokalizacija i ne baš tipičnim simptomima koji su bili karakterizirani urednom tjelesnom temperaturom i bez povišenih leukocita i neutrofila u krvnoj slici, a ipak se na kolor dopleru vidjela zadebljana stijenka “slijepog crijeva”. Upala se prikazala kao pojačana prokrvljenost u zadebljanoj stijenci crijeva s nepokretnim sadržajem u proširenom lumenu (unutrašnjosti) crijeva.
Na slici može se vidjeti kako izgleda upaljeno i pojačano prokrvljeno “slijepo crijevo” - crvuljak
Uvijek sam se pitala zašto se simptomi u akutnoj upali slijepog crijeva toliko razlikuju kod pojedinih bolesnika. Jedan od odgovora je da kod svakoga upala počinje drugačijom konzistencijom (čvrstoćom) fekalnih masa, zatim svi imamo drugačiji prag boli i zbog mogućih drugih poremećaja organa u trbušnoj šupljini lokalizacija (mjesto boli i širenja boli) može biti malo drugačije, a i simptomi ovise o dobi u kojoj se upala razvija. Zatim većina naših bolesnika kod nastupa bolova, počinju samostalno uzimati neke analgetike (sredstva protiv bolova) kao Baralgin, Volatren, Spasmex, Neofen i slična što je naravno pogrešno. Savjet liječnika je; kod nastupa prethodno navedenih bolova u trbuhu i gore navedenih simptoma treba popiti čaj, najbolje crni čaj, treba biti na dijeti dvopek, preprženi kruh, pojesti ukoliko možete kuhanu rižu. Ukoliko se bol za koji sat ne smiri nego se simptomi održavaju ili pogošavaju treba se javiti liječniku. U ovakvim situacijama ne uzimajte sredstva protiv bolova, a osobito ako nikada ranije niste imali slične bolove ili simptome jer tada liječniku kojem se javljate otežavate pregled i zaključivanje o čemu se radi.
Liječenje
Nakon dijagnosticiranja upale “slijepog crijeva” terapija je operativna. Ima situacija kada se utvrdi upala slijepog crijeva ali postoje naznake kako će se sama upala spontano smiriti. To možemo nazvati (subakutnom) ili tinjajućom upalom koju bi također trebalo odmah riješiti operacijom. Međutim mnogi kirurzi nisu tome skloni, a bolesnici jedva čekaju da ih se ne operira i tako se bolest privremeno primiri. Iz iskustva sam vidjela da gotovo svaka ovakva spontano ili antibioticima zaliječena akutna upala slijepog crijeva završi ponovnom upalom kroz nekoliko mjeseci. Najčešće, međutim tada je vrijeme koje je neophodno za kiruršku intervenciju koje nam stoji na raspolaganju kraće i dolazi kroz manji broj sati od ponovljene upale crvuljka do pucanja stijenke crijeva i komplikacija. Osobito na moguće ponovne upale crvuljka treba misliti i rješavati ih odmah kod prve upale operativno, kod osoba koje žive udaljene od bolnica, zatim kod osoba koje obavljaju terenski posao udaljen od zdravstvenih ustanova ili kod ljudi koji žive na otocima.
Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pomogne pravodobno.
Uz moguće uzroke bolova u donjem dijelu trbuha koji su zajednički muškarcima i ženama (kralješnica, upala slijepog crijeva, zapletaj crijeva, divertikul ili tumor tankog i debelog crijeva, akutne i kronične upalne bolesti crijeva, aneurizma aorte - patološko proširenje lumena žile ili stanjenje stjenke, tumor bubrega, cista na bubrezima, kamenci u bubrezima ili mokraćovodima), u ovom ćemo broju nešto više reći o bolovima u donjem dijelu trbuha koji su relativno česti samo kod muškaraca. U dijagnostičkom smislu, postoji razlika kod mlađih muškaraca i onih starijih od 50 godina.
MOKRAĆNI SUSTAV / DEBELO CRIJEVO
Bolovi koje muškarci opisuju na desnoj strani donjeg dijela trbuha kod liječnika stvaraju nedoumicu izazivaju li ih neke od gore navedenih bolesti - bolesti mokraćovoda (upala, pijesak, kamenac), reflektirajuća bol iz desnog bubrega, upala slijepog crijeva, tj. crvuljka. Uz to, u desnoj strani donjeg dijela trbuha, ali i u cijelom donjem dijelu trbuha, katkad su ultrazvučno vidljive tumorske promjene u debelom crijevu. One se mogu vidjeti uz pomoć kolor doplera ako su veće i kada već znatnije zatvaraju unutrašnjost crijevne vijuge.
PROSTATA
Muškarci dolaze liječniku i zbog bolova iznad stidne kosti, u srednjem donjem dijelu trbuha. Katkad se šire u područje završnoga debelog crijeva, a javlja se i osjećaj hladnoće u nogama, osobito stopalima. Nakon ultrazvučnog pregleda donjeg dijela trbuha i palpacije prostate prstom preko završnoga debelog crijeva može se zaključiti je li posrijedi upala prostate.
Kod upale prostate ultrazvučno se najčešće prikazuje uredna veličina ili neznatno uvećana prostata. U slučaju kronične upale najčešće se u oba postranična režnja prostate uočavaju bjelkaste zone ili ovapnjenja (prostatoliti). Nakon ultrazvučnog pregleda potrebno je napraviti mikrobiološke pretrage mokraće, ejakulata (sperme) i obrisak mokraćne cijevi na određene bakterije (enterokok, mikoplazmu, ureaplazmu i klamidiju - najčešće uzročnike upale prostate). Kronične upale prostate dugotrajno se i teško liječe, uz obvezno istodobno liječenje spolnog partnera. Upalne promjene prostate najčešće su u mlađih muškaraca.
