Pretraga za: štitnjača

Hipertireoza ( ubrzani rad štitnjače) je stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona štitnjače.Ona može imati nekoliko uzroka.Oboljeli od tiroiditisa ( bilo kojeg uzroka) prolaze obično kroz faze ubrzanog rada štitnjače. U ovom poremećaju rada štitnjače , bez obzira na uzrok, tjelesne se funkcije ubrzavaju. Srce snažnije udara, brže kuca i može razviti nenormalan ritam, pri čemu oboljeli biva svjestan pojačanog i ubrzanog kucanja srca, što zovemo palpitacijama . Pri tome se može ali ne mora povisiti i krvni tlak.. Oboljeli osjećaju toplinu, stalno im je vruće, obično se preznojavaju, imaju vlažnu i toplu kožu osobito dlanove. Na rukama se može primijetiti podrhtavanje šaka, ( umjereni, “fini” tremor). Mnogi oboljeli osjećaju se nervoznima,umornima, slabo spavaju,imaju povećan apetit ali ipak gube na težini, imaju česte stolice koje su ponekad proljevaste. Metabolizam u tijelu je ubrzan, sve funkcije su ubrzane, oboljeli ih ne mogu smiriti, osjećaju nemir, loše spavaju a ujutro su umorni, međutim obično se ne javljaju odmah liječniku već kada izgube nekoliko ili čak 10-etak i više kilograma . Kada poremećaj traje neko vrijeme , obično nekoliko mjeseci, pojavljuje se izbuljenost jednog ili oba oka ( egzoftalmus), pri čemu se javlja i osjetljivost očiju na svjetlost, razvijaju se upale vanjskog oka zbog nezatvaranja izbočenih očnih jabučica , osobito u snu.


 

Hipertireoza može uzrokovati promjene na očima, podbulost oko očiju, povećano stvaranje suza, nadražaj i neuobičajenu osjetljivost na svjetlo.Oči djeluju izbuljeno, a osoba djeluje kao da je uplašena jer očne vjeđe su pomaknute prema očnoj duplji.Navedeni očni simptomi gube se nakon smirenja povećanog lučenja tiroidnog hormona, osim u oboljelih s Gravesovom bolsti koja uzrokuje posebne probleme s očima.
Starije osobe s hipertireozom ne moraju imati sve navedene simptome, ali imaju simptome koje nazivamo apatetičkim ili maskiranim simptomima.Oni postaju slabiji, pospani, zbunjeni, povučeni i depresivni. Međutim svi imaju srčane aritmije i mršavljenje, koje se ne razvija tako naglo kao kod mlađih oboljelih osoba s hipertireozom .
Hipertireoza se najčešće manifestira kao Gravesova bolest, toksična čvorasta guša ili sekundarna hipertireoza

Gravesova bolest

Ova bolest ubraja se u bolesti koje uzrokuje antitijelo koje potiče štitnjaču na stvaranje previše tiroidnog hormona.Ona zahvaća cijelu štitnjaču i zato se zove još i difuzna toksična guša (u potpunosti uvećana štitnjača koja luči previše hormona štitnjače). Za nju je karakteristično postojanje tri glavna simptoma: egzoftalmus (izbočene oči ili jedno oko), znatno povećanje čitave žlijezde na vratu i rijeđe izdignuta, crvena koža u području iznad potkoljenica.Oči se izbočuju izvan očne duplje u hipertireozi zbog odlaganja tvari iza očne jabučice u očnoj duplji. To izbočenje uzrokuje kod oboljelih zurenje očima, otežano kretanje očnim jabučicama, jer očni mišići ne mogu pratiti izbočene očne jabučice, tako da se javljaju i dvoslike kod oboljelih. Vjeđe se zbog izbuljenih očnih jabučica ne mogu u potpunosti zatvoriti, tako da su česte suhoća i infekcije očiju. Očni simptomi mogu još dugo zaostati nakon smirenja rada štitnjače u Gravesovoj bolesti.

Oni se mogu olakšati podizanjem uzglavlja kod spavanja, primjenom kapi za oči, spavanjem s pričvršćenim zatvorenim očnim vjeđama i ponekad uzimanjem diuretika ( lijekova za poticanje mokrenja). Dvoslike se mogu ublažiti nošenjem naočalama s prizmama. Iznimno je za liječenje očnih simptoma potrebna primjena kortikosteroidnih lijekova, rendgensko liječenje očnih duplji ili operacija oka.

Kod Gravesove bolesti zbog odlaganja iste tvari kao u očnoj duplji iza očne jabučice, ista tvar ali rijeđe može se odlagati na kožu, najčešće iznad potkoljenica. Zadebljano područje može svrbiti i biti crveno, a na pritisak prstom može biti tvrdo. Svrbež i crvenilo kože može se olakšati kortikostreoidnim kremama, mazanjem lokalno na mjestu promjene na koži ali ne dulje od 10 dana. Ovaj problem najčešće nestaje spontalno, nekoliko mjeseci ili godina nakon smirivanja simptoma Gravesove bolesti.


Toksična čvorasta guša.

Kod toksične čvoraste guše postoje aktivni čvorići u štitnjači, jedan ili nekoliko njih koji luče pojačano hormon štitnjače, neovisno o nadzoru nadređenog hormona TSH koji luči hipofiza. Čvorići su uglavnom dobroćudni aktivni čvorići tj. tumori koji luče homone i oni nisu povezani s izbočenim očima (egzoftalmusom) i kožnim problemima Gravesove bolesti.

Sekumdarna hipertireoza

Hipertireoza može biti posljedica ali rijetko, tumora hipofize , koji može pojačano lučiti hormon TSH, koji zatim pojačano stimulira štitnjaču na rad.Drugi rijetki uzrok hipertireoze je nosjetljivost hipofize prema tiroidnom hormonu uslijed čega hipofiza počinje lučiti previše hormona koji zatim potiče štitnjaču.
U trudnoći žene koje imaju patološku trudnoću ( mola hidatoza ) mogu imati hipertireozu zbog prekomjerne stimulacije na rad štitnjače koju potiču visoke razine korionskog gonadotropina ( hormona iz mole)  u krvi.Hipertireoza prestaje onog trenutka kada takva patološka trudnoća bude prekinuta pobačajem,  a humani korionski gonadotropin se smanji u krvi.

Komplikacije hipertireoze-tireotoiksikoza

Tireoidna oluja ( tireotoksikoza) je iznenadna jaka prekomjerna aktivnost štitnjače koja ima karakteristične simptome.  Ona je po život opasno hitno stanje koje zahtijeva liječenje .Javlja se jaka mišićna slabost i gubitak mišića, povišena tj. temperatura, nemir, promjene raspoloženja, zbunjenost, povećanje jetre sa žuticom, promjena svijesti čak do kome. Teško opterećenje srca može ugroziti i sam život oboljelog uslijed opasnog nepravilnog rada srca ( uslijed aritmija) i srčanog šoka.
Tireoidna oluja najčešće nastaje kao posljedica neliječene ili neadekvatno liječene hipertireoze.Međutim njeno nastajanje može potaknuti infekcija, trauma,kirurški zahvat, slabo kontrolirana šećerna bolest, strah, pishičke tegobe, strahovi, nemir, trudnoća ili trudovi. 

