ULTRAZVUK DOJKE- RAK DOJKE (karcinom dojke)

Bolesti dojke mogu biti dobroćudne (benigne) i zloćudne (maligne). U dobroćudne bolesti spadaju: bolna dojka, ciste, fibrocistična bolest dojke (FC bolest dojke), dobroćudne vezivne kvržice (fibromi),  mastopatija (fibrocistična mastopatija),iscjedak iz bradavice i infekcija ( upala ) dojke. Zloćudne bolesti dojke obuhvaćaju nekoliko vrsta raka dojke (lobularni, intraduktalni rak), Pagetovu bolest dojke. Cystosarcoma phyllodes rijedak je oblik raka dojke, a može biti ali ne mora biti zloćudan.

U ordinaciji se dijagnostika i preventivni pregledi dojki obavljaju na najsuvremenijem kolor dopler uređaju Canon-Toshiba Aplio 500 Platinum, najviše klase s brojnim novim softverskim programima, koji olakšavaju i povećavaju točnost dijagnostike bilo kakvih promjena u dojkama. 

Više možete pročitati na upisom u tražilicu ove web stranice Preventivni pregledi dojki

BOLNA DOJKA

Žene vrlo često osjećaju bol u dojkama (mastalgiju) ili osjetljivost dojki prije menstruacijskog ciklusa vjerojatno zbog hormonalnih promjena koje dovode do menstruacije. U većini slučajeva bol u dojkama nije znak raka dojke iako u pojedinih žena bol u jednoj dojci mora se istražiti jer može značiti rak dojke. Ponekad, bol izazivaju ciste u dojci. Neki sastojci u hrani ili piću (metilksantini iz kave) smatraju se odgovornim za bol u dojkama. Kod većine žena bol u dojkama najčešće nije jaka i nestaje sama od sebe nakon nekoliko mjeseci ili godina. Kad se otkrije uzrok bolova u dojkama, osobito kada se isključi prisutnost raka u dojci kao uzrokom bolova, ženama se može preporučiti neko od dostupnih na tržištu prirodnih sredstava koji sprečavaju ili umanjuju bolove. Ovdje valja napomenuti da svaku bol u dojci ili dojkama treba istražiti, dakle žene koje to osjećaju trebaju se javiti liječniku.

MASTOPATIJA
Pod pojmom mastopatija žene često smatraju, vjerojatno jer ih ime asocira s prva 4 slova kako se kod ove promjene radi o povećanoj količini masnog tkiva ( masno promijenjene dojke).Stoga su česta pitanja u ordinaciji na navedenu temu.Međutim mastopatija je dobroćudna promjena u dojkama i smatra se najčešćim promjenama u dojkama , dobroćudne naravi..

Dojka je žlijezda koja producira mlijeko. Mlijeko se stvara u mliječnim žlijezdama i zatim kanalićima se izlučuje kroz bradavicu. Kao i u svim ostalim dijelovima tijela, stanice u dojci stalno rastu, obnavljaju se i miruju u ciklusima. Period rasta i mirovanja stanice u svakoj stanici je kontrolirano genima koji se nalaze u jezgri stanice. Možemo reći da je jezgra stanice „kontrolni centar“ svake stanice.

Međutim kada Vaši geni u stanici, konkretno dojke, izgube sposobnost kontrole ciklusa rasta i mirovanja stanice, tada se stanice počnu obnavljati abnormalnim tijekom, što može rezultirati nastankom promijenjenih dakle atipičnih stanica tj. stanica koje nazivamo karcinomskim-zloćudnim stanicama nad kojima naše tijelo nema kontrolu rasta.  Prema znanstvenim istraživanjima naše stanice koje se neprestano obnavljaju tijekom života, mogu se početi obnavljati bez kontrole iz jezgre stanice i mogu postati zloćudne kada ne bi u našem tijelu postojali i dodatni mehanizmi koji mogu „popraviti“ pogrešku u obnavljanju stanica.

Prvi stadij raka dojke. Tumor u dojci koji je zloćudan nalazi se lokaliziran u jednom dijelu dojke bez širenja u okolne strukture u dojci ili u okolne limfne čvorove (pazuh, između rebara ili iznad ključne kosti).Veličine je obično do 2 cm.