Osim upale prostate, bol iznad stidne kosti uz učestalo mokrenje stanjenog mlaza, osobito noćno koje je katkad praćeno i bolovima, izaziva povećanje prostate, obično kod muškaraca starijih od 50 godina. U toj dobi muškarci često spominju učestali nagon na mokrenje, ali kad počnu mokriti, moraju pričekati dok mokraća krene iz mjehura. Navode i isprekidano mokrenje, buđenje noću pa se zbog toga najčešće ujutro bude neispavani, umorni i iscrpljeni. Neki od njih, na žalost, trpe tegobe nekoliko godina dok se stanje dodatno ne pogorša drugim simptomima kao što je pojava krvi u mokraći.
Povećanje prostate može biti dobroćudno i zloćudno. Nakon pregleda utvrđuje se mogući uzrok i ako je povećana, iz krvi se određuje PSA (prostatični specifični antigen), bjelančevina čija vrijednost veća od četiri može upućivati na upalne promjene ili početne zloćudne promjene u prostati. U svakom slučaju, muškarci oko 50. godine, ako to nisu učinili prije, trebaju otići na pregled barem urogenitalnog sustava, rezultati kojeg će uputiti i liječnika i bolesnika na moguću potrebu daljnje dijagnostike i liječenja prostate.
Nakon što liječnik utvrdi povećanu prostatu, najčešće se učini i tzv. test rezidualnog ili ostatnog urina u mjehuru. Poslije ultrazvučnog pregleda bolesnik se upućuje na mokrenje, a savjetuje mu se da se pokuša potpuno izmokriti, nakon čega se određuje koliko je mokraće ostalo u mjehuru i tako procjenjuje koliko uvećana prostata ometa mokrenje. Zbog zaostajanja mokraće u mokraćom mjehuru dolazi do taloženja sitnih organskih ili anorganskih čestica, pa ultrazvučni nalaz često pokazuje jedan ili brojne kamence u mokraćnom mjehuru koji izazivaju bolove iznad stidne kosti, dakle u srednjem donjem dijelu trbuha.
Katkad i muškarci mlađi od 50 godina imaju učestalo mokrenje, tanji mlaz pri mokrenju i bude se noću zbog toga. Kod njih se također ultrazvučnim pregledom može utvrditi uvećanje prostate, najčešće uzrokovano upalom. Iz anamneze doznajemo da ti muškarci obično rade na hladnim mjestima, u otvorenim ili negrijanim prostorijama (gradilišta u zimskim uvjetima, industrijski pogoni hlađeni zbog živežnih namirnica i sl.). Kod njih svakako treba obaviti detaljnu mikrobiološku obradu i ako se prvim testovima ne dokažu određeni mikroorganizmi, moraju se napraviti visoko specifični testovi na npr. HPV (humani papiloma virus) ili klamidije.
TESTISI
Kod mlađih muškaraca mogu se javiti jednostrani ili obostrani bolovi u testisima. Prema tipu bolova mogu biti kratkotrajni, učestali, pikajući i sijevajući, često refleksni kao posljedica pijeska ili kamenca (najčešće u mokraćovodu), potom kao posljedica upale crvuljka ili preponske kile (hernije).
Znatno je opasnija bol u jednom testisu koja je tupa, gotovo svakodnevna i stalna, a najčešće je povezana s povećanjem testisa. U tom se slučaju ultrazvučnim pregledom jednostavno može utvrditi je li riječ o hidrokeli, varikokeli testisa ili tumoru testisa, koji je u dobi od 15. do 35. godine najčešće zloćudan i treba ga što ranije dijagnosticirati. Hidrokela i varikokela nisu životno opasne bolesti testisa, ali ih u mlađim dobnim skupinama valja što ranije dijagnosticirati i katkad operativno sanirati jer mogu ometati plodnost muškaraca. Posebno treba napomenuti jaku bol u području testisa koja je iznenadna, javlja se nakon nekoga fizičkog napora ili sporta, najčešće jednostrano. U tom slučaju može biti riječ o torziji testisa (zavrnuće testisa oko vlastite osi). Problem se može riješiti kod urologa manuelnim (ručnim) odvrnućem testisa ako bolesnik odmah dođe. Javi li se nakon nekoliko sati, treba obaviti operativni zahvat.
PREPONSKA KILA (HERNIJA)
Predstavlja još jedan problem, čest u muškaraca bez obzira na dob. Može postojati obostrano, jednostrano ili se razviti nakon operativnog zahvata u donjem dijelu trbuha. Jednostavno se dijagnosticira palpacijom kod napinjanja u stojećem stavu bolesnika. Liječi se operativnim putem.
KRV U MOKRAĆI
Osim bolova, krv u mokraći simptom je koji se javlja i kod muškaraca i u svakom slučaju zahtijeva obradu. Uzroci mogu biti različiti - upalne bolesti mokraćnog sustava, kamenci u mokraćnom sustavu, komplikacije karcinoma prostate, polipi mokraćnog mjehura (tumori koju mogu biti dobroćudni i zloćudni).
Još jednom želim skrenuti pozornost muškarcima da se, primijete li bilo koju od navedenih tegoba, što prije jave liječniku kako bi se proveo dijagnostički postupak i počelo liječenje. Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pravodobno pomogne
Pretraga za: bol u abdomenu