Liječnje hipertireoze

Hipertireoza može se liječiti lijekovima, kirurški ili radioaktivnim jodom.Svako od navedenih načina liječenja ima prednosti i nedostatke.
Za uredan rad štitnjača mora imati adekvatnu količinu joda u hrani, dok povećana količina joda smanjiuje količinu hormona koju žlijezda proizvodi. Stoga se ponekad u tireotoksikozi ( tiroidnoj oluji) ali ne i u liječenju hipertireoze, koriste veće količine joda terapijski, za smanjenje rada štitnjače.
Od lijekova koriste se najčešće dvije vrste lijekova; PTU ( propiltiouracil) i metimazol.Oba lijeka uzimaju se oralno ( na usta), usporavajući funkciju štitnjače , samnjenjem stvaranja hormona štitnjače.U početku kod jače izražene hipertireoze, započinje se liječenje većim dozama ,koje se kasnije smanjuju u skladu s nalazima hormona. Postoje određene nuspojave ovih lijekova; osipi po koži,mučnina, gubitak okusa, ponekad smanjenje stvaranja bijelih zrnaca ( stoga treba kontrolirati bijelu krvnu sliku), jer ovi lijekovi mogu smanjiti stvaranje stanica u koštanoj srži. PTU se više koristi u liječenju hipertireoze trudnica, jer manje prolazi posteljicu i na taj način u manjoj količini dolaze do ploda.
Kod hipertireoze spominjana je palpitacija ( osjećaj ubrzanog rada srca i aritmija ( tahiaritmija), koja se liječi beta blokatorima.Ovi lijekovi usporavaju srčanu akciju, smanjuju osjećaj finog tremora ruku i podrhtavanja tijela. Međutim kako je hipertireoza ubrojena u 7 karakterističnih Alexandrovih bolesti ( to su psihoorganske bolesti ) , vrlo često anksioznost ( strah), napetost, dugotrajan stres mogu pogodovati pojavi hipertireoze i to kod osoba koje najvjerojatnije nose nasljednu osobinu za ovu bolest. Dakle poremećaji nervnog sustava je mogu potaknuti, tj.zbog prisutnosti dugotrajnog stresa, pritiska na nervni sustav potencijalno oboljelog, hipertireoza se može aktivirati .Upravo zato kod ove bolesti vrlo često je potrebno, barem u početnoj fazi liječenja, primijeniti i sedative, anksiolitike tj. lijekove koji smanjuju navedne psihičke tegobe koje potenciraju bolest.
Hipertireoza se može liječiti i radioaktivnim jodom, koji uništava štitnjaču tj. stanice koje stvaraju hormone u štitnjači on onemogućava njihovim uništavanjem kako ih ne bi dalje stavrali.. Radioaktivni jod koji se primijeni na usta ( oralno) unosi vrlo malo radioaktivnosti u tijelo ( radioaktivni jod), a najvećim dijelom se raspoređuje u štitnjaču. Liječnici primjenom ovog radioaktivnog joda nastoje dati bolesniku takvu dozu da se smanji rad štitnjače . Međutim to je ponekad gotovo nemoguće postići i nakon primjene radioaktivnog joda može doći do hipotireoze, potpunog uništenja funkcije štitnjače .Zbog toga takvi bolesnici moraju doživotno uzimati nadomjesnu terapiju hormona štitnjače. Smatra se kako odprilike oko 25 % ljudi dobiju hipotireozu,  jednu godinu nakon liječenja radioaktivnim jodom. Uvijek se postavlja pitanje može li terapijska primjena radioaktivnog joda uzrokovati rak.Do sada to nije istraživanjima dokazano.Trudnicama se ne liječi nikada hipertireoza radioaktivnim jodom, jer prolazi posteljicu ( placentu).
Liječenje se može u iznimnim situacijama obaviti i kirurškim odstranjenjen hipertireotične strume.Ovo je metoda izbora osobito kod mladih ljudi s hipertireozom, zatim kod ljudi koji imaju veliku gušu, kod ljudi koji su alergični na lijekove ili kod ljudi koji stvaraju nepoželjne nuspojave na druge načine liječenja. Nakon operativnog zahvata kod određenih bolesnika , iako nije odstranjena cijela štitnjača, može se nakon operacije javiti hipotireoza, tako da i oni moraju cijeli život nakon zahvata uzimati nadomjestak hormona štitnjače. Postoje uvijek moguće rijetke komplikacije operacije štitnjače kao što su paraliza glasiljki ili živca koji ih inervira ( n. recurrens), zatim mogućnost oštećenja paratiroidnih žlijezdi ( sitne žlijezde koje se nalaze uz štitnjaču , a reguliraju razinu kalcija u krvi lučenjem paratiroidni hormona )

Hipotireoza je stanje pri kojem je štitnjača slabije aktivna i stvara premalo svojih hormona .Vrlo teška hipotireoza zove se miksedem. Najčešći uzrok ovog poremećaja je nedostatak joda u hrani ( u nerazvijenim zemljama ) i Hašimotov tiroiditis koji je u svim zemljama u svijetu najčešći uzrok hipotireozi. U razvijenim zemljama svijeta jod se dodaje u sol kao namirnicu koju svi ljudi konzumiraju i na taj način se sprečava mogućnost nedostatka joda u hrani.Kod Hašimotovog tiroiditisa , štitnjaču oštećuju antitijela koju osoba stvara na vlastite stanice štitnjače ( tireocite ), čime se štitnjača strukturalno, morfološki ( građa ) mijenja . Štitnjača kod ovih poremećaja postaje povećana, difuzno promijenjena u cjelokupnoj strukturi i veličini, a zatim godinama nakon početnih promjena nastaje najčešće hipotireoza, jer se funkcijska područja u žlijezdi potpuno uništavaju. Slijedeći uzrok hipotireoze može biti posljedica liječenja hipertireoze ( povećanog , ubrzanog rada ) štitnjače. Naime kirurški zahvat ( operativno odstranjenje hipertireotične štitnjače) ili primjena radioaktivnog joda u liječenju hipertireoze može dovesti do hipotireoze .Hipotireoza može nastati zbog primjene prevelike doze lijekova za liječenje hipertireoze koji usporavaju rad štitnjače ( jatrogeno). Hipotireozu može uzrokovati i nasljeđeni poremećaji nenormalnosti enzima ( tvari) koje pospješuju sintezu hormona štitnjače u stanicama i tako može nedostajati hormona štitnjače.U drugim rijetkim slučajevima hipotalamus i hipofiza koji su “nadređeni “organi koji upravljaju u tijelu radom štitnjače, ukoliko ne luče dovoljno svoje hormone ( TRH i TSH) koji potiču na rad štitnjaču mogu dovesti do hipotireoze 