 

Čimbenici rizika za rak dojke

• GEN ZA RAK DOJKE Nedavno su otkrivena dva odvojena gena za rak dojke u dvije odvojene male skupine žena. Ukoliko žena ima jedan od ova dva gena, postoji velika opasnost od razvoja raka dojke. Međutim ukoliko takve žene razviju rak dojke, mogućnost smrtnog ishoda bolesti je u njih jednaka kao i u žene koja nema taj gen. Vjerojatnost da žena ima taj gen povećava se ukoliko je u njezinoj obitelji nekoliko žena u tri generacije imalo rak dojke. Zbog toga se rutinski probir žena za nalaz oba gena ne čini neophodnim, osim u žena koje imaju neobičnu obiteljsku povijest bolesti.

U početku žene s rakom dojke nemaju nikakvih tegoba. Obično kad nastaje rak dojke on se u početku ne pipa, a tada je ako postoji, liječenje najefikasnije i to najčešće bez odstranjenja cijele dojke. U našim ordinacijama kada pitamo žene kada ste bili na pregledu dojki (mamografija ili ultrazvuk) čest odgovor je nikad, prije 5 ili 10 godina i vrlo često čujemo: „Mislim da ne trebam raditi preglede za dojku jer ništa ne osjećam“. Upravo ova rečenica je pogrešna i svi zajedno, a pogotovo liječnici, moraju u razgovoru sa svojim pacijenticama razbiti ovo pogrešno shvaćanje.

Dakle ukoliko postoji početni rak i mi ga utvrdimo mamografijom ili ultrazvučnim pregledom preživljavanje žene je preko 95 % i kvaliteta života je nepromijenjena. U 80% slučajeva raka dojke žena kvržicu otkriva sama, i to je loše, jer tada je rak već opipljiv a mi ga danas možemo otkriti dok se ne pipa, a postoji u dojci. Međutim treba poticati žene na preventivne preglede i stalno razbijati strah od pregleda. Vrlo često razbacane i brojne kvrge po dojkama koje neke žene imaju obično nisu rak već dobroćudne, fibrocistične promjene o kojima je bilo govora nešto ranije

Osim toga samo-pregledom i redovitim pregledima kod liječnika (godišnje jedanput ili svakih 6 mjeseci) razbit će se strah od svakog pregleda. Iz iskustva znam da najveći strah od pregleda dojki imaju žene koje dolaze na preglede svakih nekoliko godina. Mislim da je samo-pregled potreban, jer dojka se ciklički u toku mjeseca mijenja, osobito dok žena ima menstruaciju. Kod svake takve cikličke, fiziološke promjene dojke, prije menstruacije ili nakon menstruacije, moguće su ireverzibilne promjene i nastanak početne kvržice u dojci koju treba što ranije uočiti.

Liječnik treba podučiti svaku ženu da zna opipati vlastite dojke osobito nakon njegovog pregleda gdje će žena upoznati svoje kvrge i neravnine u građi dojke i znat će kasnije prepoznati neku novu promjenu. Pregled dojki počinje uvijek anamnezom, zatim kliničkim pregledom. Klinički pregled dojke trebao bi biti dio svakog kliničkog pregleda kod žene. Liječnik naime pregledava dojke tražeći nepravilnosti, uvlačenja ili napetosti kože, kvržice i iscjedak. Nakon toga opipavanjem dojke liječnik opipava po određenom redoslijedu jednu drugu dojku i pazušne jame gdje mogu biti opipljivi, uvećani limfni čvorovi.

Kada se ultrazvučnim pregledom pronađe čvor, tada se obavlja citološka punkcija vidljivog čvora pod kontrolom ultrazvuka. Na taj način može se izvući određena količina stanica uz pomoć igle sa špricom (aspiracijska citologija). Ovaj način je najjednostavniji i najmanje neugodan za pacijenta. Uz malo pažnje pri samom zahvatu liječnika i dobroj pripremi i opuštanju pacijenta zahvat je za neke pacijente ugodniji od vađenja krvi.

Ovaj zahvat tj. citološka punkcija pod kontrolom ultrazvuka radi se i u ovoj ordinaciji. Sam zahvat citološke punkcije obavlja se u ordinaciji, a zatim se uzorak punktata šalje citologu, specijalisti koji dalje pripremom i citološkim pregledom preparata obavlja mikroskopski pregled citološkog punktata i nalaz je gotov za 2 dana. Tako se brzo može saznati rezultat punkcije, što je neophodno za odluku o daljnjim postupcima obrade ili liječenja.

