Preventivni pregledi dojki

Prvi stadij raka dojke. Tumor u dojci koji je zloćudan nalazi se lokaliziran u jednom dijelu dojke bez širenja u okolne strukture u dojci ili u okolne limfne čvorove (pazuh, između rebara ili iznad ključne kosti).Veličine je obično do 2 cm.

Čimbenici rizika za rak dojke

• GEN ZA RAK DOJKE Nedavno su otkrivena dva odvojena gena za rak dojke u dvije odvojene male skupine žena. Ukoliko žena ima jedan od ova dva gena, postoji velika opasnost od razvoja raka dojke. Međutim ukoliko takve žene razviju rak dojke, mogućnost smrtnog ishoda bolesti je u njih jednaka kao i u žene koja nema taj gen. Vjerojatnost da žena ima taj gen povećava se ukoliko je u njezinoj obitelji nekoliko žena u tri generacije imalo rak dojke. Zbog toga se rutinski probir žena za nalaz oba gena ne čini neophodnim, osim u žena koje imaju neobičnu obiteljsku povijest bolesti.
Detaljnije...

U početku žene s rakom dojke nemaju nikakvih tegoba. Obično kad nastaje rak dojke on se u početku ne pipa, a tada je ako postoji, liječenje najefikasnije i to najčešće bez odstranjenja cijele dojke. U našim ordinacijama kada pitamo žene kada ste bili na pregledu dojki (mamografija ili ultrazvuk) čest odgovor je nikad, prije 5 ili 10 godina i vrlo često čujemo: „ Mislim da ne trebam raditi preglede za dojku jer ništa ne osjećam“. Upravo ova rečenica je pogrešna i svi zajedno a pogotovo liječnici, moraju u razgovoru sa svojim pacijenticama razbiti ovo pogrešno shvaćanje.

.Dakle ukoliko postoji početni rak i mi ga utvrdimo mamografijom ili ultrazvučnim pregledom preživljavanje žene je preko 95 % i kvaliteta života je nepromijenjena. U 80% slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama, i to je loše, jer tada je rak već opipljiv a mi ga danas možemo otkriti dok se ne pipa, a postoji u dojci. Međutim treba poticati žene na preventivne preglede i stalno razbijati strah od pregleda. Vrlo često razbacane i brojne kvrge po dojkama koje neke žene imaju obično nisu rak već dobroćudne, fibrocistične promjene o kojima je bilo govora nešto ranije

Osim toga samo-pregledom i redovitim pregledima kod liječnika (godišnje jedanput ili svakih 6 mjeseci) razbit će se strah od svakog pregleda. Iz iskustva znam da najveći strah od pregleda dojki imaju žene koje dolaze na preglede svakih nekoliko godina. Mislim da je samo-pregled potreban, jer dojka se ciklički u toku mjeseca mijenja, osobito dok žena ima menstruaciju. Kod svake takve cikličke, fiziološke promjene dojke, prije menstruacije ili nakon menstruacije, moguće su ireverzibilne promjene i nastanak početne kvržice u dojci koju treba što ranije uočiti.

Liječnik treba podučiti svaku ženu da zna opipati vlastite dojke osobito nakon njegovog pregleda gdje će žena upoznati svoje kvrge i neravnine u građi dojke i znat će kasnije prepoznati neku novu promjenu. Pregled dojki počinje uvijek anamnezom, zatim kliničkim pregledom. Klinički pregled dojke trebao bi biti dio svakog kliničkog pregleda kod žene. Liječnik naime pregledava dojke tražeći nepravilnosti, uvlačenja ili napetosti kože, kvržice i iscjedak. Nakon toga opipavanjem dojke liječnik opipava po određenom redoslijedu jednu drugu dojku i pazušne jame gdje mogu biti opipljivi, uvećani limfni čvorovi.

Kada se ultrazvučnim pregledom pronađe čvor, tada se obavlja citološka punkcija vidljivog čvora pod kontrolom ultrazvuka. Na taj način može se izvući određena količina stanica uz pomoć igle sa špricom (aspiracijska citologija). Ovaj način je najjednostavniji i najmanje neugodan za pacijenta. Uz malo pažnje pri samom zahvatu liječnika i dobroj pripremi i opuštanju pacijenta zahvat je za neke pacijente ugodniji od vađenja krvi.