Simptomi

Nedovoljna količina hormona štitnjače dovodi do usporavanja tjelesnih funkcija.  Za razliku od hipertireoze simptomi hipotireoze su blagi, postupni i ponekad se mogu shvatiti kao depresija, a kod starijih osoba i kao Alzheimerova bolest.
Nedostatak hormona štitnjače usporava metabolizam, rad srca tj. puls, peristaltiku crijeva ( rad i pokretanje crijeva) , pojačava umor, sklonost spavanju noću ali i tijekom dana zatim osjećaj hladnoće. Hrana unešena se sporije razgrađuje i ugrađuje se u masno tkivo, javljaju se znakovi slabijeg pamćenja i gubitka koncentracije, organizam je jednostavno rečeno kompletno usporen. Izraz lica postaje tup, glas promukao, govor polagan , usporeniji, vjeđe se spuštaju, vjeđe i lice postaju napuhnuti i naotečeni. Ljudi s hipotireozom uglavnom dobivaju na težini unatoč istom apetitu ili jednakoj količini unešene hrane i kalorija. Mnogi se žale na opstipaciju ( zatvor ) stolice, lošije podnose hladnoću ili im je stalno hladno. Kosa im postaje prorijeđena, gruba i suha a koža postaje gruba, suha, ljuskava i stanjena. Puls može biti sporiji, ponekad ubrzaniji.Mnogi bolesnici razvijaju sindrom karpalnog kanala ( osjećaju bockanje ili bol u rukama).Dlanovi i tabani mogu biti blago narančasti ( karotenemija), a postranični dio obrva može ispadati i prorjeđivati se.
Neki bolesnici , osobito stariji, mogu djelovati zbunjenima, zaboravljivima ili dementnima.Navedeni simptomi mogu se zamijeniti s Alzheimerovom bolešću ili nekim drugim oblikom demencije ( gubitak spoznajnih mentalnih funkcija). Mlađe osobe i osobe srednje dobi, osobito žene, mogu kliničkom slikom upućivati na hipotireozu a u podlozi ovog organskog poremećaja može biti depresija ( potištenost, povlačenje u sebe, umor, gubitak interesa , osjećanje bezizlazne situacije u kojoj se oboljeli nalazi). Liječnik anamnezom, kliničkim pregledom i iskustvom lako će razlikovati ova dva poremećaja i primijeniti adekvatno liječenje.
Hipotireoza koja se ne prepozna ili ne liječi može dovesti do anemije, niske temperature tijela ( hipotermija) i konačno može dovesti do zatajenja srca. Ova situacija može dovesti do smetenosti, stupora ili kome ( miksedemska koma).Svi navedeni poremećaji mogu dovesti do po život opasnih komplikacija u kojima se usporava disanje, osoba može imati epileptičke napadaje i smanjeni dovod krvi u mozak. Miksedem je krajnje i teško stanje neliječene hipotireoze koju mogu potaknuti izloženost hladnoći, infekcije, lijekovi kao sedativi i sva stanja i lijekovi koji mogu potiskivati, ometati ili deprimirati ( smanjivati) funkciju mozga.

Liječenje

Hipotireoza se liječi nadomjestkom hormona koji štitnjača manje luči. Oblik kojem se daje prednost u terapiji je sintetički tireoidni hormon T4.Drugi oblik se dobiva iz osušene štitnjače životinja.Općenito liječnici smatraju hormon dobiven iz osušene štitnjače životinja manje djelotvornom, jer je dozu potrebnu za regulaciju teško uskladiti.
Liječenje hipotireoze, osobito Hašimotovog tiroiditisa je doživotno. Rijetko se događa da se u starijoj dobi liječenje hipotireoze izostavlja nakon određenog vremena.  U hitnim stanjima , kao što je miksedemska koma hormon štitnjače može se dati intravenski
  Tablete za nadomjestak hormona štitnjače moraju se uzimati uvijek ujutro, NATAŠTE. To mnogi naši pacijenti ne poštuju i lijek uzimaju tijekom dana , mnogi od njih kako se sjete, što naravno umanjuje resorpciju ( unos lijeka preko crijevne sluznice), a zatim i njegovu djelotvornost. Na taj način neće biti razina hormona u krvi dobro regulirana, a vrijednosti hormona u krvi će oscilirati, što naravno dovodi do lošijih rezultata liječenja.

Tireoiditis ( upala štitnjače )
Tireoiditis štitnjače , stvara prolaznu hipertireozu nakon koje može uslijediti prolazna hipotireoza ili ne dolazi uopće do promjene funkcije štitnjače.
Poznate su tri glavne vrste upale štitnjače.najčešći Hašimotov tiroiditis, subakutni granulomatozni tireoiditis i nijemi limfocitni tireoiditis.

Hašimotov tiroiditis ( Thyroiditis Hashimoto)-Hašimotova, autoimuna bolest štitnjače

Hašimotov tiroiditis je , kako je već napisano , najčešći uzrok hipotireoze u svijetu. Ova autoimuna bolest je dobila naziv po liječniku Dr Hakaru Hashimoto koji je prvi opisao ovaj poremećaj rada i bolest štitnjače, 1912 godine. Bolest se ubraja u grupu upalnih boelsti štitnjače ali autoimunih, jer iz nama nepoznatih razloga tijelo se okreće protiv sebe , stvarajući antitijela protiv tkiva, odnosno stanica štitnjače u kojima se sintetizira hormon štitnjače i na taj način dolazi do promjene strukture štitnjače i njene poremećene funkcije.  Ova vrsta tiroiditisa najčešća je u starijih žena, a 8 puta je češća u žena bilo koje dobi nego u muškaraca. Stoga se događa kako nespecifični simptomi koji upućuju na poremećaj rada štitnjače kod muškaraca, budu neprepoznati na vrijeme, jer se ova bolest rjeđe u liječničkoj praksi očekuje u muškaraca, ali prisutna je i treba na nju misliti kod bilo kojeg od navedenih simptoma koji su prethodno navedeni.Kod muškaraca osim nekih od navedenih simptoma , treba na nju posumnjati kod smanjenja libida, potencije, na koju će se muškarac još uvijek rijetko požaliti liječnicima, ali liejčnik treba svojim znanjem i iskustvom posumnjati na ovu rijetku bolest muškaraca, osobito mlađe i srednje dobi. Vrlo često se događa da muškarcima koji imaju nejasnu simptomatologiju za ovu bolest budu učinjene brojne pretrage između ostalih i magnetna rezonanca ili CT mozga ili abdomena, kompletna kardiološka obrada, laboratorijske standardne pretrage krvi ,  a uzrok se ne pronađe jer se zaboravlja na Hašimotov tiroiditis.
Ova bolest kako se ubraja u skupinu autoimunih bolesti ponekad je povezana s nekim drugim autoimunim bolestima kao perniciozna anemija ( pogubna autoimuna anemija-slabokrvnost), Sjogrenov sindrom ( autoimuna reumatska bolest-suhoća slunica oka, rodnice, žlijezda slinovnica, upalne bolesti zglobova) ili sistemni Lupus eritematodes ( autoimuna bolest stvaranja imunih kompleksa koji dovode do upla u malim krvnim žilicama, bubrega, kože, mozga, testisa i drugih organa), Adisonova bolest ( prekomjerno žeđanje , pijenje tekućine i mokrenje- poremećaj rada nadbubrežne žlijezde). Mnogi oboljeli imaju i šećernu bolest ili slabije aktivne paratioidne žljezde.Hašimotov tiroiditis prisutan je i kod ljudi s kromosomskim urođenim anomalijama ( poremećajima) kao što su Downov sindrom, Turnerov sindrom, Klinfelterov sindrom.)