Osim aspiracijske citologije može se raditi i aspiracijska biopsija koja se radi debljom iglom od one koju koristimo za aspiracijsku citologiju zato jer se biopsijama uzima uzorak tkiva, a ne samo stanica. Postoji još i incizijska biopsija, to je postupak uzimanja uzorka tkiva jednim rezom ili na kraju postoji i ekscizijska biopsija. a to je odstranjenje cijele kvržice. Kod svake biopsije uzorak tkiva koji može biti dobiven na bilo koji od navedenih načina upućuje se patologu koji nakon učinjenog preparata koji valja biti prilagođen za mikroskopsku analizu, donosi patohistološku dijagnozu primljenog i obrađenog i mikroskopski pregledanog uzorka tkiva. Svi navedeni zahvati obavljaju se ambulantno bez boravka u bolnici osim ekscizijske biopsije gdje nekoliko dana bolesnica boravi u bolnici (2-3 dana).

Ukoliko se citološkom punkcijom ili biopsijom utvrdilo kako se u kvržici koja je pronađena nalaze zloćudne stanice raka, pristupa se terapijskom planu liječenja bolesnica. Bolesnica s dijagnozom raka dojke upućuje se iz ordinacije gdje je rak dijagnosticiran u jednu od naših bolnica koje su specijalizirane za njegovo liječenje. Iz ove ordinacije bolesnice se najčešće upućuju u Institut za tumore s kojim ova ordinacija ima dugogodišnju vrlo dobru i kolegijalnu suradnju, na dobrobit naših bolesnica.

Žene kojima je dijagnosticiran rak dojke iz ove ordinacije zbrinjavaju se tako da liječnica telefonski kontaktira liječnike iz bolničke ustanove u kojoj će se obavljati daljnje liječenje. Bolesnica sa sobom odnosi svu dokumentaciju koju je nakon pregleda i punkcije u ordinaciji dobila, uz snimljen pregled video klipom i slike snimljene ultrazvučnim aparatom na CD-u i na papiru u boji u formatu A4. Na taj se način olakšava daljnji postupak prije odluke o načinu daljnjeg liječenja.

Rak dojke može se liječiti nizom različitih kirurških tehnika. Osim uspješnosti preživljavanja bolesnica, evo još jednog ne manje bitnog razloga zašto na vrijeme doći na preventivni pregled dojki.

Naime ukoliko je bolest otkrivena u ranoj fazi tada se može učiniti samo tumorektomija (odstranjenje tumora i malog ruba okolnog zdravog tkiva dojke). Široka ekscizija ili djelomična mastektomija (pri kojoj se odstranjuje nešto više okolnog normalnog tkiva dojke.

Ukoliko je prema procjeni liječnika prema obavljenim pretragama bolest uznapredovalija tada se učini kvadrantektomija (odstranjenje jedne četvrtine dojke). Operacijom se može učiniti i mastektomija (operativno odstranjenje cijele dojke), kao i radikalna mastektomija (odstranjenje cijele dojke i regionalnih limfnih čvorova u pazuhu).

Kemoterapija je primjena lijekova, najčešće intravenozno nakon operativnog zahvata, u svrhu uništavanja stanica tumora. Najveći broj danas primjenjivanih takvih lijekova nisu tumorski selektivni već uništavaju i zdrava tkiva u tijelu. Oni se primijenjuju u ciklusima, tako možemo govoriti o 4 ili 6 ili više ciklusa kemoterapije prema shemi koju određuje liječnički konzilij u bolnici . Oni izazivaju određene nuspojave kao mučninu, povraćanje, gubitak apetita nakon više ciklusa i malaksalost.

Primjena kemoterapije u liječenju raka dojke

Kemoterapija (koja ubija stanice raka) ili lijekovi koji sprečavaju učinak hormona (upletanjem u djelovanje hormona koji potiču rast stanica raka) često se uvode u protokol liječenja ubrzo nakon operacije dojke i daju se mjesecima i godinama. Takvo liječenje odgađa ili sprečava ponovno javljanje raka, a u većine žena produžuje preživljavanje. Ovi lijekovi mogu pokoju ženu i izliječiti, ali za to još u samostalnoj ili monoterapiji ne postoje znanstveni dokazi. Pokazalo se da istovremena primjena nekoliko kemoterapeutika istodobno, učinkovitije sprečava ponovno javljanje raka nego liječenje samo jednim lijekom. Međutim ono je znatno neučinkovitije ukoliko se prethodno ne obavi operativni zahvat a nakon kemoterapije i zračenje.