Ovaj zahvat tj. citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka radi se i u ovoj ordinaciji. Sam zahvat citološke punkcije obavlja se u ordinaciji, a zatim se uzorak punktata šalje citologu, specijalisti koji dalje pripremom i citološkim pregledom preparata obavlja mikroskopski pregled citološkog punktata i nalaz je gotov za 2 dana. Tako se brzo može saznati rezultat punkcije, što je neophodno za odluku o daljnjim postupcima obrade ili liječenja.

Osim aspiracijske citologije može se raditi i aspiracijska biopsija koja se radi debljom iglom od one koju koristimo za aspiracijsku citologiju zato jer se biopsijama uzima uzorak tkiva, a ne samo stanica. Postoji još i incizijska biopsija, to je postupak uzimanja uzorka tkiva jednim rezom ili na kraju postoji i ekscizijska biopsija. a to je odstranjenje cijele kvržice. Kod svake biopsije uzorak tkiva koji može biti dobiven na bilo koji od navedenih načina upućuje se patologu koji nakon učinjenog preparata koji valja biti prilagođen za mikroskopsku analizu, donosi patohistološku dijagnozu primljenog i obrađenog i mikroskopski pregledanog uzorka tkiva. Svi navedeni zahvati obavljaju se ambulantno bez boravka u bolnici osim ekscizijske biopsije gdje nekoliko dana bolesnica boravi u bolnici (2-3 dana). 

Ukoliko se citološkom punkcijom ili biopsijom utvrdilo kako se u kvržici koja je pronađena nalaze zloćudne stanice raka, pristupa se terapijskom planu liječenja bolesnica. Bolesnica s dijagnozom raka dojke upućuje se iz ordinacije gdje je rak dijagnosticiran u jednu od naših bolnica koje su specijalizirane za njegovo liječenje. Iz ove ordinacije bolesnice se najčešće upućuju u Institut za tumore s kojim ova ordinacija ima dugogodišnju vrlo dobru i kolegijalnu suradnju, na dobrobit naših bolesnica.

Žene kojima je dijagnosticiran rak dojke iz ove ordinacije zbrinjavaju se tako da liječnica telefonski kontaktira liječnike iz bolničke ustanove u kojoj će se obavljati daljnje liječenje. Bolesnica sa sobom odnosi svu dokumentaciju koju je nakon pregleda i punkcije u ordinaciji dobila, uz snimljen pregled video klipom i slike snimljene ultrazvučnim aparatom na CD-u i na papiru u boji u formatu A4. Na taj se način olakšava daljnji postupak prije odluke o načinu daljnjeg liječenja.

Rak dojke može se liječiti nizom različitih kirurških tehnika. Osim uspješnosti preživljavanja bolesnica, evo još jednog ne manje bitnog razloga zašto na vrijeme doći na preventivni pregled dojki.

Naime ukoliko je bolest otkrivena u ranoj fazi tada se može učiniti samo tumorektomija (odstranjenje tumora i malog ruba okolnog zdravog tkiva dojke). Široka ekscizija ili djelomična mastektomija (pri kojoj se odstranjuje nešto više okolnog normalnog tkiva dojke.

Ukoliko je prema procjeni liječnika prema obavljenim pretragama bolest uznapredovalija tada se učini kvadrantektomija (odstranjenje jedne četvrtine dojke). Operacijom se može učiniti i mastektomija (operativno odstranjenje cijele dojke), kao i radikalna mastektomija (odstranjenje cijele dojke i regionalnih limfnih čvorova u pazuhu).

Kemoterapija je primjena lijekova, najčešće intravenozno nakon operativnog zahvata, u svrhu uništavanja stanica tumora. Najveći broj danas primjenjivanih takvih lijekova nisu tumorski selektivni već uništavaju i zdrava tkiva u tijelu. Oni se primijenjuju u ciklusima, tako možemo govoriti o 4 ili 6 ili više ciklusa kemoterapije prema shemi koju određuje liječnički konzilij u bolnici . Oni izazivaju određene nuspojave kao mučninu, povraćanje, gubitak apetita nakon više ciklusa i malaksalost.

Primjena kemoterapije u liječenju raka dojke

Kemoterapija (koja ubija stanice raka) ili lijekovi koji sprečavaju učinak hormona (upletanjem u djelovanje hormona koji potiču rast stanica raka) često se uvode u protokol liječenja ubrzo nakon operacije dojke i daju se mjesecima i godinama. Takvo liječenje odgađa ili sprečava ponovno javljanje raka, a u većine žena produžuje preživljavanje. Ovi lijekovi mogu pokoju ženu i izliječiti, ali za to još u samostalnoj ili monoterapiji ne postoje znanstveni dokazi. Pokazalo se da istovremena primjena nekoliko kemoterapeutika istodobno, učinkovitije sprečava ponovno javljanje raka nego liječenje samo jednim lijekom. Međutim ono je znatno neučinkovitije ukoliko se prethodno ne obavi operativni zahvat a nakon kemoterapije i zračenje.