Ova bolest , Hašimotov tiroiditis najčešće se nakon simptoma koji upućuju na bolest otkriva ultrazvučnim pregledom štitnjače ili laboratorijskim pretragama krvi ,
odnosno slučajnim pregledom vrata ultrazvukom zbog drugih poremećaja kod pregleda karotida ili žljezda slinovnica.
Hašimotov tiroiditis može se početi manifestirati urednim izgledom vrata bez povećanja žljezde kliničkim pregledom na vratu ili prisutnim nekim od simptoma koji su prethodno navedeni. Ukoliko bolest počinje uvećanjem štitnjače , ono je najčešće bezbolno, gotovo neprimjetno s osjećajem punoće u vratu.neki od boelsnika osjećaju stezanje u vratu ( kao da ih netko ili nešto davi u vratu), zatim otežanim gutanjem ( bolesnici osjećaju kako krutu hranu tablete lili lijekove teže mogu progutati). Kod oboljelih može i ne mora ništa pipati na vratu. Rekla bih kako češće oboljeli imaju poremećaj rada štitnjače ali bez vidljivih i opipljivih promjena na vratu, Kod otkrivanja bolesti u oko 20 % oboljelih dijagnosticira se slabiji rad štitnjače a u preostalih 80 % iako postoji anatomski ultrazvučno promijenjena štitnjača ili oteklina na vratu štitnjača uredno funkcionira.

Dijagnoza

Bolest se najčešće dijagnosticira ultrazvukom štitnjače, određivanjem hormona T3,T4 i TSH ali ključno za postavljanje dijagnoze ove vrste hipotireoze je dokaz povišen antitijela štitnjače anti TBG i Anti TPO. ili punkcijom štitnjače. S obzirom da je ultrazvučna slika za Hašimotov tiroiditis karakteristična ( uvećana ili uredna veličina štitnjače s inhomogenim ( neujednačenim ) područjima u strukturi, “otocima tamne i svijetle strukture štitnjače”, ponekad s prisutnim čvorovima , ali rijetko . Tipična ultrazvučna slika Hašimotovog tiroiditisa je ” šarena štitnjača” - različiti kontrasti ehogenosti tkiva ( ultrazvučnog prikaza) koju ne viđamo u ostalih promjena strukture štitnjače. Osim laboratorijskim testrovima gdje se dokazuje prisutnost antitijela ,može se bolest dokazati ciljanom punkcijom , koju rijetko radimo, jer najčešće kod ove bolesti nema žarišne ( čvoraste ) promjene koju bismo morali punktirati.  Osim toga krvnim pretragama je lakše dokazati ovu bolest,  nego punkcijom.

Liječenje

Terapija kod ove bolesti je jednaka kao i kod bilo koje hipotireoze ( smanjenog rada štitnjače), jer ne postoje lijekovi koji mogu smanjiti razinu antitijela. Potrebno je ipak definirati kod promjena u štitnjači radi li se o ovoj bolesti štitnjače, jer kao što je prethodno napisano , ova nas bolest može navesti na moguće druge autoimune poremećaje u osobe oboljele od ove bolesti (  Adisonova bolest, Sjogren i sl. vidjeti gore napisano). U trenutku otkrivanja bolesti većina oboljelih ima urednu funkciju rada štitnjače ali vremenom većina oboljelih razvije smanjeni rad , odnosno hipotireozu..Liječenje se provodi , ukoliko je potrebno nadomjesnim hormonom štitnjače, redovitim kontrolama i titriranjem ( usklađivanjem ), potrebne doze lijeka prema vrijednostima hormona u krvi.

Subakutni granulomatozni tireoiditis

Ovu vrstu upale štitnjače najvjerojatnije uzrokuju virusi .On počinje naglo, za razliku od Hašimotovog tiroiditisa koji nastaje postupno. Subakutni tiroiditis najčešće počinje naglo, nakon virusne bolesti gornjih dišnih puteva, simptomima kao što su grlobolja, ali kasnije se dokaže kako je bol u vratu potekla od upale štitnjače. Kod Hašimotovog tiroiditisa nema bolova u vratu. Štitnjača postaje sve osjetljivijom, a osoba obično razvije subfebrilnu tj. blago povišenu temperaturu ( 37,2-38 C). Bol se često premješta s jedne strane vrata na drugu, širi se u čeljust i uši i bol se pojačava pokretanjem glave ili kod gutanja. Ova bolest najčešće se može zamijeniti s infekcijom ždrijela, uha,  bolestima čeljusti ili zuba.
Upala kod ove bolesti najčešće najprije uzrokuje prekomjerno lučenje hormona štitnjače-hipertireozu, nakon čega uslijedi prolazna hipotireoza.Mnogi oboljeli osjećaju i beskrajan umor, osim navedenih bolnih simptoma.
Većina se ljudi spontano oporavi.Bolest nestaje obično sama od sebe , rijetko se nakon opravka vrati uz trajno oštećenje funkcije i rada štitnjače što uzrokuje trajnu hipotireozu.

Terapija

Nema specifične terapije osim acetilsalicilne kiseline ( aspirina) ili drugih nesteroidnih protuupalnih lijekova ( npr. ibuprofen, ) koji mogu ublažiti bolove, smanjiti upalu i smanjiti temperaturu.
U izuzetno teškim stanjima ove bolesti primijenjuju se u liječenju kortikosteroidi ( prednizon). Lijek se postupno smanjuje kako bi se izbjeglo kod naglog smanjivanja doze prednizolona, ponovno vraćanje bolesti svom jačinom.

Nijemi limfocitni tiroiditis

Pojavljuje se najčešće u žena nakon porođaja i uzrokuje povećanje štitnjače bez popratne bolne osjetljivosti.Tijekom nekoliko tjedana i mjeseci osoba razvije hipotireozu, prije nego se konačno vrati normalni rad štitnjače. Ovo stanje ne zahtijeva liječenje, iako se ponekad liječi nastala hipo ili hipertireoza kod ove bolesti, nekoliko tjedana. Često se događa da beta blokator kao što je propranolol, bude jedini lijek za suzbijanje simptoma hipertireoze ( povećanog broja otkucaja srca, “lupanja srca”).Tijekom razdoblja hipotireoze primijenjuje se nadomjesna terapija hormonom štitnjače u liječenju, ali obično ne dulje od nekoliko mjeseci.Hipotireoza ostaje trajna u oko 10 % oboljelih.

Štitnjača je mala žlijezda koja je smještena na vratu ispod Adamove jabučice. Ona u promjeru ima oko 5 cm, a nalazi se tik pod kožom.Sastoji se anatomski od dva režnja ( lijevog i desnog ), koji su povezani sa srednjim tanjim dijelom štitnjače koji zovemo,  vrat štitnjače ( isthmus ), tako da ona nalikuje slovu H   ili krilima leptira.Kada je uredne veličine ili je malo uvećana , zatim ukoliko je smještena svojim uvećanim dijelom uglavnom iza prsne kosti, ne možemo je zapaziti i napipati.Međutim, ponekad kada je uvećana, može se zapaziti prostim okom ili palpacijom ( pipanjem vrata). Ipak pregledom samo “prostim okom” tj ( inspekcijom ) i pipanjem ( palpacijom ), nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li osoba bolest štitnjače, jer ukoliko osoba ima simptome koji upućuju na moguću bolest štitnjače, potrebno je nakon kliničkog pregleda dodatno učiniti pregled ultrazvukom vrata i prema ultrazvučnom nalazu i simptomima pacijenta primijeniti   daljnju dijagnostičku obradu štitnjače ( laboratorijske pretrage hormona, punkciju pod kontrolom ultrazvukom vidljivog čvora, scintigrafiju štitnjače). Štitnjača može biti jako povećana na vratu , tada govorimo o guši

Štitnjača je žlijezda koja izlučuje hormone štitnjače T3 i T4 ( tiroidni hormoni) koji kontroliraju brzinu kojom se odvijaju tjelesne kemijske funkcije ( brzina metabolizma) u tijelu.Oni na brzinu metabolizma mogu utjecati na dva načina . Navedeni hormoni potiču gotovo svako tkivo na stvaranje bjelančevina ( prvi način )  i zatim povećavanjem količine kisika koje koriste stanice ( drugi način). Kada su stanice jače stimulirane,  tjelesni organi rade brže.
Za stavaranje tiroidnih hormona ( T3 i T4 ) štitnjači je potreban jod .To je neophodan element za sintezu hormona štitnjače, a nalazi se u hrani i vodi. Štitnjača ima receptore za “hvatanje” joda u krvi tj.( stanice koje prepoznaju i vežu jod u štitnjači) , a zatim ga ugrađuju u svoje hormone .U trenutku kada se hormoni štitnjače “potroše” , ostatni jod koji je sadržan u hormonima vrati se u štitnjaču i zatim se ponovno upotrijebi za proizvodnju nove količine hormona štitnjače.
Tijelo ima složeni mehanizam za podešavanje razine hormona štitnjače u krvi za potrebe organizma.  U mozgu postoji jedan dio koji se zove hipotalamus, koji luči hormon TRH, a smješten je tik iznad hipofize.On djeuje na hipofizu stimulirajući je na lučenje njenog hormona koji se zove TSH, a on zatim stimulira štitnjaču koja
luči T4 i male količine T3. Ova tri organa i njihovi hormoni koje luče ( TRH-hipotalamus, TSH- hipofiza i T4,T3-štitnjača ) u međusobnoj su vezi. To znači kada razina tj. koncentracija T4 ill T3 se smanji u krvi, tijelo to prepozna i pojača se lučenje TRH koji stimulira hipofizu a zatim se pojača poticaj štitnjače kako bi sintetizirale nove količine T4 i T3.Obrnuto kada količina T4 i T3 bude u krvi zadovoljavajuća ( kada dosegne dostatne-uredne vrijednosti u krvi ) koje tijelo prepoznaje, tada se smanji lučenje najprije TRH ( hipotalamus), zatim to djeluje na manje lučenje TSH ( hipofiza) i tako se mehanizmon povratne sprege ( nadređeni organ kontrolira podređeni ), svakodnevno regulira razina hormona štitnjače u krvi. Kada nastupi bilo koji poremećaj u ovom mehanizmu ili utjecaj nekih drugih najčešće hormonalnih poremećaja u tijelu , zatim kod nekih drugih bolesti organizma, lučenje, a zatim i koncentracija T4 i T3 bit će narušena . O tome će biti pisano kasnijim temama kada će biti pisano o pojačanom i smanjenom radu štitnjače..
Hormoni štitnjače nalaze se u krvi u dva oblika. Postoji hormon tiroksin ( T4) i trijodtironin ( T3).Tiroksin ( T4) stvara se u štitnjači, ima slab učinak na ubrzavanje metabolizma. Tiroksin se pretvara u jetri u aktivni oblik trijodtironin ( tiroksin + jod). Trijodtironin ( T3) dakle u oko 80 % se stvara u jetri iz T4,  a preostalih oko 20 % stvara sama štitnjača. Pretvorbu T4 u T3 u jetri ali i drugim organima, nadziru mnogi čimbenici uključujući i trenutne tjelesne potrebe kako bi potrošnja i stvaranje hormona bili u ravnoteži. Većina T4 i T3 čvrsto su vezana u krvi uz bjelančevine u krvi i aktivni su samo kada nisu vezani za te bjelančevine tj , kada su u slobodnoj formi f-free fT4,fT3). Slobodni hormoni su podobni za korištenje u stanicama svih tkiva u tijelu, čime se održava normalni metabolizam i zato količina slobodnih hormona u krvi fT4 i fT3 je ona količina koja se može iskoristiti u stanicama,  dok u obliku u kojem su hormoni vezani za bjenačevine , oni nisu u odvovarajućoj strukturi kojom ih stanice u tijelu mogu iskoristiti u svom metabolizmu , a tako i metabolizmu cijelog tijela. Naime slobodni i vezani T3 i T4 su svojevrsnom nesuglasju , jer npr. u trudnoći ili kod žena koje koriste kontracepciju jer hormoni koji se pojačano luče u trudnoći i uzimanjem kontracepcije mogu fiziološki utjecati na povišenje količine ukupnog vezanog tiroksina ( T4) i ( T3)  ali razine slobodnih hormona u normalnim fiziološkim okolnostima fT4 i fT3 su uredne.
Za dijagnosticiranje bolesti štitnjače koriste se ultrazvuk štitnjače ( najprikladniji bi bio kolor dopler ultrazvuk) , odnosno cijelog vrata, zatim laboratorijski krvni testovi za otkrivanje rada štitnjače , ciljana punkcija štitnjače pod kontrolom ultrazvuka vidljivih čvorova u štitnjači i scintigrafija štitnjače.Postoje i dopunske pretrage koje se mogu također koristiti u dijagnostici bolesti štitnjače, a to su CT i MR štitnjače , ali se zbog prethodno navedenih pretraga koje su najčešće dovoljne kao i zbog njihove najčešće lošije dostupnosti pacijentima rijetko koriste..