LIJEČENJE PROŠIRENOG RAKA DOJKI

Rak dojke se može proširiti (presaditi, metastazirati) u bilo koji dio tijela. Međutim najčešća područja su pluća, jetra, kosti, limfne žlijezde, mozak i koža. Rak se u ovim područjima može pojaviti godinama ili čak desetljećima nakon što se rak dijagnosticirao i liječio. Ukoliko se rak proširio u jedno područje vjerojatno postoji i u drugim područjima iako ga u tom trenutku nismo uspjeli dokazati ( postojanje mikrometastaziranja, malih okom nevidljivih presadnica zloćudnih stanica).

Ne postoji izlječenje za rak dojke koji se proširio izvan nje, međutim većina žena koje ga imaju žive barem 2-5 godina, a neke izuzetno rijetko 10 i 20 godina nakon dijagnosticiranja. Terapija lijekovima uz operativni zahvat može produžiti život kod ovakvih bolesnica, ali glavni je razlog liječenja osobito kemoterapijom i zračenjem, smanjenje simptoma i poboljšavanje kvalitete života.

U izboru liječenja, liječnik uzima u obzir potpomaže li estrogen rast tumora, zatim koliko je vremena prošlo od kada se rak prvi puta dijagnosticirao i liječio, koliko je organa rak zahvatio širenjem i je li bolesnica prošla menopauzu.

OBNAVLJANJE DOJKE NAKON OPERATIVNOG ZAHVATA MASTEKTOMIJE

Obnavljanje dojki silikonskim implantatima.

Nakon što je kirurg odstranio cijelu dojku (mastektomija), plastični kirurg može rekonstruirati (obnoviti) dojku koristeći umetke punjene silikonom ili fiziološkom otopinom, ili složenijim zahvatom koji se rijetko koristi, a i kompliciraniji je uz pomoć tkiva uzetim s drugih dijelova ženina tijela, obično s trbuha.

Kod operativnog odstranjenja cijela dojke s tumorom kirurg koji vrši operaciju to mora znati hoće li se dojka nakon zahvata rekonstruirati jer on tada ostavlja više kože kako bi se rekonstruirana dojka kožom mogla bolje pokriti nakon stavljanja umetka.

Simptomi najčešće ne prolaze sami, a njihovim svjesnim prikrivanjem smanjujete mogućnost da vam se pomogne pravodobno.

Uz moguće uzroke bolova u donjem dijelu trbuha koji su zajednički muškarcima i ženama (kralješnica, upala slijepog crijeva, zapletaj crijeva, divertikul ili tumor tankog i debelog crijeva, akutne i kronične upalne bolesti crijeva, aneurizma aorte - patološko proširenje lumena žile ili stanjenje stjenke, tumor bubrega, cista na bubrezima, kamenci u bubrezima ili mokraćovodima), u ovom ćemo broju nešto više reći o bolovima u donjem dijelu trbuha koji su relativno česti samo kod muškaraca. U dijagnostičkom smislu, postoji razlika kod mlađih muškaraca i onih starijih od 50 godina.

Najčešća liječnička dilema je radi li se o promjenama na kralježnici ili bolesti bubrega.

Žene se liječniku često žale na bolove u donjem dijelu trbuha, koji nerijetko započinju u području slabinskog dijela leđa, a najčešće šire u donji dio trbuha lijevo i desno od pupka ili u prepone. Bolovi mogu biti izrazito jaki i javiti se na jednoj ili obje strane.

Najčešća liječnička dilema je radi li se o bolovima zbog promjena na kralježnici ili zbog bolesti bubrega. Uzroci bolova se sa sigurnošću mogu razlučiti kliničkim i ultrazvučnim pregledom trbuha. Ukoliko se zaključi da bol ne potječe od kralježnice, odnosno utvrdi da potječe od bolesti bubrega, pristupa se daljnjoj dijagnostici. Kod ultrazvučnog pregleda bubrega liječnik će uočiti o kakvoj se bolesti radi - upala (akutna ili kronična), kamenci ili pijesak, cista ili tumor. Najčešće bolesti bubrega su upalne promjene i bubrežni pijesak.