Ultrazvučna dijagnostika štitnjače

Ultrazvučnim pregledom štitnjače osobito najnovijim ultrazvučnim kolor dopler uređajima, moguće je izuzetno dobro prikazati štitnjaču. Pregledom ultrazvukom može se vidljeti i izmjeriti veličina i volumen štitnjače, struktura štitnjače ( je li homogena-ujednačena tj. uredna ili nehomogena -neujednačena tj. promijenjena struktura štitnjače, odnosno postoje li žarišne tvorbe u strukturi kao ciste ili čvorovi ). Ultrazvučnim pregledom može se jasno razabrati radi li se o difuznoj promjeni u štitnjači ( cijela štitnjača je strukturalno promijenjena) , ali bez žarišnih promjena ili je mjestimično promijenjena postojanjem žarišnih promjena cista, čvorova koji mogu biti različite veličine, strukture,izgleda na ultrazvučnoj slici
Ultrazvučnim pregledom kolor doplerom može se kod difuzno promijenjenih štitnjača utvrditi je li prokrvljenost uredna, pojačana ili preslaba. Ukoliko liječnik primijeti izuzetno pojačanu prokrvljenost u cijeloj štitnjači kolor dopler ultrazvukom , tada uz prisutne simptome pacijenta može s velikom sigurnošću zaključiti kako se radi o poremećaju rada štitnjače -koji zovemo hipertireoza ili pojačani odnosno ubrzani rad štitnjače.  Međutim pravo stanje i konačnu dijagnozu može se postaviti nakon učinjenih hormona TSH , T3,T4 u krvi.
 
Kod sumnje na bolesti štitnjače u osoba koje navode simptome koji mogu biti karakteristični za bolesti štitnjače bilo bi najbolje najprije učiniti ultrazvuk štitnjače, odnosno cijelog vrata.Takvim redoslijedom pregleda vidjet će se anatomska građa štitnjače tj. postoji li difuzno promijenjena štitnjača i postoje li čvorovi. Ciste su obično neinteresantne i uglavnom nebitne, ukoliko nisu značajnije uvećane ili upaljene , jer ne predstavljaju pacijentima poteškoće. Međutim svaki vidljiv čvor u štitnjači treba razjasniti ciljanom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka i ponekad scintigrafijom , kako bi se vdijelo radi li se o čvorastoj guši ( nodozna struma ) koju ne treba operirati ukoliko ne zadaje funkcionalne teškoće pacijentu, ili se radi o dobroćudnom ili zloćudnom tumoru štitnjače. Naime ukoliko se kod sumnje na bolesti štitnjače učine samo hormonalni testovi iz krvi za štitnjaču i ukoliko su oni uredni, a na vratu se ne pipa čvor , to ne znači da osoba koja se žali na određene tegobe nema dobroćudni ili čak zloćudni tumor štitnjače koji treba operativno odstraniti. Difuzne promjene štitnjače ( promjene veličine ili strukture cijele štitnjače) bez čvorova ili difuzne promjene s čvorovima, najčešće uzrokuju i poremećaj hormonalnih testova štitnjače, dok postojanje difuzno uredne strukture i veličine štitnjače s jednim ili samo nekoliko čvorova gotovo u pravilu nalazi laboratorijskih pretraga krvi TSH,T3,T4 su uredni. Upravo zato, kod prisutnih simptoma koji mogu upućivati na bolest štitnjače, nije dovoljno u dijagnostičkoj obradi učiniti samo laboratorijske pretrage krvi ( hormone štitnjače), već je potrebno učiniti ultrazvučni pregled štitnjače i zatim daljnju obradu , ukoliko je to potrebno.Kod ultrazvučnog pregleda štitnjače potrebno je pregledati i cijeli vrat kako bi se uočile ,ukoliko postoje i ostale abnormalnosti na vratu, limfni čvorovi vrata, žlijezde slinovnice, paratiroidne žlijezde i krvne žile vrata .

Laboratorijski testovi
Načešća pretraga nakon sumnje na bolesti štitnjače koja se koristi je TSH.Njega kao što je već napisano luči hipofiza, mala žlijezda koja se poput privjeska nalazi na donjoj strani mozga prema nosu, ležeći u jednom udubljenju na donjoj strani lubanje koju u kosti zovemo sella turcica.Ova mala žlijezda sastoji se od dva režnja prednjeg i stražnjeg . U prednjem dijelu hipofize luči se TSH koji je “nadzirući regulatorni” hormon koji na poticaj hipotalamusa upravlja radom štitnjače.Lučenje ovog hormona najčešće je poremećno kod poremećenog rada štitnjače, a rijetko se događa da je TSH poremećen zbog poremećaja rada hipofize. Kako bi liječnici lakše razlučili o kojem se poremećaju lučenja TSH radi ( hipofize ili štitnjače ), dodatno najčešće rade T4. Međutim liječnici mogu mjeriti i razinu tireoglobulina , bjelančevine koja veže tiroksin, jer nenormalne količine te bjelančevine mogu dovesti do pogrešnog tumačenja razine ukupnih hormona štitnjače. Naime, ljudi koji imaju neke kronične bolesti bubrega, zatim neke genetske bolesti i poremećaje ili neke druge bolesti, odnosno osobe koje uzimaju anaboličke ( steroidne) hormone imaju niže razine globulina koji vežu tiroksin. Obrnuto , razine tireoglobulina koji veže tiroksin mogu biti povišene u žena koje su trudne ili uzimaju sredstva protiv trudnoće na usta ( oralna kontracepcija, tablete) ili druge oblike estrogena ( flasteri, injekcije), zatim kod ljudi koji boluju od hepatitisa ili koji boluju od nekih drugih bolesti.
Kada se na ultrazvučnom pregledu posumnja na moguću bolest štitnjače Hašimotov tiroiditis, ( Thyroiditis Haschimoto), tada se uz hormonalne testove za štitnjaču treba učiniti i antitijela štitnjače ( anti tireoglobulinska i mikrosomalna antitijela štitnjače)
Izuzetno rijetko kada liječnik nije siguran je li problem u hipofizi ili štitnjači, jer i kod jednog i drugog poremećaja može doći do poremećaja u razini TSH u krvi, može zatražiti funkcionalne stimulacijske pretrage.Jedna od takvih pretraga je intravenasko injiciranje hormona koji otpušta tireotropin ( TRH) a to je hormon koji otpušta hipotalamus,nakon čega se vrše krvne pretrage kako bi se izmjerio odgovor hipofize.

Scintigrafija štitnjače
Ova pretraga može liječniku pomoći u razlučivanju je li funkcija nekog područja štitnjače normalna, pretjerano ili preslabo aktivna u usporedbi s ostatkom žlijezde . Scintigrafija je pretraga koja se radi u bolnici,u ambulantama za scintigrafiju na odjelu nuklearne medicine, a radi se tako da se u venu ubrizga jedno radioaktivno stedstvo koje krvlju dospjeva do tkiva štitnjače. Nakon toga jednim uređajem ( slično Geigerovom brojaču) koji može detektirati nakupljanje radioaktivnih tvari u štitnjači, bilježi se zapis po kojem liječnici mogu vidjeti distribuciju radioktivnog materijala u štitnjači koji je krvlju dospio u štitnjaču i time odrediti kako pojedini dijelovi štitnjače i čvorova rade. Na taj način mogu se otkriti i tkz. “hladni” odnosno ” topli ” čvorovi što je ponekad u dijagnostici presudno u odluci treba li se poneki čvor operativno odstraniti ili ne, ukoliko to nije potpuno jasno prethodno učinjenom ciljanom punkcijom pod kontrolom ultrazvuka.Hladni čvorovi su oni koji ne mogu lučiti hormone štitnjače, jer stanice u tom čvoru ne mogu vezati jod i sintetizirati hormone, dok topli čvorovi su oni koji stvaraju hormone štitnjače, jer mogu vezati jod .Hladni čvorovi mogu biti zloćudni i u pravilu hladne čvorove treba operativno odstraniti, dok tople čvorove ukoliko ne stvaraju neke druge funkcionalne smetnje bolesniku (  npr.zbog veličine pritiskom na okolna tkiva i slično) ne treba operativno odstraniti. Ovom pretragom se također kod hiperaktivnih štitnjača ( hipertireoze ) može učiniti pretraga prije i nakon terapije radioaktivnim jodom,  koji se ponekad koristi u liječenju hipertireoze.

U ordinaciji se mogu učiniti slijedeće usluge

1. ANAMNEZA - razgovor
2. KLINIČKI PREGLED
3. ULTRAZVUČNI PREGLED kolor doplerom - trbušne šupljine - dojki - vrata i štitnjače - sinusa - površinskih organa (čvorovi i otekline pod kožom, pregled limfnih čvorova) - kolor dopler krvnih žila trbušne šupljine, vrata i ekstremiteta - kolor dopler zglobova, mišića
4. EKG SRCA
5. SPIROMETRIJA (ispitivanje funkcije pluća kod kroničnih plućnih bolesti gdje postoji oslabljeno ili otežano disanje
6. ULTRAZVUČNA DENZITOMETRIJA (ispitivanje koštane gustoće, otkrivanje osteoporoze)
7. LABORATORIJSKE PRETRAGE krvi, urina i stolice (hematološke pretrage - krvna slika, biokemijske pretrage - šećer, masnoće, jetrene probe i slično), urin, stolica na prisutnost krvi u stolici, određivanje tumorskih biljega, hormona u krvi, određivanje prisutnosti helicobacter pylori, reuma testovi, određivanje prisutnosti antitijela na streptokok i stafilokok u krvi, određivanje kalcija i fosfora u krvi i kalcija u 24-satnom urinu - važno kod utvrđene smanjene koštane gustoće)
8. MIKROBIOLOŠKE I PARAZITOLOŠKE PRETRAGE krvi, urina i stolice, uzimanje obrisaka - urinokultura I abg - ejakulat bakteriološki - punktati iz zglobova i cista - iskašljaj i ispljuvak - obrisak ždrijela, nosa, uha i površinskih rana - obrisak uretre na chlamidiu, mycoplasmu, ureaplasmu - stolica na pregled bakteriološki, parazitološki i analni otisak - testiranje na HIV, hepatitise - testiranje na HPV - obavezno ga je učiniti uz PAPA test prije cijepljenja
9. CIJEPLJENJA protiv gripe, pneumokoka, HPV-a
10. APLIKACIJE INTRARTIKULARNIH INJEKCIJA - davanje injekcija u bolni zglob kod reumatskih bolesti zglobova
11. KONZULTACIJE - savjeti, pitanja, razgovor, drugo mišljenje
12. SISTEMATSKI PREGLEDI

SISTEMATSKI PREGLEDI:
Opći sistematski pregled za muškarce i žene obuhvaća:

1)OPĆI PREGLED, RAZGOVOR-ANAMNEZA I KLINIČKI PREGLED:
Pregled u ordinaciji počinje detaljnim razgovorom koji je osnova svakog pregleda. U razgovoru se posvećuje posebna pozornost na sadašnje tegobe pacijenata, ranije bolesti i operacije, lijekove koje pacijent uzima. Vrlo je važna obiteljska anamneza ( poremećaji i bolesti koje su poznate u obitelji). Važno je znati je li pacijent oženjen /udata, gdje radi, kakvi su odnosi u obitelji i na poslu .Ovakav pristup njeguje se u ovoj specijalističkim ordinacijama Obiteljske medicine koja na jedan sveobuhvatni način pristupa svakom pacijentu individualno. Također se prouči sva dosadašnja medicinska dokumentacija i lijekovi koje pacijent uzima. Stoga je važno donijeti važnu raniju medicinsku dokumentaciju ranije operacije, otpusna pisma iz bolnice, zadnje preglede ultrazvuka dojki, abdomena, laboratorijske nalaze) i listu lijekova koje pacijent uzima. Na ovakvom pregledu traže se faktori rizika za pojavu neke bolesti zatim nasljedne i stečene bolesti. Promatra se i psihički status svakog pacijenta.
Nakon detaljnog razgovora pristupa se općem kliničkom pregledu koji obuhvaća slušanje srca i pluća, mjerenje krvnog tlaka i pulsa,palpacijom vrata, trbušne šupljine,

2) LABORATORIJSKE PRETRAGE KRVI I MOKRAĆE
Hematološki nalaz krvi obuhvaća:
Sedimentaciju, kompletnu pretragu krvi ( ukupno 26 parametera s histogramima: crvena, bijela zrnca, trombociti i 5 diferencijalna bijela zrnca)
Pretraga se obavlja odmah u ordinaciji na najnovijem hematološkom aparatu Sysmex-5 dif.
Rezultati pretrage za 2 minute .
Biokemijski nalaz krvi:
Šećer u krvi ( GUK), holesterol, trigliceridi ( masnoće u krvi), GGT,GOT, GPT( jetrene probe), bilirubin, mokraćna kiselina, urea, kreatinin, pankreas amilaze. Pretrage se obavljaju odmah u ordinaciji na biokemijskom aparatu Reflotron, nalazi su gotovi u ordinaciji za 20-etak minuta.
Biokemijski nalaz mokraće ( urina)Pretraga obuhvaća pregled 11 biokemijskih parametra u mokraći ( specifična težina, ph, nitriti, leukociti, urobilinogen, bilirubin, šećer, proteini, eritrociti i krv u mokraći Pretraga se obavlja u ordinaciji na Urilux aparatu i nalaz je gotov za 2 minute

3) ULTRAZVUČNI PREGLED TRBUŠNE ŠUPLJINE KOLOR DOPLEROM

Pregled obuhvaća pregled
a) gastroenterološke regije: jetra, žučnjak, žučni vodovi. gušterača, slezena
b) urološke regije bubrezi i mokraćni mjehur ( određivanje protoka kroz krvne žile bubrega kolor dopler ultrazvukom)
c) genitalne regije: žene-maternica i jajnici ( određivanje protoka kroz maternicu i jajnike), zatim pregled prostate kod muškaraca
Ovakvim najsuvremenijim kolor dopler uređajem moguće je uočiti prisutnost promjena izgleda a ponekad i funkcije svakog pojedinog organa ( npr. kolor dopler bubrega )  .Također je moguće uočiti patološke tvorbi ( izraslina )  u trbušnoj šupljini ( npr. tumore, limfnih čvorova) , prisutnost slobodne tekućine u trbuhu i izgled i prohodnost krvnih žila i trbušnoj šupljini). Također je moguće uočiti prisutnost gastritisa ili duodenitisa tj.  upale želučane ili sluznice dvanaesnika.  Ovaj ultrazvučni uređaj ima posebno softverski načinjenu kombinaciju dviju sondi ( intestinalni program za pregled crijeva kojim je moguće vidjeti slijepo crijevo i promjene na debelom crijevu
( tumori , upala divertikula crijeva ). Pregled ultrazvukom ne može ponekad zamijeniti gastroskopiju i kolonoskopiju , ali može osobito kod bolova u trbuhu pomoći u razlučivanju uzroka tegoba u trbušnoj šupljini.
Pregled se obavlja najnovijim ultrazvučnim kolor dopler aparatom- Toshiba Aplio XG. Pregled traje individualno, nalaz se dobiva odmah po obavljenom pregledu, uz slike i snimljeni kompletni pregled na CD-u sa slikama i video klipovima .Sva dokumentacija , svakog pacijenta sa slikama i video klipovima ostaje zabilježena i pohranjuje se u ordinaciji , tako da kod slijedeće posjete ordinaciji pacijent ne mora nositi snimljene slike i ultrazvučni pregled, ukoliko se javi unutar 5 godina. .

4.KOLOR DOPLER ULTRAZVUK VRATA , sinusa i limfnih čvorova ( Toshiba Aplio XG)
Pregled se također obavlja na aparatu koji je već spomenut. U regiji vrata pregledava se štitnjača, njezina prokrvljenost, struktura, veličina i eventualno postojanje cista ili čvorova
Gledaju se krvne žile vrata ( karotide, vertebralne arterije i jugularne vene). Zatim se pregledavaju limfni čvorovi i žlijezde slinovnice

5.KOLOR DOPLER ULTRAZVUK DOJKI
Pregled se obavlja na spomenutom kolor dopler uređaju visoke rezolucije gdje se u dojci mogu uočiti promjene od 2 mm . Bez davanja kontrasta i venu može se vdiljeti prokrvljenost promjene pomoću tri različite vrste doplera ( power doplerom, ADF i pulsnim kolor doplerom).Pregled se snima na CD.

6) EKG-ELEKTROKARDIOGRAFSKO SNIMANJE RADA SRCA
Obavlja se na Hewllet Packard EKG 12 kanalnom aparatu.Pregled traje nekoliko minuta i dobiva se ispis na A4 formatu. Nakon obavljenog EKG-a liječnica očitava nalaz.

Dopunske pretrage u sistematskom pregledu rade se prema individulanim potrebama svakog pacijenta    

1) SPIROMETRIJA ( uređaj Schiller)
Ovim pregledom ispituje se kapacitet pluća.Ovaj pregled se radi samo kod osoba koje imaju probleme sa disanjem a liječnik procjeni da bi se moglo raditi o funkcijskoj bolesti pluća ( astma, kronična plućna bolest, kronični bronhitis, emfizem ) Uređaj ima jednokratne usnike za udisanje i ispuhivanje zraka .

2)  ANUSKOPIJA -fleksibilnim jednokratnim nastavcima za ANUSKOPIJU ( pregled završnog debelog crijeva
Cijena je + 250,00 Kn

3) ULTRAZVUČNA DENZITOMETRIJA ( uređaj Sahara )   
Ovim uređajem koji nema rendgenskog zračenja pregledavaju se žene koje su u rizičnoj skupini za razvoj osteoporoze ( bolest krhkih kostiju ). Osteoporoza se najčešće javlja u žena oko menopauze, međutim može se javiti kao posljedica uzimanja nekih lijekova ( npr. kortikosteroida ), zatim kod osoba koje su liječile ili imaju hipertireozu ( pojačani, ubrzani rad štitnjače)

4) PCR DNA TEST za chlamidiu, mycoplasmu, ureaplasmu, HPV, G.vaginalis, Trichomonas vaginalis ( brisevi rodnice i grlića maternice za žene i urin kod muškaraca za dokazivanje prisutnih bakterija )

5) PAPA test uzima se obrisak grlića maternice jednoskratnim instrumentima ( spekulima ).Nalaz je gotov za 2-3 dana

Dopunski se mogu raditi tumorski biljezi ( Ca 15-3, CEA, Ca 125, Ca 19-9, Cifra 21 , PSA ) ili hormoni ( T3,T4, TSH, progesteron, estrogen, LH, FSH,kortizol,testosteron, DHES . Test na Helicobacter pylori ( prisutnost bakterije u probavnom traktu ).Urinokultura, ejakulat bakteriološki i iz urina DNK PCR testovi na chalmidiu, mycoplasmu, ureaplasmu za muškarce. Obrisak ždrijela i nosa.

Svi nalazi se dobivaju odmah u ordinaciji, uz objašnjenje, eventualnu terapiju ili savjetovanje o eventualno potrebnoj daljnjoj obradi ili bolničkom liječenju. Svaki pacijent dobiva snimljen cjelokupan pregled ultrazvučne dijagnostike na CD.